Piše: Selma Kešetović
Šta ima ljepše od zavaljotke u udobnu fotelju, čaja ili kafice, i fine knjige kada se vani lagano ljeto pretvara u oštru zimu? I nisu sve knjige iste, nije bitno samo čitati, a u pravu su one/i koje/i tvrde da ne postoji osoba koja ne voli čitati, ona samo još nije pronašla knjigu za sebe. Uzevši u obzir da LGBTI populacija uglavnom nailazi na heteronormativnu književnost, pripremile smo za vas naslove koji unutar korica sadrže mušku gej tematiku, a dostupne su na našem jeziku.
1. Razgolićeni državni službenik, Quentin Crips (Rende, 2005.)
Vrlo vjerovatno da ste se rodile/i sa znanjem o pjesmi Stinga Englishman in New York, ali rijetko tko zna da je pjesma posvećena Quentinu Cripsu, piscu i modelu koji je svojim načinom oblačenja, otvorenom homoseksualnošću i ektravagancijom, kako to sam Sting kaže, bio nevjerovatno hrabar u svoje doba. Razgolićeni državni službenik njegova je intimna ispovijest, vrlo britko napisana, u kojoj on o sebi govori bez mistifikacije ili zamotavanja u cilju samohvale. Tako piše i svoje opservacije o gej zajednici, rodnim odnosima i nacionalnim karakteristikama. Iako se oblačio i šminkao tako da apsolutno ispada iz rodne normiranosti, Crips je imao dozu anskioznosti – bilo mu je iznimno teško ući u prodavnicu cipela i pitati koliko koštaju. A kad Sting kaže “Džentlmen hoda, nikada ne trči”, u Cripsovom slučaju to dobiva sasvim novu dimenziju: kada bi ga nasilnici htjeli pretući zbog njegovog izgleda, on nikada nije ubrzavao korak.
2. Sarah, JT Leroy (Hena, 2001.)
Sarah je mučna priča o dječaku koji je poznavao samo svijet svoje majke – svijet prostitucije i siromaštva. Kada je napunio 12 godina, lokalni makro koji prodaje ženstvene malodobne dječake kamiondžijama, uzima ga pod svoje okrilje i uči ga svim trikovima, recimo kako da zubima stavi kondom, a da mušterija ne primijeti. To je samo početak putovanja za Sarah (tako su ga nazvali), a prije nego će napuniti 17, već će biti ostarjeli, istrošeni mladić bez životne perspektive. Ono što je javnost angažiralo oko ove knjige je autorstvo. Naime, knjiga se prodavala kao personalna ispovijest mladića incijala JT LeRoy, ali se kasnije ispostavilo da nije istinita ispovijest, i da autor nije muškarac nego žena. Ove godine je izašao i dugo očekivani film o njoj i inspiraciji za knjigu Autor: The JT Story.
3. Lavirintski rječnik Paris – New York, Dejan Nebrigić (Rende, 2001.)
Dejan Nebrigić je bio važna figura LGBTI aktivizma u Srbiji, još u samim njegovim počecima, a knjiga Lavirintski rječnik Paris – New York zbirka je njegovih ispovijesti, opservacija i opsesije svojim ljubavnikom kojeg je upoređivao sa Bosijem (Alfedom Douglasom), mlađahnim ljubavnikom Oscara Wildea kojemu je posvećeno njegovo zatvorsko pismo nazvano De Profundis. Kroz stranice ove knjige, upoznajemo Dejana kao dualističku osobu – sa jedne strane on je feminist, a sa druge kaže da je najveća ljubav ona između dva muškarca. On je buntovnik i prezire malograđanštinu, ali onda priznaje da je sve što je ikad htio bio novac. Usporedba sa Oscarom Wildeom će imati nastavak i u stvarnom životu – otac Alfreda Douglasa će smjestiti Wildea u zatvor zbog homoseksualnosti na konto zavođenja njegovog sina, a Dejan Nebrigić će biti zadavljen kablom od strane svog Bosija da dokaže svom ocu da nije homoseksualac, i to na njegov dvadeset osmi rođendan.
4. Berlinski ručnik, Dražen Ilinčić (Fokus komunikacije, 2006.)
Berlinski ručnik slovi kao prvi gej hrvatski roman, a on je prije svega odvratan ili masturbativan, zavisi kako gledate. Dražen je pisanju ovog romana pristupio vrlo otvoreno i bez mistifikacije u želji da opiše taj gej svijet 2000-tih godina koji je zavisio uglavnom od fetišizacije tijela, gej profila, dejting sajtova, seksa sa oženjenim muškarcima, gdje se ideja ljubavi, odnosno romantičnog odnosa, čini vrlo dalekom. U pauzi od seksa, tu su i poluesejističke opservacije koje nisu nimalo naivne, recimo kritika tada aktualnog filma Brockeback Moutain kao filma lišenog subverzije, i čak opasnog, jer na kraju kažnjava gej lika koji je želio otvoren i ravnopravan gej identitet (danas se već ustanovila norma da se filmovi koji ubijaju gej likove, pogotovu one koji su aut, smatraju krajnje negativnim filmovima, što nije spriječilo Srđana Dragojevića da to uradi u Paradi).
5. Ispovijedi maske, Yukio Mishima (Litteris, 2013.)
Iako japanska kultura sadrži nemalu homoerotizaciju muških odnosa koji proizlaze iz homosocijalnosti i samurajskih kodeksa, gej kao identitet se smatra sebičnim i izdajničkim aktom, jer je reprodukcija moralna obveza prema društvu. Yukio Mishima je tako svojim romanom Ispovijest maske napravio mali bum koji i danas odjekuje, tim više što je sam Mishima bio najutjecajniji autor i najkontroverznija osoba (sa jedne strane je zagovarao tradicionalni Japan, a sa druge uživao na Zapadu, posebno u njihovim gej barovima). I ovo je vrsta ispovijesti koja nam otkriva same početke Mishimine homoseksualne žudnje koju je on literarno savršeno stopio u opisu masturbacije ispred slike Ivane Orleanske (kada je saznao da je to zapravo ona, a ne on, bio je grdno razočaran), a čak i više u opisu Saint Sebastiana – ozlijeđivanje muškog tijela za njega će imati najjači seksualni uzlet, a ostat će mu vjeran i do smrti, kada će izvršiti harakiri uz asistenciju svog mlađahnog ljubavnika Morita.
