Karta bračne jednakosti 2018: LGBT parovi svoje veze mogu ozakoniti u 41 zemlji svijeta

Izvor: Crol.hr

Tijekom juna, mjeseca ponosa i sjećanja na pobunu u Stonewallu koja predstavlja početak organizirane borbe za priznanje LGBT zajednice, slave se postignuća koja je zajednica izborila, ali i podsjeća na prava koja još uvijek treba steći. Jedno je od velikih prava za koje se LGBT zajednica izborila brak. No, on LGBT osobama nije dostupan svuda. Iz tog je razloga Human Rights Watch kreirao kartu svih država u kojima je postignut neki oblik bračne jednakosti.

Na karti su se, tako, našle države u kojima je legalan istospolni brak ili civilno partnerstvo. Osim toga, dane su i poveznice na relevantne zakone i put kojim se do pojedinog postignuća došlo. Karta će se ažurirati kako druge zemlje budu legalizirale istospolne zajednice. Potrebno je napomenuti kako u pojedinim državama civilna partnerstva pružaju iste zakonske mogućnosti kao i brak, samo pod drugim imenom (kao što je slučaj u Grčkoj i Sloveniji), dok to u drugima nije slučaj.

Danska je bila prva

Istospolni brak legalan je u 25 zemalja. U Argentini je brak legaliziran 2010, a od 2015. moguće je i posvajanje djece. U Australiji je brak ozakonjen lani, nakon što ga je na poštanskom referendumu podržalo 61.6% građana. Belgija je druga država koja je legalizirala istospolni brak, i to 2003, dok je on u Brazilu zakonski omogućen 2013. Kanadski je vrhovni sud 1999. presudio da istospolne zajednice imaju pravo na brak, 2003. legalizirale su ga pojedine provincije, a od 2005. dostupan je u cijeloj zemlji.

Put do bračne jednakosti tekao je nešto drukčije u Kolumbiji. Ustavni sud dao je 2011. Kongresu rok od dvije godine da donese zakone prema kojima bi istospolnim zajednicama bio omogućen brak. Ako to ne učine, brak će im postati automatski dostupan. Kongres zakon nije donio, a brak je po sudskoj odluci dostupan. Danska je bila prva zemlja koja je 1989. uvela registrirana partnerstva, a 2012. zamijenila ih je potpuna bračna jednakost.

U Finskoj su registrirana partnerstva dostupna od 2002, no 2013. Odbor za pravne poslove nije izglasao prijedlog legalizacije istospolnog braka. Naporima aktivista Parlament je morao glasati o prijedlogu i usvojio ga je 2014. Novi zakon o braku izašao je lani.

Francuska je bračnu jednakost uvela 2013., no ne bez problema – protivnici su podnijeli zahtjev za provjeru ustavnosti zakona, no Ustavni je sud presudio da je bračna jednakost u skladu s Ustavom. Njemačka je, unatoč tome što je kancelarka Angela Merkel bila protiv, lani donijela zakon o bračnoj jednakosti.

Južnoafrička Republika jedina je afrička država s bračnom jednakošću

Island omogućuje istospolni brak od 2010, a Irska od 2015. U Luksemburgu su registrirana partnerstva bila dostupna od 2004, no nisu omogućavala posvajanje, stoga je 2015. donesen zakon o bračnoj jednakosti. Na Malti je brak moguć od lani. U Meksiku je dostupan u 13 od 31 savezne države, dok se u drugih 18 istospolni parovi također mogu vjenčati, ali samo uz javljanje sudu.

Nizozemska je prva legalizirala istospolni brak 2001. Na Novom Zelandu istospolni je brak moguć od 2013, a u Norveškoj od 2009. U Portugalu je, nakon odbijanja prijave lezbijskog para za dozvolu za brak, Ustavni sud 2009. presudio da Ustav ne jamči nužno priznanje istospolnih brakova i da o tome treba odlučiti zakonodavna vlast. Godinu dana poslije donesen je zakon koji jamči bračnu jednakost. Južnoafrička Republika jedina je afrička država u kojoj je istospolni brak legaliziran, 2006.

U Španjolskoj su istospolni brakovi legalni od 2005, iako je 2011. vlada tražila ocjenu ustavnosti. U Švedskoj jednakost postoji od 2009. U Ujedinjenom Kraljevstvu brak je moguć u Engleskoj, Walesu i Škotskoj, dok je u Sjevernoj Irskoj dostupno samo civilno partnerstvo. U Sjedinjenim Američkim Državama brak je ozakonjen 2015, a u Urugvaju 2013.

Referendum “srušio” bračnu jednakost u Sloveniji

Civilno partnerstvo omogućeno je u 16 zemalja. U Andori je registrirano partnerstvo bilo dostupno od 2004, no zamijenjeno je 2014. civilnim partnerstvom koje jamči više prava kakva imaju osobe u braku. U b su civilna partnerstva dostupna od 2010., no Ustavni je sud donio odluku da je neustavno ograničiti pravo na brak pa se bračna jednakost očekuje u 2019. U Čileu je civilno partnerstvo priznato od 2015, a bivša je predsjednica Michelle Bachelet uputila prijedlog za bračnu jednakost o kojem Kongres još nije glasovao.

Na Cipru su registrirana partnerstva moguća od 2015, u Češkoj od 2006, u Ekvadoru od 2015, Estoniji od 2016. Kao i u Hrvatskoj (2014.), i u Mađarskoj su od 2010. moguća civilna partnerstva, no brak je Ustavom definiran kao zajednica muškarca i žene. U Lihtenštajnu je registrirano partnerstvo omogućeno 2011, a iste se godine održao i neuspješan referendum protiv njega. Slično je bilo i u Švicarskoj, gdje je zakon o registriranom partnerstvu donesen 2005, a nakon njega održao se neuspješni referendum.

Istospolni brak u Sloveniji trebao je biti omogućen jer ga je Parlament izglasao, no birači su se na referendumu izjasnili protiv njega. Donesen je, zato, zakon o registriranom partnerstvu 2016. U Izraelu je zakonski priznata jedino neregistrirana kohabitacija jer brak mogu sklapati samo rabinski sudovi, a ne i sekularne ustanove. No, i neregistrirana kohabitacija jamči Izraelcima mnoga prava bračnih drugova, poput posvajanja.

Nadamo se da će se karta što prije popuniti novim zemljama i da će LGBT zajednice diljem svijeta napokon steći pristup pravima koja im pripadaju.

Komentari

komentara