Izvor i foto: Buka portal
Bosna i Hercegovina preduzima mjere koje se tiču unapređenja položaja LGBT zajednice u našoj zemlji, ali predstoji još dosta posla kako bi se uklonila diskiminacija i stigmatizacija ove kategorije stanovništva. Ovo je rečeno u Banjaluci 8. novembra na prezentaciji Specijalnog izvještaja o pravima LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, koji je uradila Instutucija Ombudsmena za ljudska prava BiH.
Kako je ovom prilikom rekla ombudsmenka za ljudska prava BiH Jasminka Džumhur, tek nedavno su usvojene izmjene Zakona o zabrani diskiminacije, kojima su seksualna orijentacija i rodni identitet napokon terminološki ispravno imenovani kao osnov kojim se zabranjuje diskiminacija. Dodala je i da niko u BiH ne zagovara da se naruši pravo na porodični život i pitanje braka, već se govori o potrebi da se posebnim zakonom uredi partnerska zajednica, što treba biti budući zadatak vlastima u BiH.
Istraživanje je obuhvatilo više od 200 institucija, prvenstveno onih za provođenje zakona, policije, pravosuđa, te ustanova za izvršenje krivičnih sankcija da bi se sagledala njihova svijest o obavezi zaštite prava LGBT populacije i kako djeluju kada imaju određene zahtjeve, posebno bezbjedonosne.
I pored pozitivnih izmjena u zakonima na nivou entiteta i Brčko Distrikta, nije usvojena inicijativa Ombudsmena BiH da kaznena djela počinjena iz mržnje dobiju poseban tretman jer izazivaju osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja unutar svake zajednice.
U izvještaju se navodi i da većina incidenata koji se dogode nad LGBT osobama ne dobije sudski epilog ili se tretira kao prekršaj, a ne kao kazneno djelo počinjeno iz mržnje.
U postupku istraživanja za potrebe ovoga posebnog izvještaja upućeni su akti entitetskim i kantonalnim ministarstvima unutarnjih poslova i Policiji Brčko Distrikta BiH da se izjasne o tome jesu li propisi kojima se policija vodi u svome radu usklađeni sa Zakonom o zabrani diskriminacije BiH, kada su posljednji put mijenjani ti propisi i o kojim se točno propisima radi, je li provedena obuka policijskih službenika o pravima LGBT osoba, te jesu li određeni službenici specijalizirani za rad s pripadnicima LGBT zajednice i postupanje povodom njihovih prijava. Dobijeni su različiti odgovori, edukacija je sporadično provedena, u nekim ministarstvima je zakonska regulativa usklađena sa Zakonom o zabrani diskriminacije u BiH, u nekima nije, a većina ministarstava je odgovorila da nema policijskih službenika posebno specijalizovanih za rad s pripadnicima LGBT zajednice i za postupanje po njihovim pravima.
Tako je u odgovoru Ministarstva unutarnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona navedeno da je “u pogledu usklađivanja propisa kojima se uređuje rad policije u Zeničko-dobojskom kantonu, nije obavljeno njihovo usklađivanje sa Zakonom o zabrani diskriminacije u BiH. Tokom 2011. godine, pod pokroviteljstvom UNDP-a, održan je seminar o temi: ‘Prevencija i suzbijanje rodno utemeljenog nasilja’, a kojem je prisustvovalo ukupno šest policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona. Također u našem ministarstvu nema policijskih službenika posebno specijaliziranih za rad s pripadnicima LGBT zajednice i za postupanje po njihovim pravima”.
S druge strane, u upitniku upućenom nevladinim organizacijama koje se bave temama u vezi s LGBT osobama, ombudsmani su dobili odgovore u kojima se uglavnom navodi da su identifikovane ozbiljne predrasude i stereotipe te bazično nepoznavanje specifičnih problema LGBTI osoba i što se tiče policije i pravosuđa.
Tako u odgovoru Tuzlanskog otvorenog centra između ostalog stoji da “policijski/e službenici i službenice neprimjereno i neprofesionalno reagiraju na slučajeve ugroženosti prava LGBTI osoba. Naše je iskustvo pokazalo da u slučaju organiziranja događaja visokog rizika, nadležni policijski organ nije ispunio svoje dužnosti osiguravanja skupa zbog vlastitih predrasuda”.
“Javno okupljanje ne podrazumijeva samo okupljanje LGBT zajednice, već i njihovih prijatelja, a oni koji su vršili napade nisu dovoljno sankcionisani, čime se u javnost šalje negativna poruka da se nasilje, samo zbog pripadanja nekoj grupaciji, toleriše” – navedeno je u izvještaju.
O tome se izjasnio i Ustavni sud BiH, a preporuka ombudsmena je da snage za provođenje zakona moraju raditi više na edukaciji i senzibilizaciji policije kako bi svaki građanin bez obzira kojoj populaciji pripadao imao pravo da slobodno izražava svoj identitet, da se okuplja i ne može biti napadnut od drugih.
Izvještaj obuhvata i medije, kako oni izvještavaju o LGBT zajednici, zatim rad zdravstvenih ustanova, promjene u matičnim knjigama i drugo, ali institucija Ombudsmana do sada nisu zaprimile nijednu žalbu na diskiminaciju na poslu zbog seksualne orijentacije.
Od predstavnika civilnoga društva, uključujući i akademsku zajednicu odnosno dekana pravnih fakulteta u Bosni i Hercegovini, tokom istraživanja zatraženo je mišljenje u pogledu jednakog ostvarivanja prava LGBT osoba, informacija o obveznoj literaturi koja se koristi u nastavi za bilo koji predmet, a u kojoj je obrađeno pitanje ostvarivanja prava LGBT osoba. Zaprimljen je jedino odgovor Pravnog fakulteta Univerziteta u Travniku u kojem je navedeno: “…obveznom literaturom koja se koristi u nastavi za bilo koji predmet nije tretirano pitanje ostvarivanja prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini. U predmetima Sociologija i Sudska medicina homoseksualnost nije označena kao devijacija, poremećaj ili bolest. Pojam homoseksualnosti definisan je kao seksualna orijentacija. Obrazovni programi ne tretiraju u dovoljnoj mjeri navedenu tematiku…”
Izvještaj se dotakao i interspolnosti, koja se, kako je navedeno, ne spominje u zakonima BiH i najčešće se tretira kao poremećaj koji se rješava medicinskim putem, a odluke o tjelesnom integritetu djeteta donose roditelji/skrbnici u konsultaciji sa liječnicima nakon opsežnog medicinskog dijagonostifikovanja.
Ombudsmani su svjesni činjenice da sva postojeća izvješća, uključujući i ovo, ne daju stvarnu sliku o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, koje se u svakodnevnom životu susreću sa stereotipima i predrasudama jer društvo nije spremno prihvatiti ih za ravnopravne članove zajednice. Zbog animoziteta okoline, a često i zbog straha od osude porodice, rijetko i nerado otkrivaju svoju seksualnu orijentaciju. Kao razlog koji doprinosi smanjenom djelovanju u području zaštite pripadnika LGBT populacije, a mogao bi se tretirati i kao prepreka, jest činjenica što je broj žalbi u Instituciji ombudsmana za ljudska prava zanemariv u odnosu na ukupan broj predmeta. Jedan od ciljeva ovoga izvješća je probuditi svijest po pitanju zaštite prava LGBT osoba.
Izradu Specijalnog izvještaja o stanju ljudskih prava LGBT osoba inicirao je Sarajevski otvoreni centar.
