U mnogim današnjim društvima je ukorijenjena binarna rodna podjela koja isključivo prepoznaje samo muški i ženski rod. Iako često mislimo da živimo u vremenu koje je uveliko naprednije po pitanju rodne ekspresije, slobode i položaja queer osoba, često zaboravljamo da su mnoge kulture prije nas bile mnogo manje rodno restriktivne i izlazile izvan okvira klasične binarnosti. Pojam trećeg roda (eng. third gender) u mnogim je kulturama služio za osobe koje društvo, a ni one same, nisu isključivo određivali ni kao muškarce niti kao žene. Mnoga društva su poznavala i priznavala (a neka su to zadržala do danas) tri ili više rodova pa se zato dobro treba zapitati kada sljedeći put poželimo da kažemo da živimo u najboljem od svih svjetova. Čvrsto definiranje rodnih uloga nije uvijek i na svim prostorima bilo čvrsto određeno u smislu kako se danas gleda na rodne uloge i identitete.
PIŠE: Matej Vrebac
Virdžine
Na balkanskom području (naročito na području Albanije, Crne Gore, ali jednako Bosne i Hercegovine), u svojoj dugoj historiji, je prisutan kulturni fenomen virdžine. Virdžina, tobelija ili ostajnica bi se već rano kao djevojčica odrekla svog rodnog identiteta mijenjajući ga za muški i prihvaćajući socijalni status muškarca u društvu. To znači da bi te djevojčice dobile novo muško ime, nosile mušku odjeću, imale kratku kosu, slobodno pile i pušile duhan. Najčešće je to bio slučaj kada u porodici ne bi bilo muškog nasljednika pa bi se buduća virdžina odrekla udaje, pristala na celibat i postala „glava kuće“ očuvavši tako lozu i prezime. Često su djevojčice od malih nogu roditeljskom odlukom odgajane i spremane da postanu virdžine preuzimajući tako na sebe sve one poslove koji su tradicionalno isključivo bili određeni za muške članove zajednice. Imale su pravo glase, uživale sva ostala prava i poštovanje koje je bilo rezervisano samo za muškarce. Ipak mnoge od njih su bile su bile primorane na tu odluku, a u svojoj logici virdžina je patrijarhalna institucija čiji je glavni cilj održavanje patrijarhalnog poretka. Posljednja crnogorska virdžina, Stana Cerović, umrla je 2016. u 85. godini.
Femminiello
Na jugu Italije, u izrazito patrijarhalnoj i tradicionalnoj sredini napuljske kulture, javlja se mnogo zanimljva pojava alternativnog rodnog identiteta – femminielli, muškarci s izrazito ženskim rodnim izražajem. Femminiello je zapravo muškarac koji „se osjeća i živi kao žena“. Za razliku od zapadnih termina na koje ovakva sredina ne gleda blagonaklono – kao što su homoseksualac i trans te ih ne bi trebalo brkati s femminiellom – pojam femminiello uopšte nije pogrdan, a oni sami uživaju veliko poštovanje u folkloru i konzervativnim zajednicama južne Italiji. Postoji vjerovanje da femminielli donose sreću pa su tako vrlo rado viđeni prilikom igranja tombole – tradicionalne napuljske igre, a nerijetko se i tek rođeno dijete nosi pravo u ruke femminielu kako bi zaštitio dijete od nesreće. I danas su se ponegdje zadržali folklorni rituali kao što je la figliata dei femminielli, ritual za plodnost u kojemu jedan femminiello simulira porod i trudove ili pak ritual koji predstavlja sklapanje braka između dva femminiella.
Dva duha (berdache)
Berdache je pojam, često kritikovan, koji dolazi iz zapadnoeuropske antropologije i označava ono što je američkim nativnim zajednicama poznato kao dva duha (eng. two spirit). Indijanci odnosno američki starosjedioci su poznavali više rodnih identiteta, a među njima su i razne varijante identiteta osoba koje su bile blagoslovljene posjedovanjem oba duha: muškog i ženskog principa. U stotinama domorodačkih plemena se na ove osobe gledalo s izričitim poštovanjem te su imali važnu duhovne i društvene uloge u svojim zajednicama. Često su obavljali šamanske rituale koji su donosili ljubav i sreću, izrađivale umjetnine, a pojednako su mogli obavljati muške i ženske tradicionalno određene poslove. Europskom kolonijalizacijim i kulturnom aproprijacijom su ove rodno varijantne osobe promatrane kao devijantne i bile su gurnute na same margine, što od devedesetih godina pokušava promijeniti indogena LQBTIQ zajednica aktivista i aktivistica.
Tako su u Indiji danas prisutne hidžre u Indiji, muxe u Meksiku ili kathoey zajednica na Tajlandu. Bitno je napomenuti da su se mnogi od oblika nebinarnih rodnih identiteta zadržali i danas u različitim kulturama i zajednicama premda se danas često suočavaju s diskriminacijom, nasiljem i izoliranošću na marginama društva.
Članak je nastao uz podršku Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE. Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka/bloga isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
