Administrativni problemi transrodnih osoba u BiH

trans-flag-in-pink-blue-and-white-painted-transgender-transsexual-trans-men-man-female-women-gender-imqueer-andloveitPiše: Tamara Zablocki
Izvor: Diskriminacija.ba

O problemima transrodnih osoba u BiH se rijetko govori. A oni su brojni i svakodnevni, protežu se od zdravstva, preko administracije, do svakodnevnog života u kojem i obično iznajmljivanje stana ili dobijanje diplome može postati problem.

Neznanje o ovoj temi je najčešći uzrok problema. Univerzitet u Sarajevu se tako prije dvije godine susreo sa slučajem transrodne osobe koja je promijenila lično ime i spol, a prethodno upisala fakultet, položila sve ispite i odbranila diplomski rad s prvobitnim ličnim imenom i spolom, čime je stekla pravo na izdavanje diplome.

Budući da se radilo o prvom takvom slučaju, Univerzitet u Sarajevu nije znao kako da postupi i na koje ime da izda diplomu, te su uslijedile preporuke Institucije ombudsmena u BiH i Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu da se podaci u diplomi usaglase s novim podacima upisanim u matičnu knjigu rođenih.

Saša Madacki, koji je vodio slučaj ispred Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, izjavio je za portal Diskriminacija.ba da je problem bilo pitanje s kojim podacima iz matične knjige uskladiti podatke u diplomi.

“U ranijoj praksi Univerziteta u Sarajevu slični problemi su se dešavali kod udatih žena koje bi u toku studija promijenile prezime, a diploma im je na kraju školovanja ipak izdavana na ime s djevojačkim prezimenom, jer je to bilo ime i prezime pod kojim su upisale fakultet i polagale ispite. Taj problem je lako bivao premošćen tako što bi, kad je to bilo potrebno, uz diplomu priložile vjenčani list, iz čega je bilo jasno da se radi o istoj osobi. Mi u Centru za ljudska prava smo se, međutim, kod slučaja osobe koja je promijenila spol, plašili da bi se osoba, noseći diplomu na svoje nekadašnje ime – koje otkriva njen raniji spol, susretala s diskriminacijom, te smo tražili drugo rješenje. Problem je na kraju lako riješen: napravljen je naknadni upis s dodatnom bilješkom, te će ovaj presedan koristiti i za potencijalne buduće slučajeve transrodnih osoba koje su promijenile spol u toku studija”, pojasnio je Madacki.

Procedura važnija od ljudskih prava

Na problem osoba koje se u Bosni i Hercegovini odluče na promjenu spola nailaze već u zdravstvu, koje ovo pitanje nema sistemski riješeno. Iako je to praksa u brojnim državama svijeta, nijedan zakonski akt u BiH koji reguliše pitanje zdravstvenog osiguranja ne predviđa pokrivanje troškova “promjene spola iz medicinskih razloga”. U BiH ne postoji niti ljekarski tim, tim psihologa, psihijatara, endokrinologa i hirurga, koji bi provodio postupke prilagodbe spola, te osobe koje prilagođavaju svoj spol zbog toga odlaze van BiH, najčešće u Srbiju.

No, još veći problemi nastaju kasnije, kada se transrodne osobe počnu svakodnevno susretati s diskriminacijom i nasiljem, ali i administrativnim problemima kakav je onaj s početka naše priče.

Sarajevski otvoreni centar i neformalna grupa Trans*BiH su od februara do maja 2015. godine radili na istraživanju problema u svakodnevnom životu s kojima se susreću transrodne osobe u BiH. Analiza je pokazala da, pored nasilja i diskriminacije kao velikih problema s kojima se suočavaju transrodne osobe, sve/i su se susrele sa problemom prilikom vađenja identifikacionih dokumenata, a zatim i pri utvrđivanju identiteta tokom primanja zdravstvene njege, prilikom prelaska granice i iznajmljivanja stana (75%), te prilikom utvrđivanja identiteta u obrazovnim ustanovama i utvrđivanja identiteta u vezi sa zaposlenjem (50%).

“Ove brojke nam govore da je administracija u velikoj mjeri slijepa i nefleksibilna za specifičnosti vezane za transrodne osobe zbog ustaljenih praksi koje je potrebno mijenjati, ali i prostog neznanja i često na prvo mjesto stavlja upravo proceduru nad ljudskim pravima osoba. Problemi na strani administracije su proizvod nepostojanja pravila u kulturi koja se oslanja samo na sigurne, provjerene i ustaljene procedure. S druge strane, same transrodne osobe nisu svjesne niti znaju šta mogu i trebaju očekivati od administracije, vjerovatno naviknute na sveprisutnu institucionalnu diskriminaciju. Ovo je upravo stanje koje treba mijenjati na oba fronta”, naglašava Emina Bošnjak iz Sarajevskog otvorenog centra, koji trenutno radi na izradi Modela Zakona o transrodnom identitetu.

Osobama koje su promijenile spol u BiH omogućena je promjena dokumenata u skladu sa novim spolom: Zakonom o matičnim knjigama Federacije BiH i Zakonom o matičnim knjigama Republike Srpske izričito je definisano da se promjena spola upisuje u matične knjige, dok u Zakonu o matičnim knjigama Brčko distrikta to još nije predviđeno, te bi se promjena spola, eventualno, mogla tretirati i upisivati u matične knjige kao naknadna ispravka grešaka.

Promjena jedinstvenog matičnog broja u skladu s novim spolom osobe omogućena je Zakonom o jedinstvenom matičnom broju BiH. Osim toga, promjena ličnog imena, ili samo imena, ili samo prezimena, dozvoljena je svakom_oj pojedincu_ki i mijenja se na zahtjev punoljetne osobe ili zakonskog zastupnika_ce maloljetne osobe što je regulisano zakonima o ličnom imenu Republike Srpske, FBiH i Brčko distrikta, a promjena podataka upisanih na ličnoj karti Zakonom o ličnoj karti državljana BiH omogućena je zbog promjene podataka i/ili izgleda osobe toliko da više ne odgovaraju podacima i fotografiji na ličnoj karti.

“Iako je ovo pitanje donekle regulisano na nivou zakona, ne postoje jasne procedure tokom samog postupka, te se dešava da se transrodne osobe koje uđu u ove procese šalju od jedne do druge institucije, a nijedna ne zna tačno kako da im izađe u susret”, naglašava naša sagovornica.

Transrodne osobe i ravnopravnost

Prema njenom mišljenju, da bi se za transrodne osobe promijenila trenutna situacija pri susretu s administracijom, potrebno je uvesti brze, jasne i nedvosmislene procedure za pravno priznavanje promjene, odnosno prilagodbe spola.

Organi koji bi trebali da vrše promjene matičnog broja i oznake spola u ličnim dokumentima bi to trebali raditi na način da se poštuje pravo transrodnih osoba na postupanje u skladu sa vlastitim shvatanjem rodnog identiteta, pravno priznavanje te činjenice, a onda, u skladu s tim, trebaju štititi privatnost transrodnih osoba i njihovo dostojanstvo, kao ravnopravnih građana i građanki Bosne i Hercegovine.

“Ovo će zahtijevati i veću koordinaciju različitih organa u upravi, zdravstvu i drugdje, što im na samom početku može predstavljati izazov, ali država mora pokazati da ide i korak dalje i da može pružiti zaštitu i podršku svojim transrodnim građanima i građankama. Da bi se sve to desilo, postojat će i potreba za edukacijom državnih službenika_ca, svih u ovom lancu, kao i za javnim kampanjama usmjerenim i ka široj javnosti”, objašnjava Emina i dodaje: “Pored toga, transrodne osobe trebaju biti upoznate s novim procedurama. Institucije nisu samo obavezne da uvedu procedure nego i da pravovremeno informišu one kojima te procedure služe, te i na taj način pokazati da njena novopokazana podrška pravima LGBT osoba nije samo deklarativna.”

Bošnjak je pojasnila da trenutno u Bosni i Hercegovini postoji nekoliko zakona koji tretiraju promjenu spola, ali da oni pružaju nedovoljnu zaštitu transrodnim osobama. “Jedan od tih zakona jeste Zakon o zabrani diskriminacije iz 2009. godine. Ovaj Zakon formalno-pravno štiti transrodne osobe samo od diskriminacije, te ne reguliše druga pitanja od značaja za transrodne osobe. Naglašavam formalno-pravno, jer se u zakonu koristi termin “spolno opredjeljenje ili izražavanje” umjesto termina “rodni identitet”, koji je prepoznat u različitim međunarodnim pravnim dokumentima, ali i u uporednim pravnim sistemima. Nadalje, problem je i to što taj termin nije definisan, a relativno je nov u pravnom sistemu BiH, te širi bojazan da praktičari – tužioci i sudije – nisu adekvatno pripremljeni za primjenu ovog Zakona u praksi u slučajevima kada bi se on odnosio na transrodne osobe.”

Zakon o rodnom identitetu

S ciljem poboljšanja zakonskih okvira koji bi regulisali različita pitanja od značaja za transrodne osobe u BiH, Sarajevski otvoreni centar trenutno radi na izradi modela Zakona o rodnom identitetu na državnom nivou.

“To podrazumijeva pravo na izražavanje rodnog identiteta, zabranu diskriminacije na osnovu spola, roda, rodnog identiteta i rodnog izražavanja te postupak priznavanja pravnih posljedica promjene spola ili života u drugom rodnom identitetu. Konkretno, želimo dati okvir za niže nivoe da jasno urede pitanje ličnog identiteta i prava na priznavanje pravnih posljedica promjene spola: ko i kako daje medicinsko mišljenje o promjeni spola, načinu promjene matičnog broja i oznake spola u ličnim dokumentima, kao i u ostalim dokumentima. Ovim zakonom bilo bi regulisano i pravo na zdravstveno osiguranje, naknadu plate, privatnost, na brak i porodični život, prava iz radnog odnosa, penziono osiguranje, imovinska i druga prava. Namjera Modela Zakona o rodnom identitetu jeste da da upute za popunjavanje pravnih praznina u različitim oblastima života za transrodne osobe, da im se obezbijedi zdravstvena usluga i osiguranje i riješi administrativni cul-de-sac s kojim se trenutno suočavaju.”

Bošnjak ističe kako se u Sarajevskom otvorenom centru nadaju da bi usvajanje Zakona o rodnom identitetu imalo i andragoški karakter, “doduše, umjerenog dometa”.

“Usvajanje ovog Zakona bi takođe poslalo signal društvu da država prepoznaje kako problemi s kojima se transrodne osobe susreću moraju biti riješeni. Ovakav proaktivan stav i obećanje zaštite sigurno može pomoći u promjeni javnog mnijenja ka većem prihvatanju i boljem tretmanu: sigurna sam da će građani_ke lakše stati iza nečega za što se država već zalaže”, napominje.

Ali, ako želimo da društvo bolje razumije i ophodi se s transrodnim osobama, neophodno je da se kroz obrazovanje i medije, o temama vezanim za transrodne osobe i njihova prava, priča na etičan način i da se pruže adekvatne informacije koje široj javnosti nisu dostupne, zaključuje naša sagovornica.

“Pitanje transrodnosti izlaže duboko ukorijenjene društvene uloge žena i muškaraca snažnom preispitivanju, a efekti tog preispitivanja su često i odbijanje da se pogleda stvarnosti u oči. Moramo insistirati na tome da se radi o stvarnim problemima stvarnih osoba u stvarnosti Bosne i Hercegovine.”

Komentari

komentara