S Bogom se susrećemo u budućnosti

Gerd Eva Cecilia Brunne (Eva Brunne) je od 2009. godine glavna biskupkinja Štokholma u Švedskoj (luteranskoj) crkvi. Ona je prva biskupkinja u svijetu koja je otvoreno lezbejka, i prva biskupkinja u Švedskoj crkvi koja je u registrovanom istospolnom partnerstvu. Također, poznata je i kao velika protivnica rasizma i ksenofobije. Početkom avgusta ove godine posjetila sam Štokholm za vrijeme održavanja Sedmice ponosa i Parade ponosa i tom prilikom razgovarala sa Evom Brunne o prihvatanju LGBT osoba u njihovoj crkvi, braku, te progresivnosti vjerskih institucija.

DSC_0316Luteranska crkva je većinska crkva u Švedskoj i pripada joj oko 70% ljudi. U Štokholmu je taj procenat nešto manji i iznosi 60%. Kako kaže Eva, onih 40% preostalih u gradu Štokholmu ne pripadaju crkvi, ne zato što su rekli da ne žele, već zato što pripadaju nekim drugim crkvama ili su ateisti_kinje, i to je, naravno, uredu.

Senat Crkve je 22. oktobra 2009. godine izglasao i blagoslovio istospolne brakove, i uveo termin za zajednicu isti kao i za heteroseksualne parove – brak. Luteranska crkva je jedna od najotvorenijih crkvi u Švedskoj. Ova crkva je prva u kojoj se pokrenula rasprava o mogućnosti da žena bude biskupkinja i demokratskim putem, od strane onih koji pripadaju crkvi, podržana je ova inicijativa.

Skup mnogih dokumenata

Eva Brune je već krajem 70ih, sa svojih 20 godina, upisavši se na teološki fakultet bila otvoreno lezbejka. Kaže da joj često postavljaju pitanje kako je donijela tu odluku. Njen odgovor je da je nije ni donosila, već onog trenutka kada je shvatila da je privlače žene jednostano je tako i živjela. Njen mentor na fakultetu, kojem je odmah rekla, nije imao ništa protiv, već joj je samo savjetovao da se preseli u glavni grad (Štokholm) jer će joj tamo biti puno lakše živjeti kao lezbejka. Što je ona i uradila. Kaže da je to bila pametna odluka, jer se i danas može vidjeti razlika u načinu života i razumijevanju LGBT osoba u Štokholmu i u drugim, manjim, gradovima.

Ja sam imala sreće da odrastam u crkvi kojoj sam se posvetila sa svojih 15 godina. I ono što je jako bitno, rano sam naučila da čitam Bibliju ne kao slovo za slovom, već da je čitam kao skup mnogo dokumenata kojim se želi pokazati kako je Isus živio i upoznavao ljude. Nisam vidjela ništa u Bibliji da je protiv mene kao lezbejke. I nisu svi bili sretni kao ja da tako rano nauče da ne čitaju doslovno Bibliju.

Biblija ne govori mnogo o samom braku. I tumačenjem Biblije treba uzeti u obzir sadašnjicu. To je ono što čini dobre kršćane_ke. Razmatranje sadašnjice i prihvatanje realnosti ne znači odbacivanje onoga što piše u Bibliji. Primjerice, ako bismo se zapitali možemo li voziti auto?! I potražili odgovor u Bibliji, ne bismo našli odgovor. Posmatrajući to tako, onda bismo kao krišćani_ke trebali reći, nećemo voziti auto, jer ništa o tome ne piše u Bibliji, a to ne ide tako. Prije 2000 godina, kada je Biblija napisana nije bilo automobila, međutim, danas ih imamo, tako je isto i sa brakom, neke smo imali tad, neke nismo, navodi Eva.

Crkva je uvela povlastice za parove koji se žele vjenčati, a nemaju novca da plate crkveno vjenčanje. Ovu inicijativu je pokrenulo nekoliko svećenika_ca koji su smatrali da trebaju biti pristupačni za sve vjernike_ce njihove crkve, te im ponuditi mogućnost, da u koliko se žele vjenčati, to mogu uraditi bez plaćnja crkvenog vjenčanja. Inicijativa se nije odnosila direktno na lezbejske i gej parove, jer za njih, nakon dozvole istospolnih brakova, svi parovi su jednaki, nebitna je seksualna orijentacija, već želja za stupanjem u brak.

DSC_0314Klasično vjerovanje

Samo vjenčanje se uvijek planira unaprijed. Kupuje se skupa odjeća, organizuje se zabava za nekoliko stotina ljudi i sve to košta mnogo novca. Ta ideja „neplanskih“ vjenčanja je super. To znači da ukoliko se želite vjenčati, samo odete po potvrdu iz opštine i dođete u crkvu taj dan. Dovoljno je da dođete sat, dva prije, kako biste sebi izabrali muziku koja će vam svirati i to je to, kaže Eva.

Svijest ljudi u Štokholmu se mnogo promijenila u zadnjih nekoliko godina. Ove godine za vrijeme održavanja Sedmice ponosa i Parade ponosa Crkva je dobila nekoliko zahtjeva strejt parova da se izričito žele vjenčati na dan Prajda, kao znak podrške i solidarnosti. Crkva je, također, otvorena za podršku drugim vjernicima_cama koji pripadaju drugim vjerskim zajednicama. Već 80ih godina je grupa gej i lezbejskih kršćana_ki, tražilo podršku u njihovoj Crkvi, te je oformljena zajednica LG krišćana_ki unutar Crkve. Od tad su se mnogi vjernici_e počeli da priključuju Crkvi iz razloga jer tu mogu biti ono što jesu. U Švedskoj postoje i druge vjerske institucije koje su počele biti otvorenije prema LGBT osobama. Ovog ljeta je jevrejska sinagoga dozvolila brak za LGBT osobe. Čak su neke džamije, po ugledu na pariške, otvorile svoja vrata LGBT osobama.

Trenutno je u svijetu takva situacija da su najžešći protivnici istospolnog braka religiozni ljudi, koji uvijek kao protivni argument navode ono što piše u Bibliji.

Kao prvo, takvih mišljenja ima i u Švedskoj. Ne mnogo, ali ih ima. Moram reći da sam i ja pročitala Bibliju. Mnogi koji to govore ustvari nisu pročitali Bibliju. Oni se oslanjaju na klasično vjerovanje. I bitno je naglasiti da se i ja oslanjam na klasično vjerovanje i da sam posvećena Bibliji, čitanju biblijskih tekstova i sl. Ali ne čitam Bibliju kao recept za večeru: uzmi to, to i to. Čitam je kao knjigu, knjigu koja sa sobom nosi dugogodišnju, višestoljetnu historiju. I to vrijeme kada je ona napisana moramo imati u vidu, to su bili drugačiji historijski uslovi. Ali nikad u diskusijama sa ljudima koji tako misle ne bih mogla reći da se razumijemo. Jer se ne razumijemo. Čitamo Bibliju iz dvije totalno različite perspektive. I to je činjenica. Ponekad imam više zajedničkog u mišljenju sa radikalnim muslimanima, nego kršćanima.

Nerazumljive poruke

Brunne smatra da oni čitaju Bibliju kao bukvalne upute koje trebaju pratiti i koje treba slijediti tačno kako piše, te da ne razmišljaju da je prošlo 2000 godina od kako je to napisano. Gubi se iz vida da oni koji su napisali Bibliju nisu mogli pretpostaviti da će ljudi 2000 godina kasnije bukvalno čitati ono što je napisano. Osnivač luteranske crkve – Martin Luter je znao reći: kada čitaš nešto ili čuješ nešto, a ne razumiješ to, ponekad moraš nastaviti dalje, jer to nikad nećes razumjeti. Ili nije vrijeme da to razumiješ. Eva dodaje, i naravno, to možeš učiniti veoma lako. Ponekad u Bibliji imaš poruke koje nisu razumljive za naš kontekst. Npr. ako si sveštenik, ne bi trebao da zarađuješ novac, ne bi trebao da kupuješ odjeću, već da nosiš onu koju imaš, bez novca, porodice i da je to jedini pravi način da se budei svećenik. Ali čak ni konzervativci ne žive danas tako. I moraš da naučiš da čitaš Bibliju sa historijskim činjenicama, da razumiješ šta je to značilo 2000 godina prije, i šta danas može značiti. I taj most između, koji je doprinio toj promjeni. Mi smo godinama educirali svećenike_ce da bi bili sposobni da razumiju ovo. Historija je napravila to kako je danas.

Smatra da je danas pravoslavna crkva agresivnija i radikalnija od rimokatoličke. Ruska pravoslavna crkva je 2009. godine, kada su u Švedskoj luteranskoj crkvi dozvolili istospolne brakove, poslala pismo u kojem ih obavještava da oni više ne žele da imaju ikakav kontakt sa njima. Rimokatolička, s druge strane, to nikada nije učinila. I to je dovoljan dokaz koja od ove dvije crkve je progresivnija. Međutim, ni sve luteranske crkve u svijetu nisu ovako otvorene kao što je Švedska, jer je ove godine i luteranska crkva iz Etiopije poslala dopis istog sadržaja kao i Ruska pravoslavna crkva.

Dok je vjerovanje u pravoslavnoj crkvi okrenuto u prošlost, i u svakom govoru patrijarha se to može čuti, u luteranskoj crkvi je obrnuto. To bi, možda, bila i glavna razlika između ove dvije crkve. Često kažemo da Bog nije iza nas, već da se s Bogom susrećemo u budućnosti. I to je jako bitna činjenica. I naravno, imamo historiju, i ne možemo je poricati. Da, definitivno, s Bogom se susrećemo u budućnosti, dodaje Eva.

Papa Franjo, poglavar katoličke Crkve je u nekoliko posljednjih mjeseci pokazao pozitivne pomake ka otvorenosti Crkve u odnosu na LGBT osobe. Izjavio je da on neće suditi gej muškarcima koji žele postati svećenici, niti da će ih marginalizirati, te da homoseksualni čin jeste grijeh, ali orijentacija nije. Značajna je i upotreba termina gej, koji je prethodni papa izbjegavao, koristeći termin homoseksualac.

Mislim da je jako dobro to što je rekao. Ali ja sam svakako mislila da je već bilo moguće biti gej osoba i biti svećenik. Tako da iz te tačke gledišta to i nije neka velika vijest. I isto sam i mislila da je moguće biti sveštenik i gej, kao što je on rekao, sve dok ne prakticirate svoju seksualnost. Jer i heteroseksualci koji su svećenici u katoličkoj crkvi ne mogu prakticirati svoju seksualnost, niti se mogu vjenčati. Tako da, stvarno ne smatram da je to bila tako velika vijest. Ali naravno izgovorio je tu riječ gej. I to je važno. Također je rekao da žene nikad neće moći postati svećenice. To je pogrešno. Trebale bi. Ali moram reći da mi se sviđa novi papa, njegovo ponašanje prema ljudima je drugačije od prethodnog pape i način na koji nikad ne nosi skupu odjeću. Ima drugačiji pristup ljudima. Mislim da je to dobro, prokomentarisala je Eva Brune o novom papi katoličke Crkve.

Danas u svijetu u mnogim državama postoje anti-LGBT zakoni. Svakodnevno se dešava diskriminacija i nasilje nad LGBT osobama. Rusija je jedna od takvih država i zbog svojih praksi suočava se sa reakcijama i snažnim negodovanjima aktivista_ica širom svijeta. Moram priznati da se ne mogu zamisliti da živim u takvoj državi, jer, naprosto, navikla sam na nešto drugo, kaže Eva, te da zna da je jako teško u takvom okruženju biti LGBT osoba. I smatra da konstantno treba razgovarati, diskutovati o tome, jer će samo diskusije dovesti do promjena. Tako se bar dešava u demokratskim zemljama. Ali izgleda ipak ne u svim. Demokratija bi trebala značiti konstantno razmišljanje, propitivanje, i to je ono što svaki pojedinac_ka treba u sebi da otključa, dodaje.

Piše: Lejla Huremović

Tekst preuzet iz magazina Dani, 19.09.2013., br.849, str.33-35

Komentari

komentara