Izvor: Crol.hr
Svatko ima neku svoju priču o tome kako je otkrio svoju spolnu orijentaciju. Netko zna oduvijek, netko se sjeća iskustva iz vrtića, dok mnogi to povezuju sa spolnim sazrijevanjem… Ali kako se dogodi da se četrdesetogodišnja žena, u braku, s djecom, odjednom, jedno jutro probudi zaljubljena u ženu? Kao i sve zakašnjele reakcije, i ova biva prilično burna i razorna, za samu ženu, za obitelj, prijatelje, jer sva pravila koja su vrijedila dotad, odjednom više ne vrijede.
I treba vremena da se svi snađu u toj novoj situaciji. Kažu podaci pet do osam godina, što znači da ako ste u četrdesetima, postoji mogućnost da ćete prihvatiti sebe i biti prihvaćeni od drugih negdje oko 50. godine, što djeluje kasno za redefiniranje života.
Ta kasna promjena spolne orijentacije karakteristična je za žene i imenovana je kao “late-blooming lesbianism”, a odnosi se na žene koje otkriju privlačnost i osjećaje prema istom spolu nakon tridesete godine. To se događa i ženama koje su u dugogodišnjem braku ili stabilnoj vezi s muškarcem, događa se ženama s djecom, i koje se nikad nisu identificirale kao lezbijke. Samo saznanje da se spolna orijentacija može promijeniti zastrašujuća je i zbunjujuća za većinu ljudi.
Napuštanje zone komfora općeprihvaćenog heteroseksualnog života
Ta promjenjivost seksualnosti ne znači da možemo utjecati na nju. Štoviše, žene koje su prošle kroz tu promjenu, opisuju je kao stanje koje je nemoguće kontrolirati. Teško bi je bilo objasniti kao svojevoljan izbor jer uključuje napuštanje zone komfora općeprihvaćenog heteroseksualnog života i ulazak u turbulentnu diskriminiranu zonu homoseksualnosti.
Promjena seksualne orijentacije u zrelijoj dobi pobuđuje sve veći interes akademske zajednice. I odmah se nametnulo pitanje radi li se uopće o promjeni seksualne orijentacije ili pak o pronalaženju potisnute seksualnosti. Lisa Diamond sa Sveučilišta u Utahu bavi se problematikom ženske seksualnosti i njezino je mišljenje da je ženska seksualnost izrazito fluidna i te da na nju značajno utječe iskustvo. U njezinu istraživanju na ovu temu ispitanice su općenito smatrale žene ljepšim i atraktivnijim spolom, ali to je razmišljanje je bilo nevažno u njihovom životu do nekog prijelomnog trenutka kad je to postalo jako važno.
Nisu to opisale kao potiskivanje svoje seksualnosti nego jednostavno sporedan djelić sebe u vidu povremenih fantazija ili osjećaja. Najčešći okidač je zaljubljenost u drugu ženu koju karakterizira izrazita povezanost i seksualna kompatibilnost. Često žene opisujući iskustvo i razloge promjene seksualnosti izjavljuju: “Zaljubila sam se u osobu, spol mi nije važan.”
Možda odgovor leži u razumijevanju biseksualnosti, odnosno seksualne fluidnosti jer je vrlo teško opredijeliti se za jednu seksualnu orijentaciju s iskustvom dugogodišnjeg braka i nove veze sa ženom. Jedno od objašnjenja nudi psihoterapeutkinja Susie Orbach koja smatra da je prva intimna povezanost ona između majke i kćeri te smatra da heteroseksualnost samo prekriva tu unutarnju jezgru prve intimnosti.
Lisa Diamond je pristupila problemu biseksualnosti dugogodišnjim praćenjem biseksualne populacije žena te je odbacila tezu da je biseksualnost prijelazno stanje. Rezultati su pokazali da bi biseksualnost mogla biti treći tip seksualne orijentacije te da razlog može biti upravo povećana razina fluidnosti kod nekih osoba. Tako da žene koje dožive ovo iskustvo vjerojatno imaju povećanu razinu seksualne fluidnosti te su nakon heteroseksualne veze i ostvarivanja majčinstva, došle u zrele godine kad je vrijeme za osobni rast i pomicanje granica.
Oslobađajuća promjena
Spoznaja o homoseksualnosti u heteroseksualnoj vezi uzrokuje visoku razinu stresa jer se u isto vrijeme prolaze mnogi zahtjevni procesi. Jedan od najtežih fundamentalnih procesa je prihvaćanje sebe i definiranje vlastite seksualnosti. Potom slijedi otkrivanje homoseksualnosti drugima (partner, obitelj, djeca, prijatelji) što nije jednostavno u društvu koje stigmatizira i osuđuje, kako homoseksualnost, tako i nevjeru.
Često se sve to kosi i s vlastitim načelima i religijskim uvjerenjima što uzrokuje veliku količinu paralizirajuće krivnje. Uz to se paralelno odvija rastanak od partnera, rastava braka ili redefiniranje partnerskih odnosa. Stoga je nekad korisna psihološka pomoć u smislu individualnih savjetovanja ili grupa za podršku. U Hrvatskoj postoji psihološka podrška unutar LGBT udruga, grupa za podršku LGBT mladeži, grupa za podršku roditeljima LGBT osoba.
Iako ne postoji grupa koja bi se bavila isključivo ovom kompleksnom tematikom, postoji nekoliko knjiga koje iz različitih perspektiva obrađuju temu. Knjiga iz kategorije samopomoći je “Living Two Lives: Married to a Man & In Love with a Woman” autorice Joanne Fleischer koja je i sama prošla kroz takvo iskustvo te je pokrenula i web stranicu za komunikaciju žena o tom iskustvu, Lavender Visions.
Knjiga u kojoj žene opisuju vlastita iskustva je “Dear John, I Love Jane: Women Write About Leaving Men” (Walsh & Andre) i iz sociološke literature “Sexual Fluidity: Understanding Women's Love and Desire” autorice Lise Diamond.
Posebno treba naglasiti i jedan hrvatski naslov “Ja nisam gej mama, ja sam mama” koji iz aspekta roditeljstva indirektno razmatra i ovu temu. Svakako je valja pročitati, jer se iz strane literature ipak ne može dobiti prava slika o hrvatskoj stvarnosti, o reakcijama hrvatskih muževa i količini stigmatizacije društva.
Ali u konačnici, koliko god je ta promjena nagla i neugodna, ujedno je uzbudljiva. Uzbudljiva je jer dolazi s valom ljubavi, strasti i prisnosti. Oslobađajuća jer se lome sve čvrste, ograničavajuće, mentalne strukture, a rezultat je bolja, tolerantnija i sretnija osoba koja prihvaćajući svoju promjenu lakše prihvaća i promjene oko sebe.
