Sarajevski otvoreni centar najoštrije osuđuje poticanje na diskriminaciju LGBT osoba i neprofesionalno ponašanje zaposlenih u Katoličkom školskom centru „Sveti Franjo“ u Tuzli, u kojem je uoči referenduma o braku u Republici Hrvatskoj, školski pedagog vršio propagandno obraćanje učenicima_cama četvrtih razreda ove škole, navodeći ih da ukoliko imaju hrvatsko državljanstvo, izađu na referendum i glasaju ZA, te na taj način riješe to pitanje općeg ljudskog morala. Nedopustivo je da škola i školsko osoblje, odgovorni za poticanje edukacije, tolerancije, te individualnosti i razvoja vlastitog mišljenja mladih, ove ustanove koriste za promovisanje i nametanje vlastitih stavova, tim više kada se ti stavi protive samom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, tačnije Zakonu o zabrani diskriminacije BiH.
Ovaj incident Sarajevskom otvorenom centru prijavila je grupa neformalnih LGBTQ aktivista_kinja iz Tuzle, čiju reakciju, uz stavove i mišljenja koje su pojedini učenici_ce podijelili s ovim aktivistima_kinjama, vam u potpunosti prenosimo:
Dana 29.11.2013. godine u Katoličkom školskom centru „Sveti Franjo“ u Tuzli desio se incident zbog kojeg se određena grupa učenika/ca osjećala uvrijeđenom i poniženom, te osjećamo odgovornost reagovati. Naime, pedagog-psiholog ove škole Zlatko Špoljarević obratio se učenicima/cama četvrtih razreda nametnuvši im svoje subjektivno mišljenje o referendumu u Republici Hrvatskoj: “Svi vi punoljetni sa hrvatskim državljanstvom imate moralnu, ljudsku i građansku dužnost da učinite pravu stvar, izađete na referendum, riješite to pitanje općeg ljudskog morala i glasate ZA. U ime obitelji!”, a zalijepio je i promotivni plakat građanske inicijative „U ime obitelji“ na oglasnu ploču u školskom holu.
Škole i univerziteti trebali bi biti mjesto gdje će se podsticati kreativno i kritičko razmišljanje, argumentovani dijalog i razvijanje invidiudalne ličnosti, a ne reproducirati vlastita mišljenja. Dužnost školskih pedagoga/inja i psihologa/inja jeste da stvore ugodnu atmosferu u školi, da su na raspologanju za savjete, posebice u tako osjetljivim godinama. Komunikacija s djecom treba biti inspirativna i motivirajuća, blaga i topla, uz uvažavanje svakog pojedinog djeteta i njegove/ne ličnosti. Ovakvim istupom pedagog-psiholog Špoljarević uradio je upravo suprotno, diskriminirajući i omalovažavajući seksualne manjine, od kojih su neki/e sjedili/e u tim klupama i slušali njegove riječi. LGBTQ zajednica svakodnevno je na meti osude i nasilja, a barem školu bi morali osjećati sigurnim prostorom. Ovakvim istupom pedadog-psiholog škole dao je jasno do znanja pojedinim učenicima/cama da je njihovo ponašanje neprirodno i nemoralno, te da ne zaslužuju jednaka prava kao oni „prirodni i moralni“, čime podstiče na mržnju i daje odobrenje ugnjetavanju drugog i drugačijeg. Na plakatu koji se sada nalazi u školskom holu prikazana je „savršena“ obitelj: tata, mama i dvoje djece, što čini da se svi/e koji/e u takvim obiteljima ne odrastaju, koje odgajaju samohrani roditelji, baka, nena, ujak ili dvije mame osjećaju nepotpunim i manje vrijednim. Ovime je prekršio kodeks ponašanja nastavnog osoblja.
Neka od mišljenja učenika/ca koji/e su bili/e prisutni/e tokom obavijesti pedagoga-psihologa:
„Ovo danas me je stvarno povrijedilo: pedagog-psiholog škole popljuvao je toliko osoba koje volim i koje mi znače.“
„Imati roditelje ne znači imati striktno mamu i tatu. Znači imati osobe koje su uvijek bile uz nas i podržavale nas, davale zadnji dio svoga bića za nas. Neka ljubi i voli tko god koga hoće, sve dok je ljubavi uredu je. Ja sam protiv.”
„Poruku koju sam ja danas primila od pedagoga-psihologa škole jeste da sam ja nemoralna osoba, zajedno sa mnogo drugih ljudi koje poznajem, poštujem i volim. Cjelokupna situacija mi se čini toliko nepravednom, naročito kada uzmem u obzir sve one učenike koji i nemaju jasno definirano mišljenje o toj situaciji i koji će, pošto je pedagog ipak autoritet, jednostavno uzeti zdravo za gotovo ono što autoritet kaže. Jer, ‘zašto bi bilo pogrešno ako tako kaže pedagog?'“
„Ako se ono što tebe čini sretnim i zadovoljnim SLUČAJNO (rođenjem ili kako god) uklapa u tu neku ‘društvenu normu’, znači li to da ljudi koje druge stvari čine jednako tako sretnima u životu nemaju prava na sreću? Zar tako ne oduzimamo upravo ta ljudska prava o kojima se toliko govori?“
“Uopće mi nije jasno kako je došlo do toga da osuđujemo ljubav. Prije par dana osoba zaposlena u školi izjavila je da bi svi trebali biti za to da homoseksualci ne mogu ući u brak. Prenio je obavijest učenicima, koja predstavlja njegovo vlastito mišljenje, uopće ne pitajući šta mi o tome mislimo. Mi ne bi trebali da trpimo da osoba koja je na njegovoj poziciji širi poruke mržnje u školi.“
Piše Redakcija portala
