Izvor: Libela.org
Foto: pixabay.com
Samoubistvo devetogodišnjeg učenika iz Colorada baca svjetlo na izazove i rizične faktore koji utječu na mentalno zdravlje LGBTQ djece.
Tek nekoliko dana nakon što se autao svojim kolegama_icama, Myles je doživio ozbiljno zlostavljanje u razredu. “Moje je dijete umrlo zbog nasilničkog ponašanja. Moja se beba ubila”, rekla je Leia Pierce, Mylesova majka. “Nije to zaslužio.”
Iako je samoubistvu teško pripisati samo jedan uzrok, Myles je jedan od tragičnog broja djece koja su doživjela nasilje prije nego što su si oduzela život. LGBTQ djeca su u osobito visokom riziku. Procjenjuje se da 34 posto gay, lezbijske ili biseksualne djece doživljava vršnjačko zlostavljanje, što predstavlja osobito visok rizik za suicidalno ponašanje, tvrdi John Ackerman, klinički psiholog i koordinator Centra za prevenciju i istraživanje samoubistva u Nacionalnoj dječjoj bolnici.
“Kada ste tako mladi, prijemčivi ste na mnogo znakova iz okoline”, kaže Ackerman. “Kada postoji nešto vrlo specifično u doživljaju sebe, poput seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, to može izazvati reakciju – poput nasilničkog ponašanja ili internetskog zlostavljanja – koja može utjecati na dobrobit osobe. Kada djeca doživljavaju zlostavljanje zbog svog identiteta, ona vjeruju da ne mogu kontrolirati svoj svijet, te da drugi ljudi neće pozitivno reagirati na njih. Budući da su vrlo mladi, oni ne znaju da će se to promijeniti.”
Istraživanja potvrđuju da LGBTQ mladi imaju nerazmjerno visoki rizik od samoubistva, što je osobito zabrinjavajuće s obzirom na porast broja samoubistava i pokušaja samoubistva među djecom općenito.
Istraživanje časopisa Američkog medicinskog društva na temelju podataka iz 2015. godine pokazalo je da je oko 40 posto gej, lezbijki, biseksualnih ili srednjoškolaca_ki koji_e se preispituju ozbiljno razmatralo samoubistvo u proteklih 12 mjeseci, u usporedbi s gotovo 15 posto heteroseksualnih adolescenata. Gotovo četvrtina LGBQ učenika izjavilo je da su pokušali samoubistvo u proteklih 12 mjeseci, u usporedbi s oko 6 posto heteroseksualnih tinejdžera, navodi se u izvješću. I dok ti podaci nisu obuhvatili transrodne mlade, istraživanja pokazuju da je od 40 posto transrodnih odraslih osoba koje su pokušale samoubistvo, 92 posto reklo da se taj pokušaj dogodio u dobi mlađoj od 25 godina.
John Ayers, jedan od autora istraživanja i epidemiolog na San Diego State University, kaže da nije moguće sa sigurnošću reći što je odgovorno za povećani rizik, jer “teško je odrediti jedan okidač” svakog samoubistva. No, tvrdi, lezbijke, gejevi, biseksualna i queer djeca vjerovatno se suočavaju sa izazovima koje njihovi vršnjaci nemaju.
“Kada je neko suicidalan, a onda izložen određenom ‘okidaču’, taj konačni povod može ih gurnuti preko ruba”, kaže Ayers. Za djecu koja nisu heteroseksualna, “stresori s kojima se suočavaju mogu ih gurnuti preko ruba”.
Prema Nacionalnom savezu za mentalno zdravlje, LGBTQ osobe također imaju tri puta veću vjerovatnost od heteroseksualnih vršnjaka da dožive anksiozne ili depresivne simptome, što je također rizični faktor za samoubistvo. Ayers dodaje da te osobe mogu biti sklonije zlouporabi psihoaktivnih tvari.
Poznavanje i djelovanje po pitanju ovih faktora rizika, kažu stručnjaci, mogu biti prvi korak u prevenciji samoubistava. “Podrška okoline može biti moćan alat za prevenciju”, kaže Ayers.
Idealno, to bi značilo suradnju roditelja, nastavnika_ca i škola kako bi se pomoglo LGBTQ djeci savladati prepreke s kojima se suočavaju. Ackerman kaže kako bi nastavnici trebali biti svjesni simptoma suicidalnosti i raspoloživih resursa, a škole i sistemi zdravstvene zaštite trebali bi raditi na poboljšanju dostupnosti servisa mentalnog zdravlja za mlade. No, tvrdi, prevencija samoubistva počinje kod kuće – što može značiti postavljanje teških pitanja i poticanje na traženje pomoći.
“LGBT mladi, kao i svi mladi, trebaju ljubav, pažnju i prihvaćanje kada im je teško”, kaže Ackerman. “Želimo da dom i obitelj budu sigurna baza koja gradi mentalno zdravlje i otpornost”.
