Malezijska vlada ne samo da ne priznaje prava LGBT osoba već podržava animozitet, diskriminaciju i nasilje nad ovim osobama. Prošle godine je premijer Najib, kako prenosi Human rights watch, u svoja dva javna govora okaraktezirao LBGT zajednicu kao prijeteću devijantnu kulturu za koju nema mjesta u Maleziji dok je on na vlasti. Ministarstvo obrazovanja je nedavno bilo optuženo za izdavanje uputstva za roditelje i nastavnike kako prepoznati gejeve i lezbejke, čije su osobine taksativno navedene. Prema njima gej muškarci imaju muževno tijelo, koje vole pokazivati noseći odjeću kao što su majice s V izrezom i majice bez rukva, nose usku odjeću vedrih boja, privlače ih muškarci, te nose velike torbe, slične ženskim. Žene koje su lezbejke distanciraju se od drugih žena, izuzev svojih djevojaka, ne pokazuju osjećaje prema muškarcima, privlače ih žene i preferiraju da provode vrijeme, spavaju i večeraju sa ženama. Razlog izdavanja ovih uputstava bilo je sprečavanje „širenja“ LGBT osoba. Ipak, veoma brzo je saopšteno da Ministarstvo nije dozvolilo niti podržalo ovaj projekat. U ovoj državi postoje i anti-gay kampovi u koje šalju učenike, islamske vjeroispovijesti, koje su profesori deklarisali kao feminizirane.
Na listu svojih „lijekova“ protiv širenja homoseksualnosti nedavno su dodali i mjuzikl pod nazivom „Abnormalne želje“. Kako The Guardian prenosi riječ je o mjuziklu kojeg je napisao i režirao Rahman Adan (73) čija je namjera bila da edukuje mlade članove LGBT zajednice o štetnosti i zlu života homoseksualaca. Radnja prati tri prijatelja, LGBT osobe, koji se drogiraju, prave zabave s glasnom muzikom i nepromišljeno se upuštaju u seksualne odnose. Njihovi susjedi pokušavaju da ih vrate „na pravi put“ tj. islamu, a oni koji se pokaju „budu spašeni“, a drugi ubijeni u munjevitoj oluji. Po riječima autora, njegov cilj je da djeca shvate kako su muškarci za žene i žene za muškarce, te da društvo treba da reaguje i kaže da je homoseksualnost loša.
Snažan uticaj religije se može vidjeti i na primjeru otkazivanja godišnjeg festivala Seksualiti Merdeka 2011. godine zbog negodovanja pripadnika_ca islamske zajednice. Ime festivala znači „seksualna nezavisnost“ i predstavlja koaliciju, malezijskih nevladinih organizacija i pojedinaca_ki, koja se bori za seksualna prava. Godinu ranije festivalu je prisustvovalo 1500 ljudi, a te godine su očekivali dupli broj posjetitelja. Ideja Seksualiti Merdeka je da u Maleziji niko ne zaslužuje da bude diskriminiran, uznemiravan ili zlostavljan zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, tj. da je svakome zagarantovana sloboda.
Iako u Maleziji postoje zakoni kojima se kažnjava sodomija – oralni seks i homoseksualni odnosi – za koju je propisana zatvorska kazna i do 20 godina, ova organizacija je primjer da se i u jako konzervativnoj i religijski orijentisanoj državi može raditi na promociji ljudskih prava i da postoje ljudi koji su hrabri i vjeruju da se situacija može promijeniti.
Piše: Bojana Vasić
