Ove godine, nakon deset veoma uspješnih godina postojanja Queer Zagreb Festival prestao je da postoji u svom prvobitnom obliku. Kada je 2003. godine pokrenut, Queer Zagreb festival bio je usmjeren na promociju queer kulture i identiteta, i predstavljao je vid dekonstrukcije heteronormativne teorije i prakse hrvatskog društva i čitave regije. Queer Zagreb je (bio) najveći queer festival u regiji, a programska obimnost i šarolikost ovog festivala ogledala se i u specifičnoj sprezi aktivizma i umjetnosti. O razlozima prestanka postojanja Festivala, tačnije – mijenjanja forme njegovog budućeg postojanja, razgovarali smo sa Zvonimirom Dobrovićem umjetničkim direktorom Festivala.
Lgbt-prava.ba: Nakon 10 godina Queer Zagreb Festival više ne postoji u svome klasičnom obliku. To je neobična, hrabra, ali i zrela odluka. Kako je došlo do nje?
Z.D: Queer Zagreb je tijekom deset godina dosegnuo po nekoj našoj procjeni svoj maksimum u formatu festivala u okvirima u kojima smo radili. Mi smo naravno mogli i još deset godina u istim gabaritima egzistirati, ali osobno mi to više nije bilo zanimljivo. Ovdje je možda dobro napomenuti da ti gabariti sigurno nisu bili mali u usporedbi s bilo kojom sličnom inicijativom u regiji. Queer Zagreb je u tom kontekstu zaista bio snažan, vrlo vidljiv i umjetnički prepoznat festival. No, željeli smo nakon deset godina drugačiji trag početi ostavljati u domaćem kontekstu, a za taj dublji rez u heteronormirano hrvatsko tkivo je bilo potrebno nadići festivalsku formu koja je ograničavala aktivnosti vremenski na sedam ili deset dana u godini. Stoga se transformacija u “sezonu” činila logičnim korakom.
Lgbt-prava.ba: Dakle, rad na umjetničkim projektima ćete i dalje nastaviti? Šta tatransformacija festivala u sezonu znači konkretno?
Z.D: Konkretno je to značilo da smo sad odjednom imali pred sobom čitavu godinu koju je programski trebalo osmisliti i producirati. Izazovno, sasvim sigurno, jer to znači da je bilo potrebno umjesto možda 20 – 30 aktivnosti koje su činile festival, odjednom pripremiti 80 – 90 aktivnosti koje se odvijaju od januara do decembra, i to ne samo u Zagrebu, već redovito i u Rijeci i Splitu.
Lgbt-prava.ba: Možeš li nam ukratko najaviti neka gostovanja, dešavanja i programe koji su planirani za 2013?
Z.D: Tako 2013. godina zapravo znači da će queera u Hrvatskoj biti više no ikada do sada – i to kroz međunarodna gostovanja Jerome Bela iz Francuske, Raimunda Hoghea iz Njemačke, Liz Collins iz SAD-a, Marte Soares iz Brazila, Matthew Daya iz Australije, Amy Conroy iz Irske, te brojnih drugih kazališnih i plesnih predstava. Tu će biti i čitav program umjetničkih i kustoskih istraživačkih rezidencija gostiju iz Koreje, Španjolske, Nizozemske, Kolumbije itd. Nastavljamo s redovitim filmskim programom, a otvaramo i suradnje sa Subversive festivalom te sa Motovun film festivalom, koji će imati posebne queer segmente programa. Pojačavamo izdavačku djelatnost pa objavljujemo dva nova naslova Susan Sontag, kompletnu Povijest seksualnosti Michela Foucaulta, engleski prijevod Usmene povijesti homoseksualnosti u Hrvatskoj 1945. – 1990, a pokrenuli smo i projekt Queer knjigom po Hrvatskoj. Naravno, Queer Zagreb je postao poznat i po svojim partijima kojima smo dizali standard queer clubbinga, pa ćemo raditi dva velika partija godišnje – Spring i Winter Party. A za koji mjesec ćemo biti domaćini i konferencije posvećene LGBT medijima. Sve ovo nabrojano vjerojatno daje dojam spektra aktivnosti, ali nije konačna lista onoga čime se bavimo.
Lgbt-prava.ba: Očigledno su se stvari u Hrvatskoj promijenile. Za deset godina ste došli do momenta gdje imate veliki broj aktivnosti, ali i veliki broj osoba koje dolaze na te događaje. Kako bi prokomentarisao društveni i politički okvir vezan za prava LGBT osoba? Šta se tu promijenilo u posljednjih 10 godina?
Z.D: Osobno sam uvijek nestrpljiv kad je riječ o ljudskim pravima, jer se
radi o ljudskim životima, našim životima i naravno da je prirodno htjeti jednakost odmah i sada. To je posebno važno za mlade LGBT osobe, jer je važno slobodno graditi i jačati svoj identitet, živjeti svoje gej, lezbijske i druge živote, otkrivati sebe i druge. No, isto tako je napredak koji se dogodio tijekom samo deset godina gotovo nevjerojatan. Treba se prisjetiti da borba za punu jednakost i na zapadu traje još uvijek, a započela je prije 40 godina. Stoga, proteklih deset godina bih opisao kao crash course LGBT ljudskih prava – prva faza osnaživanja zajednice, građenja samosvjesne i jake, organizirane LGBT aktivističke scene je završena.
Lgbt-prava.ba: I za kraj, šta je naredna faza i na čemu sada treba raditi?
Z.D: Sad je potrebno jačati temelje postignutog i siriti područje prihvaćanja ka potpunoj jednakosti koja uključuje i brak, i usvajanje i sva prava koja pripadaju svim građanima.
Razgovarao: Saša Gavrić
