Nije novost da su pripadnici_e LGBTI zajednice često izloženi_e diskrminaciji u raznim oblicima. Nije novost ni da većina društva ne vjeruje u sudski sistem i njegovu pravdenost i funkcionalost. No ipak je novost da, 13 godina nakon uvođenja seksualne orijentacije i rodnog identiteta, a 6 od uvođenja spolnih karakteristika kao osnova diskriminacije u Zakonu o zabrani diskriminacije BiH, konačno imamo presudu koja to utvrđuje. Doduše još uvijek nepravosnažnu.
Piše: Amila Husić 
Zakon o zabrani diskriminacije BiH je sveobuhvatni pravni akt koji definiše diskriminaciju i njene oblike, kao i osnove diskriminacije, u kojim oblastima života se posebno štiti, odgovornost onih koje je čine, te obaveze i nadležnost institucja koje trebaju da štite. U suštini, svrha ovog zakona jeste da zabrani diskriminatorna postupanja te da omogući zaštitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje prema svim građanima_kama Bosne i Hercegovine. Međutim, svaki je zakon, pa i ovaj, sam po sebi mrtvo slovo na papiru ukoliko se ne primjenjuje aktivno u praksi. Upravo u tome leži značaj presude Općinskog suda u Sarajevu kojim se utvrđuje da je došlo do diskriminacije. O presudi sam razgovarala sa Darkom Pandurevićem, rukovoditeljom programa i zagovaranja u Sarajevskom otvorenom centru.
Par informacija o postupku…
Uoči prve bosanskohercegovačke Povorke ponosa, Organizacioni odbor je održao pres konferenciju na kojoj je saopštio javnosti najvažnije informacije o povorci. U toku istog dana, tadašnja zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo, Samra Ćosović Hajdarević je izrazila svoje negodovanje na svojoj službenoj Facebook stranici. Međutim, nije se zadržala na tome da se protivi održavanju povorke ponosa, već je pozvala na segreaciju LGBTI osoba: “Želim da se ovakvi ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva. Neka idu negdje drugo i prave sebi grad, državu, zakone i svoja prava koja im niko neće osporavati. Ali ovdje ne!”. Sarajevski otvoreni centar, kao organizacija civilnog društva koja zagovara i štiti LGBTI prava, podnijela je tužbu protiv imenovane. Tri godine kasnije, donesena je prvostepena presuda kojom se utvrđuje da je javni istup tužene govor mržnje i poziv na diskriminaciju.
Da li bh. sudska praksa ima i drugih presuda kojim se utvrdila povreda prava pripadnika_ce LGBTI zajednice?
Darko Pandurević: Ovo je prva presuda za diskriminaciju, te imamo svega još nekoliko drugih presuda kojom se utvrdila takva povreda, ne uključujući brojne krivične presude za napade nad LGBTI osobama. Između ostalog, postoje dvije ključne odluke Ustavnog suda BiH koje su utvrdili povredu ljudskih prava LGBTI osoba, konkretno slobode okupljanja te prava na zaštitu od torture i nečovječnog tretmana iz 2014. i 2018. godine. Također, postoje i odluka Suda BiH o istupanju Adne Pandžić koja, iako poništava odluku Centralne izborne komisije (koja je utvrdila govor mržnje u toku izborne kampanje) kao preuranjenu, jer nije započet zvanični period izborne kampanje, potvrđuje u obrazloženju odluke da je pravna ocjena CIK-a javnog istupa kandidatkinje Adne Pandžić kao govora mržnje korektna i validna.
Obzirom na to da je Općinski sud u Sarajevu u građanskom postupku utvrdio da je riječ o govoru mržnje, da li se može bivša zastupnica krivično teretiti?
Darko Pandurević: Prema važećem zakonodavstvu u FBiH, za razliku od RS-a, govor mržnje na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili spolnih karakteristika nije kategorisan kao krivično djelo. Jedini zaštićeni osnovi u Federaciji su raspirivanje vjerske, nacionalne i rasne mržnje. Dakle, jedini pravni alat koji smo imali na raspolaganju jeste parnični, odnosno građanski postupak predviđen Zakonom o diskriminaciji, koji tretira poziv na diskriminaciju kao jedan od oblika diskriminacije. S tim u vezi, SOC duži niz godina zagovara proširenje krivične odgovornost za govor mržnje u FBiH i po drugim osnovama, odnosno sve osnove navedene u Zakonu o zabrani diskriminacije BiH.
Zašto je trebalo biti po hitnoj proceduri?
Darko Pandurević: Zakonom o zabrani diskriminacije je predviđeno da se antidiskriminacijske parnice vode po hitnoj proceduri, jednako kao npr. radni sporovi. Drugim riječima, ovi sporove trebaju imati prednost u rješavanju u odnosu na druge sporove i parnice, zbog ugrožavanja ljudskih prava. Uprkos tome, u praksi je drugačije, dvije i po godine kasnije je donesena prvostepena odluka, a drugostepene presude se znaju čekati i do pet godina, što dovoljno govori o stanju našeg pravosudnog sistema.
Smatraš li da će ova presuda imati širi uticaj, odnosno da će biti svojevrsna opomena za druge i da će, u konačnici, umanji stepen diskriminacije i govora mržnje?
Darko Pandurević: Definitivno mislim da će ova presuda “natjerati” nas, kao društvo, da razmislimo o našim javnim istupima, odnosno šta je (ne)prihvatljivo govoriti u javnom prostoru. Iako ne smatram da trebamo u potpunosti represivno tretirati slobodu govora i izražavanja, ipak se mora povuči granica kod govora mržnje. Govor mržnje je jasno ustanovljen, kako međunarodnim standardnima, tako i domaćim normama, doduše u nedovoljnoj mjeri, kao ograničenje slobode govora koja nije aposlutna. Možete ne odobravati ili ne podržavati određene stvari, ali to se mora uraditi na jedan civilizovan način koji ne ugrožava druge i njihova prava. Kada je riječ o spornoj izjavi tužene, definitvno je pređena ta granica, a posljedica toga je bila stvaranje nepovoljne i zastrašujuće atmosfere za LGBTI zajednicu Bosne i Hercegovine.
Kako je činjenica da je tužena obnašala javnu funkciju u momentu objavljivanja sporne izjave uticala na slučaj?
Darko Pandurević: Tužena se, upravo zbog svoje tadašnje funkcije, smatra javnom ličnošću, sa širokim auditorijom obzirom da je članica brojčano najveće političke stranke u Kantonu Sarajevu, pa je i njena izjava odjeknula u javnosti. Iako neki još smatraju Facebook kao alat privatne komunkacije, to je daleko od stvarnog stanja, pogotovo kada se koriste zvanični Facebook profili sa ciljem komuniciranja sa ciljnim grupama i širom javnosti te za saopštavanja informacija. Svi relevantni mediji, kako štampani tako i online mediji, prenijeli su njenu izjavu što je dodatno proširilo njene riječi. To je važna činjenica iz razloga što čini jedan od elemenata govora mržnje, a to je da govornik_ca ima veliku publiku do koje može doći njegova, odnosno njena poruka.
Kakva su očekivanja za dalji tok postupka?
Darko Pandurević: Žalbeni rok je istekao, a uskoro očekujemo informaciju da li je uložena žalba, pa i odluku suda o tome. Vjerujemo i nadamo se da će slučaj biti okončan u našu korist iskorištavanjem redovnih pravnih lijekova, odnosno u drugostepenom postupku. S obzirom na to da smo uvjereni u ispravnost i činjenice s kojima raspolažemo i koje su nas ponukale da pokrenemo tužbu, svakako da ćemo iscrpiti i vanredne pravne lijekove tj. apelaciju na Ustavni sud, eventualno i na Evropski sud za ljudska prava ukoliko bude potrebe. Ipak je ovo strateški slučaj, zbog velikog značaja samog slučaja, kako za širu javnost, tako i za primjenu primjenu i zaštitu prava.
Iskreno se nadam da pravosudni sistem BiH neće (ponovo) pasti na testu vladavine prava i zaštite manjinskih skupina. Presuda će biti dostupna javnosti nakon što postane pravnosnažna, a mi ćemo nastaviti borbu i na drugim poljima. U međuvremenu, ukoliko ste bili izloženi diskrminaciji zbog vašeg rodnog ili seksualnog identiteta, na raspolaganju vam je pravni tim SOC-a, koji pruža pravnu podršku, savjetovanje i zastupanje LGBTI osobama. Možete se obratiti na broj telefona 033/551-000, broj mobitela 062/123-561 ili na e-mail: [email protected].
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
