Izvor: Tuzlanski otvoreni centar
Piše: Admir Adilović
Prva Bh. povorka ponosa će biti održana 8. septembra 2019. godine u Sarajevu. Povorka ponosa je protest protiv nejednakosti i kršenja ljudskih prava lezbijki, gej, biseksualnih, trans, interspolnih i queer osoba i predstavlja vid borbe protiv sveprisutnog nasilja i u javnost donosi do sada nevidljiva pitanja o pravima LGBT+ osoba u našoj zemlji.
Ostalo je još manje od mjesec dana do prve bh. povorke ponosa pa smo odlučili/e sa LGBT+ osobama, heteroseksualnim saveznicima/ama i roditeljima LGBT+ osoba iz Tuzle razgovarati o važnosti povorke i učestalom pitanju „Zašto na povorku?“.
Povorka ponosa je protest kojem je glavni zahtjev osiguravanje osnovnih ljudskih prava i prekid stalne diskriminacije nad LGBT+ osobama. O tome kako je živjeti u društvu koje te konstantno diskriminiše i zašto je odlazak na povorku ujedno i prkos, priča Amar iz Tuzle.
“Na povorku ponosa idem jer želim osigurati ravnopravnost za sebe. Trenutno se ne osjećam ravnopravno sa heteroseksualnim osobama, štaviše, stalno doživljavam diskriminaciju po osnovu mog seksualnog identiteta i često me bh. društvo ne želi vidjeti i odbija prihvatiti postojanje mene i mojih identiteta. Neravnopravan sam i pred zakonima ove države. Nemam opciju stupanja u životno partnerstvo s osobom koju volim. Jednostavno ne želim doći u situaciju da smo moj partner ili ja u životnoj opasnosti i da se zbog zakona ove države ne možemo posjećivati u bolnici. Želim da me i društvo i zakon prepoznaju! Šetat ću na povorci ponosa i za druge koji ne mogu šetati, ili nisu u mogućnosti da šetaju sa nama. Šetam i za nove generacije jer ne želim da prožive sve što sam ja morao. Odlazak na povorku, lično za mene, znači prkos. Prkos silnom nasilju i diskriminaciji koja se u bh. društvu svakodnevno dešava. Ne samo prema LGBT osobama, nego i prema ženama, osobama sa invaliditetom i svim drugim manjinskim zajednicama. 8 septembra ćemo šetati uprkos svemu što smo do danas prošli.“
Mnogo se priča o tome koliko je bitna podrška djetetu od njegovih/njenih roditelja i koliko je djetetu potrebno da bude prihvaćeno od onih najbližih. Često u životu LGBT+ osoba manjka baš ove roditeljske podrške. Često zbog predrasuda, ali i naučenih obrazaca ponašanja, roditelji nisu u stanju prihvatiti svoje dijete sa svim njegovim identitetima. Kako to izgleda kada roditelj odbaci sve predrasude i prihvati svoje dijete možete pročitati u izjavi majke koja će šetati za svoje, ali i svu drugu djecu na povorci.
„Ne šetam ja jer mi se šeta, šetam jer želim da mome djetetu bude dobro. Odrasla sam uz roditelje koji su me naučili da nije uredu da dvije žene, ili još gore, dva muškarca legnu u isti krevet. Naučena sam i da su sve osobe koje to urade nastrane, bolesne i da ih treba liječiti. I da budem iskrena, dugo sam tako i mislila, bila sam ubijeđena da je to istina. No, jedan dan mi se moje dijete autovalo i sve se jednostavno promijenilo. Nije mi bilo jednostavno to čuti, ali sam znala koliko je mom djetetu bilo teško sve to reći. Šta li je sve pomislilo, ma kakva bih ja majka bila da ga tada nisam samo zagrlila… Razmišljala sam dugo sa kakvim se problemima moje dijete svakodnevno susreće i mnogo se puta pitala odakle mu snaga da to sve izdrži. Kada vidim svoje dijete da se tako bori, jednostavno, ne mogu a ne stati pored njega i ne šetati s njim. Ma neću ja šetati, ljudi, da me svi vide, šetat ću kako bih zahtijevala jednakost. Šetati ću i za svu djecu čiji roditelji taj dan šetati neće. I znam koliko je teško roditeljima da prihvate neke stvari, šta ćemo kad smo tako naučeni, ali, kada prihvatimo onda moramo i da se borimo. Cijeli život sam posvetila svojoj djeci ali je došlo vrijeme da im dam vjetar u leđa i pustim ih da slobodno šetaju, a ja ću biti tu i gledati da pomognem ako bilo gdje zapne“, rekla nam je Sanela, majka biseksualne osobe iz Tuzle.
“Peder” je lijepa riječ! Tako smatra i naš sljedeći sagovornik Nedim. Nedim je jedan od heteroseksualnih cisrodnih muškaraca koji je spoznao privilegije koje mu ovo društvo daje i odlučno ih koristi kako bi osigurao ravnopravnost u našem društvu.
„Smatram da svaka osoba ima pravo na odabir sve dok to ne utiče na druge osobe. Poznajem pripadnike LGBT+ zajednice i spadaju među najljubaznije osobe koje poznajem. Idem da podržim osnovno ljudsko pravo. Za mene lično znači da se izbaci riječ ‘peder’ kao nešto loše. Da se muškarci ne boje emocija i da se ne predstavljaju kao nešto što nisu samo da bi popunili ulogu ‘muškarca’. Itekako sam svjestan privilegija koje mi ovo društvo svaki dan pruža i ne mogu ih uzeti zdravo za gotovo! Odlučio sam ih koristiti u borbi za osiguravanje ravnopravnosti. Baš zato ću biti uz svoje LGBT+ prijatelje i prijateljice 8. septembra u Sarajevu.“
O tome da je povorka vid slobode i oslobađanja od okova društva priča nam Alex iz Tuzle.
„Na povorku idem jer želim pružiti podršku i drugim LGBT+ osobama, stati uz njih i da svi/e zajedno ponosno i hrabro prošetamo za svoja prava. Povorka za mene znači sloboda, mogućnost da budeš ono što jesi i pravo na ljubav bez skrivanja u četiri zida. Samo povorkom možemo podići svijest građana u BiH. U ovoj državi je najteže biti drugačiji/a od onoga što društvo normalizira i, iskreno, nadam se da će povorka donijeti neku promjenu. Vidimo se 8. septembra.“
I zato se vidimo u Sarajevu gdje ćemo zajedno šetati i zahtijevati naša prava. Vrijeme je da se jasno i glasno čuje naš glas i iskaže nezadovoljstvo nepoštivanjem osnovnih ljudskih prava.
Ovaj tekst je objavljen uz podršku Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID). Stavovi izneseni u ovom tekstu ne odražavaju nužno stav Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID) niti Vlade SAD-a, već isključivo autora/ice.
