PIŠE: Vanja Šunjić
Prošlo je tri godine od napada navijača na aktiviste Bh. povorke ponosa u Banjoj Luci. Događaji koji su se odvili 18. marta 2023. godine postali su simboličan primjer kako politički govor mržnje može direktno doprinijeti nasilju i diskriminaciji.
Osnovni sud u Banjoj Luci utvrdio je da je Milorad Dodik svojim izjavama datim u medijima u nekoliko navrata u martu 2023. godine izvršio diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika, uslijed čega je došlo do stvaranja neprijateljskog i uvredljivog okruženja. Sud je zabranio Dodiku svako dalje poduzimanje istih ili sličnih radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednako postupanje prema članovima LGBTIQ+ zajednice.
Tužbu, koja je svojevrsni presedan u pravosuđu u entitetu Republika Srpska, podnio je Sarajevski otvoreni centar (SOC) u martu 2023. godine.
Presuda za diskriminaciju LGBTIQ+ osoba, iako prvostepena, potvrđuje da govor mržnje sa visokih političkih pozicija neće ostati nekažnjen i da pravni sistem može i mora štititi marginalizovane zajednice od sistematske diskriminacije i nasilja.
Do presude odnedavno, nažalost, sam čin napada na aktiviste i sve ono što je prethodilo tome, te bilo kakvo preuzimanje odgovornosti, samo bi se prigodničarski spomenuli kada je godišnjica napada, pa je važno još jednom se podsjetiti kako je sve počelo.
A kako je sve počelo?
Na dan napada aktivisti Bh. povorke ponosa su htjeli da u DKC „Incel“ održe panel diskusiju u znak solidarnosti sa novinarkama i novinarima u entitetu Republika Srpska, jer se tih dana u Narodnoj skupštini Republike Srpske aktivno govorilo o Zakonu o zaštiti od klevete, koji je imao tendenciju da u potpunosti uništi medijske slobode. Policija je događaj otkazala manje od 24 sata prije njegovog održavanja, rekavši da ne mogu garantovati sigurnost prisutnima.
Atmosfera u Banjoj Luci je tih dana bila poprilično neugodna. Sa svih strana su prorežimski mediji spinovali da Bh. povorka ponosa dolazi u Banju Luku, odnosno da će se održati u Banjoj Luci. Medijski natpisi i izjave bile su takve da su građanstvu budile strah i poziv na akciju da se pobune protiv „prozapadnih vrijednosti“, koje žele da unište porodicu, djecu i Republiku Srpsku, a da je sve to instruisano iz Sarajeva, kao da u Banjoj Luci i drugim dijelovima BiH ne žive LGBTIQ+ osobe.
Bez obzira na to, mi smo taj dan naivno, potpuno slobodno, hodali Banjom Lukom i skidali sa javnih površina stikere koji su pozivali na nasilje spram LGBTIQ+ osoba, uvjereni da nam se ništa ne može desiti i da živimo u demokratskoj državi koja svojim građanima može makar garantovati slobodu kretanja. Kolektiv Bh. povorke ponosa je i prije 18. marta 2023. godine išao u Banju Luku, kao i prošle godine, i sve je prošlo u najboljem redu.
Noć napada
Nakon što je završen redovni sastanak Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa, a događaj je bio otkazan, članovi Organizacionog odbora su otišli u prostorije Transparency Internationala, na privatno druženje, kako se ne bismo kretali po gradu, budući da se igrala utakmica u tom periodu. U hostel gdje smo bili smješteni došao je policajac i jednog člana OO pitao koji vam je daljnji tok kretanja, kako bi oni znali. On je rekao da idemo u TI, gdje ćemo se neformalno družiti. To je bio jedini izvor iz kojeg je iko, osim nas samih, znao gdje smo.
Čim smo došli u TI, policija nam je naredila da se spustimo ispod, jer imaju dojavu da će nas napasti navijači. Kada smo izašli na javnu površinu, oni su rekli da nam ne mogu garantovati sigurnost i da bi najbolje bilo da odemo odakle smo došli, sjedajući u auto i odlazeći samo nekoliko desetina metara od prostorija TI. U tom trenutku nas je napala horda navijača, koji su urlali, vrijeđali nas, uzvikivali razne prijetnje i psovke na račun pretpostavljene seksualne orijentacije napadnutih, što je direktno upućivalo na to da je riječ o zločinu iz mržnje.
Nakon što su navijači otišli, policija se vratila. Svi smo prebačeni u policijsku stanicu gdje se prema nama nehumano postupalo i insistiralo da dajemo izjave bez prisustva advokata, na šta nismo pristali.
Iz Banje Luke, zajedno sa ljudima koji žive u tom gradu, u ranim jutarnjim satima, uz pripadnike Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, krenuli smo za Sarajevo. U međuvremenu su razlupani DKC „Incel“ i BASOC u Banjoj Luci, kao dva alternativna mjesta u kojima se okupljala LGBTIQ+ zajednica.
Uloga političara u stvaranju atmosfere mržnje
Milorad Dodik, tada predsjednik RS-a, javno je davao diskriminatorne izjave protiv LGBTIQ+ osoba uoči, ali i nakon događaja koji je Bh. povorka ponosa planirala održati u Banjoj Luci. Između ostalog, Dodik je izjavio: „Svim aktivistima te grupacije treba zabraniti pristup školama da propagiraju takve stvari, da se iz udžbenika izbaci sadržaj te vrste, a čak i da pokušamo da vidimo kako kroz mreže da to regulišemo jer je sve ekspanzivnije prisustvo takvih sadržaja i ja mislim da to zagađuje javni prostor, društveni prostor i ja mislim da to treba eliminisati.“
Takođe je izjavio: „Ja i dalje ostajem protiv tih ljudi, odnosno protiv onog što propagiraju, nemam ništa protiv tih ljudi, oni su slobodni da u svom privatnom životu upražnjavaju šta hoće, tužite me, nikakav problem nije“ i „Imate mjesta, ostrva po svijetu gdje je to normalnost, izvolite, pređite, živite tamo.“
Draško Stanivuković, gradonačelnik Banje Luke, Milan Savanović, poslanik Narodne skupštine Republike Srpske iz „Za pravdu i red – lista Nebojše Vukanovića“, novinar Danijel Simić, samo su neka od imena koja su učestvovala u javnom linču, dezinformisanju javnosti i stvaranju atmosfere koja je kulminirala 18. marta navečer.
Tu je bilo i 11 nevladinih organizacija koje su potpisale peticiju protiv dolaska Bh. povorke ponosa u Banju Luku, ističući da se Povorka i slične organizacije „zalažu za degradaciju tradicionalnih, hrišćanskih, istinskih ljudskih i civilizacijskih vrijednosti, moralnih normi i zdravih temelja na kojima počiva svako društvo“. Ova peticija, nakon što je naišla na odobravanje vlasti RS-a i nakon epiloga događaja koji nam je poznat, etablirala je antirodne pokrete u Republici Srpskoj. Sada u tom entitetu postoji najezda organizacija koje se pod krinkom borbe za tradiciju, srpsko jedinstvo, pomoć Rusiji finansiraju iz javnih budžeta RS-a i ugnjetavaju LGBTIQ+ osobe, žene, izbjeglice, vjerske i etničke manjine i sve ostale koji su marginalizovani.
Kad se politike usaglase
Političke elite na svim stranama političkog spektra u entitetu Republika Srpska često su u suglasju, naročito kada im se ljuljaju stolice i kada brane tradicionalne vrijednosti. Osim toga, u suglasju su i kada kroz autoviktimizaciju pokušavaju da dobiju neki politički poen ili glasačkom tijelu podvaljuju neku malverzaciju, zarad njihovih ličnih interesa. To suglasje je trajalo i za vrijeme javnog linča na Bh. povorku ponosa. Retorika Milorada Dodika i Draška Stanivukovića je gotovo identična, razlika je samo u tome što je Dodik populista i oportunista, a Stanivuković istinski nacionalista i šovinista.
Napad na Bh. povorku ponosa bio je poprilično politički instruisan. Desio se u trenutku kada se u Narodnoj skupštini RS-a raspravljalo o dva sporna zakona: onom o zaštiti od klevete, koji je imao intenciju da uništi slobodne medije, te takozvanom zakonu o stranim plaćenicima, čija je namjera bila uništavanje civilnog sektora koji ne djeluje u skladu sa gore navedenim vrijednostima i principima.
Presuda ne može minimizirati traume
Presuda Dodiku u ovom trenutku za mene znači jako mnogo, a sa druge strane mi ne znači ništa. Strah, bol i diskriminaciju koju smo tada doživjeli, te traume koje su ostale, malo šta retroaktivno može minimizirati. Ja ni do danas nisam otišla niti na jednu utakmicu. Živim u neposrednoj blizini stadiona u Sarajevu i dan kada igra Željo za mene, nekolicinu mojih prijatelja i naše pse koji su bili tu noć sa nama, je dan kada ne izlazimo iz kuće.
Ali može biti potstrek svima drugima koji vode pravne bitke
S druge strane, ova presuda je znak da niko, pa čak ni tadašnji predsjednik Republike Srpske, ne smije biti iznad zakona i da javni govor sa jedne tako važne pozicije, koji targetira, poziva na diskriminaciju, zločin iz mržnje, ugrožavanje ljudskih prava i nasilje, ne smije proći nekažnjeno.
Osnovni sud u Banjoj Luci je donio prvostepenu presudu koja prati praksu Evropskog suda za ljudska prava i to je sada direktno pokazalo da javni govor koji poziva na mržnju i diskriminaciju nikada ne smije biti zaštićen, jer se ovdje radi o zloupotrebi slobode govora.
Nadam se da se nakon ove presude u budućnosti nosioci javnih funkcija neće pod krinkom slobode govora pozivati na nasilje, odnosno „sklanjanje“ određene skupine, te da više niko iz izvršne vlasti, pod krinkom da štiti vlastita ljudska prava, neće narušavati prava i sigurnost drugog.
Voljela bih da ova presuda bude opomena svim nosiocima javnih funkcija da njihova politička moć nije neograničena i da postoji zakon koji će to sankcionisati. S druge strane, voljela bih da bude ohrabrenje svim marginalizovanim grupama i oštećenima da ustraju u borbama za svoja prava i ukažu na svako kršenje istih. Nadam se da će ovo biti i potstrek pravosudnim institucijama da rade svoj posao.
I može postati predmetom politikanstva za vrijeme predizborne kampanje
Ono čega se trenutno najviše plašim jeste činjenica da je presuda tek prvostepena i nije pravosnažna, te da se nalazimo u trenutku u kojem kreće predizborna kampanja, pa se postavlja pitanje zašto baš sada i da li će ona biti predmet bilo kakvog sticanja jeftinih političkih poena, ponovo na račun oštećenih i marginalizovanih.
Ipak, ovo je mala pobjeda, ali prvi korak ka pravdi koju zaslužujemo.
