Piše: Bojana Vasić
Foto: Facebook stranice Liberta Mo i B.U.K.A.
Aktivizmom se pažnja skreće na ugroženu populaciju ili okolinu i na njihov položaj u društvu, a kojima se određena aktivistička grupa bavi. To je nenasilna vrsta borbe za podizanje svijesti i rješavanje problema u kojoj se nalazi određena grupa ljudi ili okolina. Aktivizmom se može baviti na različite načine i koristeći različita sredstva. Ako ste ikada primijetili stensil ili natpis na kojem piše “Gay je okay”, “Transrodno je zgodno” ili nešto slično, ako ste vidjeli okačen natpis ili zastavu u duginim bojama na mostu ili nadvožnjaku, zapravo ste svjedočili uličnom LGBT aktivizmu.
O uličnom aktivizmu u BiH smo razgovarali sa predstavnicima_cama Liberta Mo, organizacije koja se bavi zaštitom i promocijom ljudskih prava lezbijki, gejeva, biseksualnih, trans*, interseks i queer osoba. trenutno jedinom takvom organizacijom u Mostaru i Hercegovini, i Jasenkom Suljetovićem, bivšim direktorom Banjalučkog Udruženja Kvir Aktivista, organizacije čiji je primarni fokus jačanje LGBT zajednice kroz razne aktivnosti, ali i saradnja i sticanje podrške državnih/entitetskih institucija i medija.
Jasenko smatra da ulični aktivizam postoji u BiH i da predstavlja svojevrsno zauzimanje prostora. Banjalučko Udruženje Kvir Aktivista je nastalo iz želje šest entuzijastičnih i mladih osoba da poboljšaju ljudska prava LGBT osoba u Banjoj Luci. Dugo vremena su funkcionisali kao neformalna grupa građana, te se njihov rad zasnivao na guerrilla akcijama a zatim i na projekcijama filmova LGBT tematike nazvanim “Kvir Kino”.
“Ulični LGBT aktivizam postoji u BiH, ali smatram da bi mogao biti još vidljiviji. Ulični aktivizam predstavlja neku vrstu zauzimanja prostora koji nam pripada. Trenutno u Banjoj Luci postoji priličan broj grafita sa nacionalističkim kontekstom, i oni kao takvi egzistiraju i dio su javnog prostora i samim tim su postali nešto ‘normalno’, jednostavno jer ih je više. Veći broj grafita i poruka LGBT ili antifašističke tematike bi, mislim, imalo isti ishod, s tim da za LGBT i antifašistički ulični aktivizam ne postoji kritična masa koja bi na taj način zauzela javni prostor. Naše udruženje je imalo par uličnih akcija, od pravljenja stensila, postavljanja banera na određena prometna mjesta te do sada jednog performansa na trgu Krajine povodom 8. marta. Iako su sve ove akcije imale odlične poruke, stensili i baneri se jako brzo uklone i te poruke, bez obzira koliko moćne, ne uspiju doći do većeg broja ljudi. Baner ‘Karanfil ne liječi modrice’ povodom 8. marta 2014. je uklonjen isto jutro kad je postavljen. Od 15 stensila koje smo uradili 2013, ostala su dva“, kaže on.
Svoj rad LibertaMo je zapravo i započela uličnim aktivizmom, jer su i oni u početku bili neformalna skupina aktivista_ica iz Mostara. Uspješno su organizovali više uličnih akcija s ciljem povećanja vidljivosti LGBT osoba u Mostaru.
“Upravo je ulični aktivizam bio prvi vid aktivizma s kojim je Liberta Mo započela svoj rad. Tad još nismo bili niti organizacija već neformalna skupina aktivista i aktivistica iz Mostara koji_e su organizirali_e ulične akcije lijepljenja naljepnica i dijeljenja razglednica s LGBT tematikom, a u cilju povećanja vidljivosti LGBT osoba u gradu Mostaru. Možda je naša najprepoznatljivija i najuspješnija ulična akcija ona u kojoj smo povodom IDAHOT-a – Međunarodnog dana borbe protiv homo/bi/transfobije, izvisili LGBT zastavu na Starom mostu u Mostaru. Da je takav vid aktivizma jako učinkovit pokazale su nam reakcije koje su uslijedile. Naša akcija je odjeknula ne samo u Mostaru i BiH, već i izvan granica države. Pored te podrške iznutra i izvana, desilo se ono što nam je još važnije i što je bio primarni cilj naše akcije: nakon što su lokalni i državni mediji prenijeli vijest o akciji Liberte Mo, pojavio se određeni broj LGBT osoba iz Mostara koji su htjeli stupiti u kontakt s nama i saznati više o radu Liberte Mo. Mislimo da je ovo najbolji pokazatelj koliko je ulični aktivizam učinkovit i vidljiv. I samim time, potreban”, kažu iz Liberta Mo.
Općenito svakim aktivizmom, pa tako i uličnim, se teže postići socijalni ili politički ciljevi kroz različite aktivnosti ili akcije kojima se može utjecati na socijalne promjene. Cilj uličnog aktivizma i njegova uloga u zagovaranju za LGBT prava usmjerena prevenstveno prema LGBT osobama i jačanju zajednice, ali i prema povećanju vidljivosti LGBT osoba u društvu i skretanju pažnje na probleme s kojima se susreću.
“Mislim da je primarni cilj uličnog aktivizma da pošalje jaku, direktnu poruku o jednakosti te skrene pažnju na nasilje i diskriminaciju koja postoji. Mislim da LGBT ulični aktivizam ima veliku ulogu u zauzimanju javnog prostora ili površine i na taj način šalje poruku javnosti da je LGBT zajednica tu i da postoji. Ali takođe mislim da je mnogo značajniji za pripadnike_ce LGBT zajednice i to ne samo na one koji_e učestvuju u akcijama, već LGBT osobe koje u prolazu kroz neki kvart vide LGBT grafit ili stensil. Šalje jako moćnu poruku da smo tu”, kaže Jasenko.
“Dva su najvažnija cilja uličnog aktivizma: prvi je povećanje vidljivosti i time jačanje svijesti društva o postojanju LGBT* osoba u našem društvu, kao i slanje poruke podrške onim LGBT osobama koje nisu u svijetu LGBT aktivizma da nisu sami_e; drugi je kohezija i jačanje naše aktivističke zajednice putem zajedničkih akcija. Smatramo da je ulični aktivizam početni i temeljni oblik aktivističke borbe. Borba za jednaka prava započinje na ulici, a nastavlja se u državnim institucijama”, poručuju iz LibertaMo.
