Dok se jedni pravdaju time da su lezbejke „prirodnije i ugodnije oku od gej muškaraca“, drugi smatraju da će one u jednom trenutku „doći sebi“, „prestati da eksperimentišu“, te se „udati za muškarca i roditi mu djecu“. Među muškom populacijom nerijetko se čuju komentari kako se radi o ženama koje „nisu dovoljno privlačne muškarcima pa se moraju okrenuti ka djevojkama“, ali i da još uvijek „nisu srele dovoljno sposobnog muškarca koji će ih vratiti na pravi put“.
Kada govorimo o odnosu okoline prema LGBTIQ populaciji, gej muškarci su češće meta napada i neodobravanja jer remete patrijahalni i heteronormativni sistem vrijednosti, dok se lezbejke susreću sa drugim problemom. Njihova seksualna orijentacija često nije shvaćena za ozbiljno i tretira se kao nešto što će jednostavno – proći.
Gej muškarac iz Banjaluke smatra da lezbejke jesu u boljem položaju, ali da se tu radi o maču sa dvije oštrice.
„San svakog strejt muškarca je da bude sa dvije žene, sve to prelazi u fantazije pa se malo više i odobrava. Ipak, to nekada vodi u sasvim drugu krajnost. Čuo sam za nekoliko slučajeva da su muškarci htjeli dokazati da djevojka nije lezbejka pa su je silovali. Dešavaju se najružnije stvari koje gledamo na filmovima, samo ljudi ne pričaju o tome“, govori nam on.
Kada smo LGBT aktivistkinju iz Fondacije Cure Mariju Vuletić upitali za komentar na ovu temu, odmah nam je postalo jasno da smo dirnuli u osjetljivu tačku. Kako kaže, „dobija napad“ od konstatacije da su lezbejke bolje prihvaćene u bh. društvu, jer se iza toga krije problem neshvatanja ženske seksualnosti kao nečeg ozbiljnog. Korijen svega leži u patrijarhatu.
„Kada govorimo o patrijarhatu i muškarcima, lezbejke su najprihvaćenije jer su one ‘seksi i slatke, nisu ozbiljne, a za nekoliko godina će pronaći muža i roditi djecu’. Svaka žena ima pravo da nađe muža i rodi djecu, ali stvarno mislim da se naša seksualnost treba početi uzimati za ozbiljno. Ona se treba smatrati nečim što je naše i dio nas, nije slatko već ozbiljno. Gej muškarci su slabije prihvaćeni jer oni mnogo više utiču na tradicionalne uloge u današnjem društvu. Oni moraju biti glava kuće, jaki, stabilni, sa moćnim poslovima, a svi muškarci koje to ne zanima se smatraju problemom i napadom na tradicionalni sistem“, objašnjava nam ona.
Aktivistkinja udruženja TANKA Asja Kunto kaže da okolina većinom smatra da lezbejke prolaze kroz period života u kome eksperimentišu i traže sebe, ali će to proći, a one se okrenuti ka muškarcima. Takođe, postoje jake predrasude u vezi fizičkog izgleda lezbejki.
„Meni su govorili da sam prelijepa da bih bila lezbejka, što je užasna stvar jer označava lezbejke kao ružne djevojke koje ne mogu naći momke pa se okreću drugim djevojkama. Ne znam da li su ti ljudi uopšte svjesni šta govore i koliko je to ponižavajuće. Možda nekada nije zlonamjerno, ali često i od djevojaka čujem da im muškarci to govore kada ih one odbiju, da će nekada ipak biti sa njima. Muškarci koji navaljuju na lezbejke jednostavno ne mogu prihvatiti da to uopšte nije stvar njih lično, već se radi o ljudskim osjećanjima“, priča nam Asja.
Sam patrijarhat nametnuo nam je stroge uloge i pravila kojih bismo se trebali pridržavati, a odstupanje od njih dovodi do problema sa okolinom, ali i samom sobom.
„Žene koje nisu heteroseksualne proživljavaju stvari koje su izazov i u nekim slučajevima čak podstaknu mržnju prema samoj sebi, pokušavajući da se uklopiš u taj mrziteljski svijet oko sebe koji odbacuje žensku seksualnost. Nametnute su nam norme da se moramo udati, moramo roditi djecu, moramo, moramo, moramo…“
Da čak i u diskriminaciji postoji diskriminacija, pokazuje nam slučaj kada Asju i njenu djevojku vrijeđaju kao da se radi o dva muškarca, a ne o dvije djevojke.
„Dešavalo se da mi ljudi dobacuju dok šetam sa svojom djevojkom, ali je zanimljivo da nas nisu nazivali lezbejkama, već pederima. Pokušavam razumjeti šta stoji iza svega toga, zašto baš taj naziv. Gej muškarci trpe veće posljedice u ovom društvu jer su uopšteno muškarci shvaćeni ozbiljnije od djevojaka, pa je nekako ponižavajuće kada je mladić u vezi sa drugim mladićem, dok djevojke uopšte ne priznaju kao neku komponentu društva. Čak i u tim slučajevima diskriminacije postoji diskriminacija, nisam nazvana pogrdnim imenom koje mi ‘pripada’ već se sve okreće na muški vladajući svijet“, smatra ona.
Aktivistkinja Slobodanka Boba Dekić tvrdi da se u patrijahalnom društvu ženska seksualnost ne percipira uopšte ili se to radi na jedan vrlo čudan način, gdje se ponovo vraćamo na muške fantazije o seksu sa dvije žene.
„Imate stvarno idiotske komentare kada muškarac izjavljuje da bi htio imati dvije lezbejke, ali ne može da vidi dva muškarca. On izgleda fantazira da će te dvije lezbejke da ga prime u krevet. Slika dva muškarca više boli patrijahalni mozak nego slika dvije lezbejke“, kaže ona.
Pošto je medijska slika ustvari odraz društva u kome živimo, u izvještavanju novinara i novinarki vlada heteropatrijahalan diskurs, a sav život je usmjeren ka heteropatrijahalnim matricama, smatra programska koordinatorka u Sarajevskom otvorenom centru (SOC) Lejla Huremović. Ova organizacija posljednjih pet godina prati medije i njihovo izvještavanje, a kada se radi o LGBTIQ temama, lezbejke skoro da nisu prisutne u medijskom prostoru. Ukoliko i jesu, nalaze se na „žutim“ stranicama.
„Lezbejke su jako malo zastupljene u medijskom prostoru, kada se o njima i izvještava, u pitanju je pop kultura ili kada javne ličnosti iz svijeta govore o lezbejkama ili se autuju. Jako malo novinara i novinarki se angažuje da istražuje posebno slova unutar LGBTIQ termina i da istražuje ove teme. Upravo zbog toga imamo problem da se ‘gej’ provlači kao krovni termin kada su u pitanju LGBT osobe“, govori nam ona.
Istražujući ovu temu, na regionalnim forumima pronašli smo rasprave o homoseksualnosti, njenom prihvatanju ili neprihvatanju, te upravo ono što nas zanima – neozbiljno shvatanje ženske seksualnosti. Kao zaključak nameće se to da je seksizam duboko ukorijenjen među balkanske narode, o njemu se slabo govori javno, a kada se to i učini, osobe koje upućuju na taj problem ne budu ozbiljno shvaćene. Tu je naravno i porno industrija koja je nametnula stereotipe o dvije žene i muškarcu, dok su scene sa dva ili tri muškarca potpuni tabu.
Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Nizozemske.
