Milán Rózsa rođen je godinu dana prije pada Berlinskog zida, 1988. Nije imao iskustvo borbe za prava i slobode, kao generacije mladih u Mađarskoj koje su prethodile njegovoj tokom posljednjih godina režima pred slomom. To ga nije sputavalo da postane jedan od najistaknutijih i najiskrenijih (i vjerovatno najenergičnijih) mladih aktivista. Tokom protesta protiv oporezivanja Interneta, bio je jedan od demonstranata ispred Fidesz partijskog sjedišta. Uhapšen je, ne i optužen… Nešto ranije, ispred ruske ambasade u Budimpešti protestovao je protiv homofobije i iskazivao svoju podršku ruskoj LGBT zajednici. Na naslovnice je dospio i činom penjanja na balkon predsjedničke palate, zahtjevajući referendum na temu ruskog finansiranja Paks nuklearne elektrane.
Nažalost, u petak Milán je zauzeo prostor u medijima iz totalno drugačijeg razloga: u dobi od 26, počinio je samoubistvo skočivši pred voz.
Stuart Milk (LGBT aktivist i nećak Harvey Milka – političara i LGBT aktiviste, ubijenog 1978. godine) oprostio se od Milána putem članka objavljenog na The Huffington Postu i porukom na njegovom facebook profilu:
“Milán Rózsa je heroj kojeg smo sve/i izguble/i danas. Veoma je teško pisati na ovu temu. Jedno od priznanja koje dobiješ zahvaljujući zagovaranju, jesu prijateljstva sa izvanrednim ljudskim dušama koje rade veliki posao u najtežim uslovima u najgorim sredinama. Najteže je gubiti nevjerovatne prijatelje. Sve/i koje/i ste slušale/i moj govor na temu globalnih prava prošle godine, znate da mi je Milán dozvolio da podijelim njegovu inspirativnu priču.”
Stuart Milk uočava brojne poveznice između Milána i njegovog ujaka za vrijeme boravka mađarskih aktivista/kinja u Washingtonu. Milán je jedan od lidera parade ponosa održane u Budimpešti 2011. godine, a koja je napadnuta od grupe mladih fašista i neonacista. “Neprijateljstvo države, mržnja i nasilje usmjereno prema LGBT zajednici i drugim manjinskim skupinama u Mađarskoj su znatno gori nego mi sa ove strane Atlantika, to možemo zamisliti,” napisao je Milk.
Rózsa je demonstrirao svoju iznimnu hrabrost suočavajući se sa ekstremnim desničarima. Njegov otac, taj angažman je doživio drugačije, počinivši samoubistvo dan poslije parade ponosa.
Stuart Milk obećao je mađarskim atvistima/kinjama moralnu podršku američkih lidera svjesnih straha i bespomoćnosti koji su prisutni u zemljama istočne Evrope.
“…Iako nas dijeli okean, živimo u globalnom društvu koje neće mirno stajati dok su prisutni mržnja i represija. Kako je moj ujak Harvey rekao: ‘Nada nikada neće biti tiha.’ Milán je podsjetnik na tu mantru. Podsjeća nas da je cijena ravnopravnosti oprez” zaključuje Milk.
Tragična smrt Milána Rózse, potresla je aktiviste/kinje koji/e su imali/e priliku upoznati ga. Ostaje pitanje, zašto se odlučio na ovako ekstreman korak počinivši samoubistvo. Njegovi bliski priajtelji navode da se već neko vrijeme borio sa depresijom.
Bio je odlučan u svojoj namjeri da nastavi borbu za ravnopravnost i demokratska prava. Nekoliko sedmica ranije, čak ni njegovi najbliži/e saveznici/e nisu bili u mogućnosti prepoznati teško razdoblje kroz koje je prolazio. Ovo je jedan od podsjetnika da ljudi (naročito muškarci), često se bore sa mentalnim poteškoćama u tišini. Na taj korak se odlučuju jer su društvene stigme preteški okovi.
Kao prilog hiljadama tributa putem socijalnih medija, zapaljene su svijeće i ostavljane fotografije ispred zgrade u kojoj je Milán živio. Mađarska demokratska opozicija izgubila je jedan od najkredibilnijih, najhrabrijih i najdinamičnijih glasova.
Izvor: www.femtechs.wordpress.com
