Dok se približava dugoočekivana prva Bh. povorka ponosa, emocije, očekivanja, ali i reakcije javnosti su sve izraženije. Odbrajavanje dana do ovog, za Bosnu i Hercegovinu jako bitnog događaja, već uveliko traje.
Razgovarali/e smo sa Ajlom, Lamijom i Sinišom, pripadnicima/ama LGBTI zajednice iz Sarajeva i Istočnog Sarajeva, kako bismo iz prve ruke saznali/e dosadašnje utiske i očekivanja o Bh. povorci ponosa. O tome više čitajte u nastavku.
Razgovarala: Renata G.
LGBTI.BA: Kako se osjećate sa približavanjem dana povorke?
AJLA: Uh, osjećam se uzbuđeno, zbunjeno, radosno, isprepadano. Baš imam pomiješana osjećanja.
LAMIJA: Svakim danom kojim se više približavamo povorci raste i moje uzbuđenje. Osjećam se kao da tek sada shvaćam da će se ona stvarno održati.
SINIŠA: Mislim da se osjećam kao i većina gej osoba u BiH – i uzbuđeno i prepadnuto u isto vrijeme. Koliko god da je tu uzbuđenje, opet postoji i doza straha. Po samim reakcijama ljudi, mislim da to ne prihvataju i misle da je to nametanje homoseksualnosti, ovoga – onoga, da je to plaćeno, itd. Generalno nisu za to, kako sam uspio da vidim po nekim reakcijama. Ali, opet jedva čekam, stvarno.
LGBTI.BA: Je li se nešto promijenilo u vašim životima od najave povorke do danas?
SINIŠA: U zadnjih mjesec dana sam se osjetio jačim, odlučnijim i spremnijim da izađem iz ormara, da se autujem. Ja sam javno gej, boli me briga šta će ko reći i ne obazirem se na mišljenja drugih ljudi. Svejedno mi je šta ti imaš s mojim životom.
AJLA: Ja nisam toliko radikalna. (smijeh) Svoju seksualnost volim držati kao nešto privatno i što nema veze sa drugima, ali opet je ni ne krijem. Ponašam se kao da nema nikakve razlike i živim onako kako osjećam da trebam.
LAMIJA: Slično Siniši, podrška koja dolazi sa svih strana mi mnogo znači i time daje ohrabrenje i snagu da istrajem u onome za šta se borim. Trenutno su mi najveći strahovi upravo to slučajno, tj. neplanirano autovanje porodici, i mogući incidenti od strane homofoba, ali odlučna sam u tome da prisustvujem povorci i da se borim za prava svih LGBT+ osoba koje su svakodnevno diskriminisane u mnogim životnim aspektima.
LGBTI.BA: Imate li neka očekivanja od povorke?
SINIŠA: Ne znam, očekujem da će biti ljudi koji će dovikivati i dobacivati, ali da će proći bez problema. Očekujem da će se bar malo popraviti sama situacija LGBTI osoba u BiH, da će se popraviti vidljivost i dati mladim ljudima malo više snage, kao što je dala meni, i da će ljudi početi malo više da izlaze iz ormara.
LAMIJA: Nadam se da će povorka ponosa biti korak naprijed ka ostvarivanju jednakosti LGBTI+ osoba sa ostatkom populacije, što je jedan od naših osnovnih ciljeva. Mislim da će to biti jedan test tolerancije, ljudskosti i solidarnosti našeg društva.
AJLA: Pa, iskreno, mislim da se neće mnogo promijeniti. Zajednica će svakako biti ujedinjenija i osjećati se bar malo sigurnije. Ne mogu ni pretpostaviti kakve će biti reakcije ostatka društva, ali nadam se da neće biti negativne.
LGBTI.BA: Za kraj, hoćete li se pridružiti Bh. povorci ponosa 8. septembra u Sarajevu?
SINIŠA: Do neki dan sam i sām imao nedoumicu hoću li uopće ići na povorku, ali želim da podržim svoju raju, sebe i ljude kao što sam ja. Želim da podržim druge i drugačije.
AJLA: Koliko bih voljela ići, toliko nisam sigurna hoću li. Mislim da ću to znati tek dan prije. Vjerujem zajednici i organizaciji, ali nemam povjerenja u prolaznike, ako to ima ikakvog smisla.
LAMIJA: Mislim da će meni biti mnogo potrebno da se, prije svega, psihički pripremim, jer nisam sigurna šta da očekujem. To će biti prva povorka ponosa kojoj ću prisustvovati, i posebno mi je drago što će to biti prva povorka koja se održava u BiH.
Ovaj tekst je objavljen uz podršku Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID). Stavovi izneseni u ovom tekstu ne odražavaju nužno stav Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID) niti Vlade SAD-a, već isključivo autora/ice.
