Heinrich Heine, veliki njemački pjesnik jevrejskog porijekla, napisao je 1823. godine: „Tamo gdje spale knjige, na kraju će spaljivat ljude.“ Ove riječi će biti poput proročanstva jer će 110 godina kasnije njegove knjige biti spaljene u tadašnjoj nacističkoj Njemačkoj, zajedno sa ostalim knjigama autora koji su smatrani nepodobnim, odnosno onih koji nisu odgovarali tadašnjoj vladajućoj ideologiji. U istom periodu će biti ubistava i odvođenja u logore onih koji nisu ,,čiste njemačke krvi”, ali i svih LGBT+ osoba, bez obzira da li su Nijemci/Nijemice.
Piše: Jovana Ivetić
Nedavno su, 16. decembra u Rusiji moskovske biblioteke dobile nalog od vladajuće stranke da spale knjige LGBTIQ tematike. Odluka je uslijedila nakon zabrane slobodnog izražavanja svoje seksualnosti, pri čemu LGBT+ osobe moraju platiti kaznu ako javno govore o tome šta su nepromjenjivo, a mogu čak biti i deportovani iz Rusije. Dakle, ovaj zakon zabranjuje individuama autovanje, mada je to njihovo autonomno pravo. Razne psihološke studije već su dokazale da LGBT+ osobe mogu imati visok nivo depresije i zloupotrebe alkohola i droga jer zbog prikrivanja seksualnog identiteta koriste opijate za ublažavanje anksioznosti i depresije. A osim depresije, javlja se i sklonost ka samoubistvu – prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 67,2% pripadnika LGBT+ zajednice ima samoubilačke misli, u poređenju sa 28,0% heteroseksualnih, kao rezultat ,,toksične sramote”. U borbi za jače mentalno zdravlje queer književnost igra značajnu ulogu jer čini da se LGBT+ čitalac osjeća manje samim, manje drugačijim, pomaže mu u procesu samootkrivanja i ublažava samoodbacivanje. Također, ovakva literatura utiče na smanjenje homofobije među hetero čitaocima jer će povećati toleranciju. Oduzimanje queer literature neće učiniti da queer Rusi/kinje promijene svoju seksualnost i ono što suštinski jesu, ali će povećati depresivna stanja.
Međutim, važno je napomenuti da na listi za spaljivanje u Rusiji nisu samo LGBT+ knjige, već i knjige svih onih autora koji na bilo koji način ne odgovaraju današnjoj vladajućoj ideologiji. Pa će se tako, između ostalih, spaliti knjige Oksane Vasyakina, ruske pjesnikinje, zbog njenog feminizma i kritike mizoginiji; kao i Harukija Murakamija, najpoznatijeg japanskog pisca, dobitnika brojnih nagrada, za koga se vjeruje da je jedan od najboljih živućih pisaca na svijetu, zbog njegove kritike rata i poziva na mir.
Biblioklazam, odnosno namjerno uništavanje knjiga spaljivanjem, dešava se u svijetu od davnina, mnogo prije nego što je Heine govorio o tome, jer su knjige najjači nosioci ideja, dnevnik čovječanstva i svjedočanstvo jednog vremena. Gorući plamen knjiga ne donosi svjetlost, već tamu. Ali kako Murakami piše ,,ono što izgleda prijeteće je samo eho straha u mom vlastitom srcu.” Istjerivanjem straha iz srca i unosom nade, prijetnja se također otklanja.
