Kako piše na zvaničnoj stranici, Udruga Trans Aid Hrvatska službeno je registrirana u veljači/februaru 2012. godine s ciljem osnaživanja trans*/inter* zajednice koja će aktivno djelovati na povećanju vidljivosti trans*/inter* zajednice i trans*/inter* tematike, kao i na promicanju i zaštiti prava trans*/inter* osoba. Pročitajte šta su rekli o svom aktivističkom i umjetničkom djelovanju, o trans* saradnji u regiji i unutar LGBT zajednice, a posebno vam skrećemo pažnju na pismo koje smo dobili odmah poslije napada huligana koji se desio 1. februara, na Merlinka festivalu, na kojem su i članovi_ce TransAida bilie gosti_šće.
Lgbt-prava.ba: Kakve vrijednosti povezuju sve članove_ice udruženja?
TransAid: Ljubav, solidarnost, podrška, ravnopravnost, aktivizam.
Lgbt-prava.ba: Možete li povući paralelu u situaciji danas u Hrvatskoj i prije osnivanja Trans Aida kada su u pitanju položaj i zaštita ljudskih prava trans* osoba? Da li je tretiranje trans* tema od strane javnosti, medija i političara, doživjelo bilo kakav progres?
TransAid: Položaj i zaštita ljudskih prava trans* osoba bili su zastupljeni unutar LGBTIQ udruga i inicijativa, a osnivanje Trans Aida označilo je stavljanje fokusa na „trans*“ te dodatne resurse koji su počeli okupljati, razvijati i aktivirati trans* zajednicu u Hrvatskoj. Ulazak Udruge u medijske prostore događa se polako, ali sigurno, te se iz konteksta senzacija i transfobije prelazi u priče osvještavanja trans* tj. ljudskih prava i ukazivanja na nedostatak podrške u društvenim razinama. Paralelno s medijima, postajemo partneri i nezaobilazni sudionici u stvaranju akata i dokumenata vezanih za trans* tematiku, što je od izuzetne važnosti jer nije realno za očekivati kako će tim u kojem nema niti jedne trans* osobe, inicijative ili udruge donijeti akt koji će služiti najvećem dobru trans* zajednice.
Lgbt-prava.ba: Kakva je povezanost između udruženja u regiji koja su fokusirana na unapređenje položaja trans* osoba i koliku važnost ta saradnja ima?
TransAid: Povezanost s drugim udruženjima u regiji smatramo velikom privilegijom jer nas dodatno razvija i osnažuje. Koliko to smatramo važnim najbolje pokazuje u ožujku održan „Transpozij“, simpozij međunarodnog karaktera na kojem su sudjelovali/e aktivisti i aktivistkinje te organizacije koje pomiču prava trans*, inter* i rodno varijantnih osoba iz Hrvatske, Nizozemske, Srbije, Mađarske, Njemačke, Bosne i Hercegovine, Francuske, Makedonije, Crne Gore, Češke, Slovačke i Slovenije. Kroz dva dana simpozija otvorili_e smo mnoge važne teme i diskutirale_i o međusobnim iskustvima što nas je povezalo, osnažilo te dalo pozitivan poticaj za daljnje aktivnosti.
Lgbt-prava.ba: Kakav odnos imaju LGB osobe prema trans* osobama u Hrvatskoj? Smatrate li da su trans* osobe u Hrvatskoj dodatno diskriminisane u samoj zajednici?
TransAid: Do osnivanja Trans Aida, jedini način trans* osobama za ostvarivanje svojih prava bilo je kroz LGB udruženja. Kako udruženja često čine osviještene osobe, ne smatramo kako su trans* osobe u odnosu na LGB osobe bile diskriminirane, već osnaživane. Aktivno radimo na solidarnosti unutar LGBTIQ pokreta, te intenzivno surađujemo sa udrugama Zagreb Pride i LORI. Međutim, izvan okvira organizacija s kojima surađujemo i dobivamo podršku na formalnijoj razini, ipak u nekim dijelovima LGB zajednice, kao i svugdje drugdje u svijetu, postoji određena potreba za edukacijom koja može i ne mora proizlaziti iz transfobije (ili neznanja).
Lgbt-prava.ba: Koliko često vam se obraćaju trans* osobe i na koje načine im pružate pomoć i svoju podršku?
TransAid: Sretne_i smo što je naše osnivanje potaklo mnoge trans* osobe da nam se jave i zatraže podršku koju pružamo na doista razne načine. Počeli_e smo s organiziranjem raznih diskusija i tribina na trans* teme, a ubrzo se pokazala potreba i za osnivanjem grupa podrške – Rodne radosti koje sada na mjesečnoj bazi organiziramo već godinu i pol. Osim grupa podrške, također pružamo i individualnu podršku u obliku savjetovanja online, telefonski i/ili osobno od strane članova_ica Udruge, a mnoge se osobe nakon individualne komunikacije odluče doći i na grupe podrške.
Lgbt-prava.ba: Da li radite i na edukaciji LGB osoba i ostalih članova_ica društva o pravima i potrebama trans* osoba?
TransAid: Naravno, u svrhu edukacije i senzibilizacije oko trans* tematike, snimile_i smo, te na drugom danu Transpozija i predstavili video spot „PRAVO NA SREĆU“ nastao u suradnji udruga Ženska soba i Trans Aid. Spot na jednostavan i edukativan način promiče poruku sreće kao prava svake osobe, a u njemu su sudjelovali_e članovi_ce udruge Trans Aid i Ženska soba – Centar za seksualna prava. Inače, sa Ženskom sobom smo i partneri_ce na projektu “Rodna ravnopravnost za sve – ostvarimo trans prava!”, koji je financiran od strane Europske unije u sklopu programa Europski instrument za demokraciju i ljudska prava, a na tu suradnju smo posebno ponosni_e, kao i zahvalni_e. Također, sudjelovali_e smo i na raznim okruglim stolovima, radionicama, sjednicama te tribinama, u Hrvatskoj i regiji. Članovi_ice Udruge se također pojavljuju u medijima čime povećavaju vidljivost Udruge, trans* zajednice, te trans* tematike.
Lgbt-prava.ba: U decembru prošle godine je održana izložba Trans*formacija Balkana – izložba o trans* identitetima. Možete li nam nešto više reći o konceptu izložbe? Kakva je važnost ovakvih događaja u promociji ljudskih prava trans* osoba i da li je to na neki način zbližilo trans* zajednicu u regiji?
TransAid: Izložba je također povećala vidljivost i osvijestila potrebu za prepoznavanjem trans* osoba kao sastavnog dijela našeg društva. Zbog naše konzervativne i patrijahalne sredine, naši identiteti i dalje ostaju na marginama društva, a to je nedopustivo. Koliko god mislili da smo moderni i napredni, i dalje ne živimo u društvu gdje se različitosti poštuju već se i dalje trudimo ostvariti najosnovnija ljudska prava, a istovremeno podnosimo transfobne ispade koji se u javnosti većinom ne osuđuju već prihvaćaju „pod normalno“. Naravno da se i kroz izložbu regionalna trans* zajednica zbližila, svaka zajednička aktivnost nas sve više povezuje i pomaže da razvijamo kako sebe, tako i to naše još uvijek zatucano društvo. I nije slučajnost da je izložba prikazana u sklopu Human Rights Film Festivala, festivala gdje se pokazuju isključivo filmovi tematike ljudskih prava.
Lgbt-prava.ba: Smatrate li da je javno outovanje bitno za aktivizam i da šalje važnu poruku javnosti? Da li na primjer, Gordana Mitrović i Alex svojim outovanjem i prisutnošću u medijima utiču na osnaživanje trans*, ali i LGB zajednice?
TransAid: Javno outovanje, koliko god intimno i teško biva, od iznimne je važnosti za osnaživanje svega onoga za što se zalažemo. Senzibiliziranje javnosti počinje osobnim pričama gdje se bilo koji_a građanin_ka može zapravo poistovjetiti s pričom koju sluša ili gleda, možda u njoj prepozna nekoga koga već poznaje iz nekih drugih konteksta, možda zamisli da što ako mu se s takvom pričom obrati dijete, prijateljica, rođak, poslovna partnerica…, zapravo bilo koja osoba iz uže okoline. Jer dok o takvim pričama slušamo iz stranih medija, i dalje možemo odmahnuti rukom i reći „Ma, toga nema kod nas“. Tek kad se takve priče usele u naša sela, gradove i ljude, osvještavamo kako su te stvari jako važne i da činimo veliku nepravdu marginalizirajući bilo kojeg pripadnika društva samo zato jer je ponešto drugačiji od nas samih. Primjeri Gordane Mitrović i Alexa su fantastični – hrabri, beskompromisni i nadasve pozitivni! Nedavno je i naš predsjednik Udruge, Noah Pintarić, istupio u jednom dnevnom listu sa svojom pričom, na što smo također ponosne_i i radosne_i. Ponekad istupe i partneri_ce trans* osoba što također potičemo i smatramo hvalevrijednim. Aktivizam se u našem društvu i dalje možda nekako čini kao put bez kraja, no ako ne učinimo prve korake te nakon njih hrabro i s ljubavlju nastavimo dalje – nećemo doživjeti društvo kakvo želimo.
Lgbt-prava.ba: Na šta se planirate fokusirati u vašem budućem radu?
TransAid: Kako je glavni zadatak udruge Trans Aid postizanje potpune jednakosti osoba svih rodova, rodnih identiteta i/ili rodnih izražavanja, Udruga će se kroz svoj budući rad i dalje zalagati za ostvarenje svojih postavljenih ciljeva. Dok su prve dvije godine od osnivanja u najvećoj mjeri bile posvećene povećanju vidljivosti te pomoći i zaštiti trans*, inter* i rodno varijantnih osoba, sljedeći koraci Udruge obilježit će nastavak dosadašnjih napora te uključivanje u još više društvene sfere čime ćemo potvrditi potrebu i važnost našeg rada za stvaranje sigurnog i pravednog građanskog društva. Naravno, naš rad je prvenstveno posvećen našem osnaživanju kao trans*, inter* i rodno varijantne zajednice.
Razgovarala Edina Sprečaković
Pismo, 3.02.2014.
| Dragei SVI <3, pogledala sam onaj klipić (Renata ga je stavila na FB) gdje Rundek pjeva Ay Carmela, a vi se svi čujete, i pljesak i žamor i energija i…malo sam suzu pustila od dragosti i ponosa na vas sve jer ste unatoč mržnji nastavili promicati ljubav 🙂 Izuzetno mi je drago što smo bili dio cijele priče, sad kad je napetost popustila, čak i baš zbog toga što smo svi proživjeli ono iskustvo. Iskreno mislim, kad se čovjek odluči na zalaganje za bilo kakva prava koja većina društva ne prihvaća (od prava na glasovanje, brak, vozačku dozvolu, štagod) – u neku ruku mora biti spreman da će se i ovakva iskustva događati. Srećom, ovima od subote valjda doista nije bio cilj napraviti ozbiljniju agresiju po nas sve, jer da su htjeli, vrlo lako su mogli (zamislite npr. da su uletili s bombom, makar onom ručnom granatom). Iste stvari događale su se po Zagrebu i svim gradovima koji su otvoreno krenuli u promicanje lgbtiq prava – to je dio procesa koji moramo prolaziti, i što je po mom mišljenju opet puno bolje nego se zatvoriti u ormare i praviti se da nas nema. Nažalost, daleko smo od razina svijesti gdje se različitosti podržavaju i prihvaćaju, no kako se i sjeme iz zemlje “bori” kroz tamno, vlažno i debelo tlo dok ne ugleda površinu zemlje i dok ga ne obasja sunce – tako ćemo i mi! 🙂 Što se tiče vas kao organizatora, hvala vam na svemu, predivni ste i kao ljudi i kao organizacija, nema tu govora o nekom “iznevjeravanju”. Osobno mislim da je vaše učenje u ovom iskustvu da doista (bar dok se situacija oko lgbtiq prava malo ne unormali u BiH) ne poduzimate ikakve aktivnosti bez da imate pripadnike milicije/obezbeđenja na događanjima. Tako je isto i Zagreb radio godinama, dok se danas te stvari (tribine, festivali, projekcije filmova…) održavaju kao i sva ostala kulturna događanja. Osobno, opet da me pozovete na bilo kakvo događanje, ja bih došla, čak i uz rizik da opet proživim isto iskustvo. Mesa i ja smo i nakon tribine normalno išetali iz Kriteriona, hodali kroz grad, sjeli na kafu, jeli itd. U nedjelju smo svie četvero obišli centar i Baščaršiju 🙂 Život ide dalje i najgore što možemo napraviti je isprepadati se toliko da nas šaka jadnih mrzitelja drži u strahu u svoja 4 zida. Uostalom, ljubav je i energetski najjača frekvencija/vibracija/energija tako da kad-tad prevlada mržnju, a to je ono čemu težimo <3 |
