Senzacionalizam nije novost u sferi medija, naprotiv tu je otkako postoji i samo novinarstvo. Njegov oblik i vidljivost su se mijenjali kroz godine. Danas se njime najviše služe online portali koji preko klikova zarađuju novac. Postavlja se pitanje gdje je tu novinarska etika, gdje je kodeks časti? Da li smo zaboravili_e na njegovo postojanje?
Piše: Admir Adilović
Pokušat ću prikazati samo neke primjere kršenja kodeksa časti kroz izvještavanje o stanju prava LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini. Postavljam pitanje da li, kada i kako se zapravo krši ovaj kodeks pri senzacionalističkom izvještavanju kojem je jedini cilj povečanje broja klikova (čitanja). LGBTI osobe u BiH se nalaze na jako nezavidnom nivou kada su u pitanju osnovna ljudska prava. Svakodnevno doživljavaju diskriminaciju, nasilje i apatiju od strane društva. No, to ne zaustavlja medije da eksploatišu njihove živote i koriste ih u svrhu povećanja aktivnosti na njihovim portalima/stranicama.
Bitno je da razumijemo osnovu kodeksa, a ona je:
Pravo na informaciju, slobodu izražavanja i kritiku jedno je osnovnih prava svakoga ljudskog bića bez obzira na spol, rasu, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest i političko opredjeljenje. Iz tog prava javnosti da upoznaje činjenice i mišljenja proizlaze obaveza i prava novinara.
Ovdje je izrazito bitno razumjeti razliku između kritike i ličnog, diskriminatornog stava prema nekoj informaciji. Realnost je da danas svi posjedujemo neki set predsrasuda, ali isto tako posjedujemo i lične etičke kompase koji su uvijek uz nas. Novinari_ke imaju pravo na kritiku u sferi javnog mnijenja, ali da pri tome na kritiku ne utječu privatni stavovi, predrasude ili stereotipi. Obaveza novinara_ki jeste da štuje prava svih građana_ki ove zemlje bez obzira na rod, spol, seksualnu orijentaciju ili bilo koju pripadnost. Informacije moraju biti jasne, objektivne i istinite.
Dalje, kada govorimo o izvještavanju o pravima manjinskih grupa, kodeks kaže:
U svojem radu novinari su dužni braniti ljudska prava, dostojanstvo i slobodu, uvažavati pluralizam ideja i mišljenja, pridonositi jačanju pravne države i kao demokratski dio javnosti sudjelovati u kontroli nad djelovanjem vlasti i politike.
Ovaj segment jasno govori da su novinari_ke dužni i dužne braniti ljudska prava u svakodnevnom radu, a ne narušavati ih. Bitno je shvatiti da mediji posjeduju navjeću moć ubjeđivanja, promjene javnog mnijenja i kontrole nad masom. Jedna informacije dosegne hiljade čitalaca, samim time ona u svakom svom segmentu mora uvažavati ideje, mišljenja, pripadnosti, slobodu i dostojanstvo. Nažalost, danas sve više možemo vidjeti objektivizaciju ženskih tijela, seksualizaciju LGBTI osoba, a kroz naslove: „Nećete vjerovati šta je uradila sa grudima“, „Dva muškarca se diraju u tramvaju (FOTO/VIDEO)“.
Zašto je seksualizacija i objektivizacija identiteta problematična? Živimo u društvu koje je heteronormativno, zatvoreno i privrženo heteroseksualnim, cisrodnim bijelim muškarcima. Objektivizacija ženskih tijela dolazi kao potvrda dozvole za seksualna nasilja, zlostavljanja i uznemiravanja. S druge strane, seksualizacija LGBTI osoba dovodi do javnog mišljenja da su sve povorke ponosa zapravo promocija seksualnosti ili da su prava LGBTI osoba jednaka seksualnim odnosima u javnosti. Zapravo LGBTI identiteti prevazilaze seksualne potrebe i predstavljaju lične identitete. Samim time, izvještavanje ovog oblika predstavlja jasno kršenje oba gore navedena pasusa iz kodeksa.
Iznošenjem samostalnoga i kritičkog stava u traganju za istinom kao osnovnim načelom u profesionalnom radu, novinar aktivno sudjeluje u stvaranju javnog mnijenja i kolektivnom rasuđivanju o stvarima koje se tiču sviju.
Još jednom kodeks naglašava kakvu moć posjeduju novinari i novinarke, te da su zapravo oni_e ti koji mogu stvoriti ili uništiti određeno mišljenje u društvu. Primjera radi, ista informacija može se prenijeti na dva različita načina i time stvoriti drugačija atmosfera i javno mnijenje. Za primjer ćemo uzeti najavu Bh. povorke ponosa i naslove koji su tada bili aktuelni:
„Najavljena prva Bh. Povorka ponosa u BiH!“ – Objavljeno sa fotografijom ljudi koji protestvuju za osnovna ljudska pravlja, te samim time predstavlja jasnu i pravu sliku o povorci ponosa koja jeste protest za ljudska prava i ravnopravnost svih građana_ki.
„Da li je Bosna i Hercegovina spremna za Povorku ponosa?“ – Naslov koji zapravo poziva na dijalog, razgovor i debatu, te kao takav nije mnogo upitan. No, treba sagledati s kojom fotografijom je isti objavljen. Ukoliko je to fotografija (koja je u ovom slučaju bila) dva muškarca kako se ljube na ulici, onda članak ima za cilj privući negativne komentare i seskaulizaciju identiteta. Kako kada slika prikazuje samo dva zaljubljena momka? Tako što će to naš um prvenstveno podsjetiti na ono što smo učili o povorkama u svijetu, a to je da povorke predstavljaju promociju seksualnosti i nastranosti.
Jedan od sviježijih primjera, koji nije vezan za povorku, ali direktno ekploatiše živote LGBTI osoba nedavno je objavljen na portalima u BiH. Naslov glasi: „Postavio pitanje na Redditu: „Ja sam Amerikanac, moj dečko Kinez. Da li će nas neko izbosti ako posjetimo Bosnu?“ Članak je objavljen sa editovanom fotografijom dva muškarca koja se grle na lijevoj strani i Sarajevskim sebiljom na desnoj strani. Šta mislite zašto? Da bi predstavilo ravnopravnost u našem društvu ili da bi izazvalo bijes u patriotama koji sebilj smatraju posebnim mjestom. Dalje, ukoliko pročitate tekst, jasno je da za cilj ima promociju samo dijela teksta koji je zaista objavljen na Reddittu, te da prijevod nije vjerodostojan. Zapravo je rogobatan i vidljivo je koliko je na isti utjecao lični stav. Dok tekst govori više o planovima, ideji o putovanju, te mogućim ljepotama, naslov govori samo o tome da su to dva momka porijeklom iz različitih država i da pitaju da li će ih neko izbosti. U ovom slučaju, poenta je bila privuči što veći broj negativnih komentara kako bi se vidljivost članka povečala.
U svojem djelovanju on poštuje profesionalnu distancu prema aktualnim zbivanjima, što je jedan od uvjeta za objektivno, profesionalno izvještavanje o događajima.
Evo šta zapravo o tome govori kodeks. Jako je bitno da se vraćamo na njega i zapravo sagledamo gdje dolazi do kršenja istog. Novinari_ke su dužni i dužne održati profesionalnu distancu, ne dopuštati da prilikom kreiranja informacije na proces utiču vlastita mišljenja, razmišljanja ili stavovi. Ukoliko se ne poštuje profesionalna distanca onda nema objektivnog izvještavanja. Objektivno izvještavanje nije i nikada neće biti naslovi i naslovne fotografije kakve smo naveli gore.
Rad novinara podložan je kritici javnosti. Novinar i uredništva obavezni su da se pažljivo odnose prema svim prijedlozima, preporukama, primjedbama i kritikama koje im se upućuju i o tome su dužni povremeno obavještavati javnost.
Kodeks jasno govori o tome da uredništva moraju da zaprimaju, djeluju te transparentno rješavaju i odlučuju o kritikama, sugestijama i primjedbama. Da li ste i ako da, kada zadnji put vidjeli da je jedan medij objavio odluku uredništva na osnovu neke primjedbe? Primjedbe zaprimaju od različitih nevladinih organizacija, posebno sa molbama da se određeni komentari koji pozivaju na mržnju redovno brišu, da se članci koji sadrže govor mržnje sklanjaju sa portala, ali odluke o tome ako se i donesu, onda se to radi potajno i skriveno. Javnost ne biva uopšte upoznata o ovim slučajevima, niti se daje bilo kakvo saopštenje.
Podsjećamo da je dužnost svih novinara i novinarki nepristrasno objektivno izvještavanje, a ne eksploatisanje ličnih života, identiteta ili tijela ljudi. Pozivamo vas da svako kršenje kodeksa prijavite Regulatornoj agenciji za komunikacije ili Vijeću za štampu i online medije.
Članak je nastao uz podršku Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE. Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka/bloga isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
