Završnicu obilježavanja 17. maja, Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije činila je dokumentaristička izložba Hane Ćopić kao poziv na nenasilje prema LGBT osobama, postavljena u Sarajevu u gradskoj galeriji Collegium Artisticum pod nazivom Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima‘. Portal Lgbt.ba donosi još jedan pogled na sasvim drugačiju izložbu kao svojevrsni aktivistički izložbeni iskorak izvan poznata četiri zida. Pročitajte tekst i pogledajte fotogaleriju!
Piše: Kristina Ljevak
Foto: Lejla Huremović
Zagovarati prava LGBT osoba, biti aktivista/kinja, najčešće ne podrazumijeva komfor i uređeni život u kojem je sve posloženo na svoje mjesto, a strah proslijeđen negdje drugdje, daleko. Velika je sreća da oni/e koji/e su odlučili/e da njihov život obilježi kontinuirana borba kako bi nekom drugom, u neko drugo sutra, bilo bolje i ne očekuju da žive po konceptima udobnosti koja je zagarantovana pripadnicima/ama većine, koji/e zahvaljujući svom rodnom ili seksualnom identitetu apriori uživaju sva prava i slobode.
Ali ima i neke kosmičke pravde u cijelom tom nepravednom poretku. Kada se borite isključivo za materijalnu dobit, svaki pomak na tom planu nije garancija za radost, jednako kao što nije ni napredovanje na pozicijama vlasti. A kada djelujete u oblasti zagovaranja ljudskih prava pa samim tim i prava LGBT osoba, onda je svaki pomak veliki, a svaki dan praznik, pa se tako IDAHOT uz mnogo rada i truda na posljednjem bh. obilježavanju pretvori u jednomjesečnu feštu demokratije, sa vatrometom emocija u finalu.
Izlazak is sigurne zone
Većina događaja u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra su na mjestima sa čijim predstavnicima/cama je ostvarena višegodišnja uspješna saradnja, a gosti i gošće imaju osjećaj sigurnosti i zaštićenosti. Postavljanje izložbe Sva ljudska bića rađaju se jednaka i slobodna u dostojanstvu i pravima u galeriji Collegium Artisticum, ujedno i najvećoj bosanskohercegovačkoj galeriji, veliki je iskorak iz ‘organizacionog ormara’ i još jedna u nizu prošlomjesečnih potvrda da su pokrenuti procesi na planu afirmacije LGBT prava nezaustavljivi. Ljudima koji nisu dio zajednice pripadajući joj zbog orijentacije ili aktivističkog izbora, naglašavanje odabira prostora za izložbenu postavku najčešće neće biti pretjerano jasno. I upravo je to dio priče o pomacima koji raduju, koji stvaraju osjećaj privilegije da si dio boljitka koji se ne može ignorisati, da ono što rade tvoji prijatelji itekako ima smisla i rezultata u često besmislenom društvenom poretku u kom izostaje odgovornost i rezultati.
Važno je nagraditi
Izložbu sačinjenju od iskustava LGBT osoba u različitim formama pratilo je i dodjeljivanje nagrada osobama i institucijama koje su se u prošloj godini pridružile borbi protiv nasilja nad osobama iz LGBT populacije. Ministarstvo unutrašnjih poslova Sarajevskog kantona obratilo je pažnju i na tu vrstu nasilja na javnim skupovima, pa je nagradu u ime te institucije primio Josip Bilandžija, inspektor u Jedinici za profesionalne standarde, razvoj načela i zaštitu tajnih podataka.
Nagrađene su i novinarke Radija Slobodna Evropa Marija Arnautović i Selma Boračić. Postojeće iskustvo nas uči da su odgovorni/e novinari/ki uvijek bili/e na strani ljudskih prava ukoliko nisu profesiju doživjeli/e kao usputnu stanicu do pozicije u nekoj od mnogobrojnih državnih, entitetskih i kantonalnih institucija, odnosno da odgovorno novinarstvo podrazumijeva angažman koji nije isključivo omeđen dnevnim zadacima i obavezama, zato nagrada njima ne iznenađuje, već raduje. Tim prije što je Marija svoje dugine boje, rad talentovanih mladih umjetnika/ca ponijela u pratnji sina.
Čovjek koji obećava
Iako je nagradu primio ispred institucije, svi mi koji/e pratimo aktivnosti Sarajevskog otvorenog centra znamo da je nagrada za Ministarstvo unutrašnjih poslova Sarajevskog kantona ujedno i nagrada za lični doprinos Josipa Bilandžije, inspektora u Jedinici za profesionalne standarde, razvoj načela i zaštitu tajnih podataka.
U vremenu kada gubimo povjerenje u institucije i njihove predstavnike/ce, primjer inspektora Bilandžije, njegova kontinuirana saradnja sa Sarajevskim otvorenim centrom, senzibiliziranost za probleme LGBT osoba, spremnost za animiranje drugih da na sličan način djeluju, oblik je ponašanja kakav rijetko srećemo. I u kontekstu odnosa institucija prema LGBT pravima ali i općenito.
Takvi/e pojedinci/nke uvijek su dodatna potvrda da svaka borba ima smisla, da nijedan napor nije uzaludan, da će uvijek postojati prepoznavanje i podrška među ljudima, čak i ako ne dijelimo iste interese, jer navikli/e smo da nas interesi najčešće povezuju. Takav i niz drugih primjera nagovještavaju još bolji IDAHOT, ali i druge dane u godini pred nama.
