Tekst preuzet sa portala Diskriminacija.ba
Kladim se da za većinu vas ništa ne bi bilo čudnije nego da vam otac ili brat kažu da su sada – žena. Određeni broj ljudi na tu vijest bi reagovalo i nasilno.
U stvarnosti, cijela priča o transrodnim osobama ljude dovodi do osjećaja nelagode, što znači da se o tome jednostavno još uvijek ne govori dovoljno.
Ja sam Amy, trans žena u svojim dvadesetima i živim u Kaliforniji. Vjerovatno mislite da je to država koja se ponosi svojom raznolikošću, prihvatanjem drugih i drugačijih, ali čak i ovdje, ljudi su pretrpani netačnim informacijama o transrodnosti, koje vode ka strašnoj mržnji. I ja sam lično vjerovala u njih ali sada, kada sam out već nekoliko godina, želim da podijelim neke stvari koje mislim da bi svako trebao znati…
# 5 . Ne želimo obmanjivati bilo koga
Evo kako su trans žene obično prikazane u pop kulturi: glavni muški lik se nabacuje djevojci u baru, da bi saznao – iznenađenje! – da je dama trans žena. Od filma The Hangover 2 do The Crying Game sa gomilom usranih pjesama, uvijek je ista priča – muškarac otkrije svoju najgoru noćnu moru. Poenta priče je uvijek ista – smiješna (negativna) reakcija glavnog muškog lika je njegova panika, njegov bijes, njegovo gađenje. U toj sceni, trans žena je samo rekvizit.
U svakom slučaju, mi bismo se trebali identifikovati s njim: ona ga je privukla, ali obzirom da se ispostavilo da ona ima penis, ta privlačnost se prikazuje kao namjerna obmana trans žene koja zavodi glavnog lika.
Vama to vjerovatno nikad nije bilo više od lagane, nenamjerne šale, ali koju jebenu poruku to šalje transrodnoj djeci? ‘Ako flertuješ, onda si lažov?’ Prema nepisanim društvenim pravilima, sama činjenica da izađeš uvečer u klub, za nekog poput mene, je čin obmane. Uostalom, možda će neki tip pomisliti da sam privlačna i prići mi. Ako ta osoba pobjesni nakon što sazna istinu, društvo će u potpunosti biti na njegovoj strani – iako taj bijes može dovesti do toga da me prebije ili možda čak i ubije.
Za trans osobe ta opasnost visi nad glavom u svakoj mogućoj situaciji flerta. Skoro sam upoznala momka na jednom društvenom događaju i imala sam osjećaj da flertuje sa mnom, ali nisam bila sigurna da li zna za mene. Sve vrijeme sam se pomalo bojala, jer je bio mnogo krupniji (a nisam ni ja baš malena). Čekala sam mjesec i po našeg druženja, prije nego sam mu rekla ko sam. Trebalo mi je toliko da procijenim da ću biti sigurna i da se ništa loše neće desiti.
Ako sad mislite u sebi ‘nisi ga trebala zavoditi’, prisjetite se da je nekim muškaracima sama činjenica da su u sobi sa zgodnom djevojkom dovoljna da se smatraju zavedenim. Mislite da bih bila sigurnija kad bih nosila znak oko vrata? Neke ljude razbjesni prosta činjenica da ja postojim.
U redu, možda je sigurnije ostati kući i pokušati upoznati ljude preko interneta? Tu nas mogu samo verbalno napadati. Internet sleng za trans žene je „zamka“ (trap), kao biće koje postoji samo da bi uhvatilo muškarce u preispitivanju svoje seksualnosti. Tako da se sada mogu podsjećati da je svijet pun ljudi koji polude od same pomisli što jednostavno postojim, u udobnosti vlastitog doma. Hvala Internetu!
# 4 . Tretira se kao bolest
Prema DSM-u (službenoj listi mentalnih poremećaja koje liječnici koriste) svaka transrodna osoba ima “rodnu disforiju” (osobe koje osjećaju značajno nezadovoljstvo – disforiju, sa polom koji su dobili rođenjem i/ili rodnim ulogama koje su polno uslovljene, op.a) koja se može tretirati – na primjer – “obeshrabrujućim cross dressing-om” (discouraging cross-dressing).
Unazad dvije godine, transrodne osobe bi automatski naslijeđivale dijagnozu “poremećaja rodnog identiteta”. Homoseksualnost je konačno skinuta sa DSM liste 1986. godine, ali transrodne osobe su morali/e duže čekati, uglavnom zbog činjenice da trans osoba nema mnogo. Dakle, u mom slučaju, posjećivala sam psihijatra zbog napada panike prije nego što sam se outala. Kad sam rekla doktoru da sam trans, odjednom je odlučio da bih mogla biti šizofreničarka te da su mi potrebni lijekovi. On prosto nije imamo nikakav okvir djelovanja ili uporište kako se nositi s nekim poput mene. To je veliki problem.
Razvod? Bolje vam je da ste u dobrim odnosima sa svojim partnerom/kom, jer taj “mentalni poremećaj” koji imate čini vas nepodobnim za podizanje djeteta. Jedan trans roditelj u Ohaju izgubio je pravo na posjete djeci, odlukom suda i tvrdnjom da će „transseksualizam roditelja ostaviti sociopatske posljedice na dijete“ . Da, pravosudni sistem u Ohaju smatra da je ”trans”zapravo tvornica koja gaji psihopate. Vaš nedostatak jajnika može biti kap koja … pravi nove Jeffrey Dahmer-e, pretpostavljam.
Outati se kao trans osoba nije najbolje ni za vašu karijeru. Prije samo par godina, preciznije 2009. FAA (Federal Aviation Administration) je zaustavila donacije od hiljade dolara namijenjene psihijatrijskim testovima prije nego se odobri trans osobi da bude pilot. “Ne bismo željeli da avion bude nesiguran, to ne bi bilo u redu. Dokažite da niste ludi, molim”. I dok se radi na ukidanju stigme i poziva na outanje, trans osobama je još uvijek zabranjeno ići u vojsku opravdavajući to mentalnom bolešću. Jer prvo pitanje koje vojnik ima na pameti tokom borbe je „Koje se genitalije skrivaju pod uniformom mog komandira?“
Postoji razlog zašto je stopa nezaposlenosti za transrodne osobe dvostruko veća nego kod ostatka populacije. Dokle god trans osobe moraju priznavati i dokazivati da su ”lude”, stvari neće ići na bolje. To je razlog zbog koga moramo da skrivamo svoj identitet, čime se podržava ideja da smo tu da vas obmanjujemo, i krug se nastavlja.
# 3 . Nije samo stvar operacije
Zamislite da vas ljudi koji ste upravo sreli odmah pitaju za vaše genitalije. Sada zamislite kako drugi ljudi ta pitanja ne smatraju neprimjerenim. Ovo je jedan od mnogih razloga zbog kojeg izbjegavam govoriti da sam trans, čak i kad se osjećam sigurno. Pogledajte intervju Katie Couric, koja je u svojoj emisji imala dvije najpoznatije transrodne žene u industriji zabave, a svako pitanje bi se naposlijetku vratilo na „Dakle, kako izgledaju vaše genitalije?“
Laverne Cox (iz serije Orange is The New Black) je iskoristila ovu priliku te iznijela svoje iskreno mišljenje o tome zašto je ovo pitanje neprimjereno. Couric je ostala toliko šokirana da je teško povjerovati da je zapravo novinarka. Ko bi ikada bio upitan da na dnevnom programu priča o svojim genitalijama? “Vaš najnoviji akcijski triler izlazi ovaj vikend, ali možemo li sada malo pričati o vašim genitalijama?”
Razlog zašto su Couric, i ljudi uopšte, toliko radoznali je zbog ogromnih zabluda koje dominiraju, a jedna od njih je da biti trans zahtijeva neku vrstu operacije – bilo da se radi o operaciji genitalija (operaciju promjene pola, što se danas naziva genitalna rekonstruktivna hirurgija) ili estetskom zahvatu, poput operacija vilice kako bi izgledala ženstvenije, ili rekonstrukcija dušnika radi smanjenja Adamove jabučice. Ali, operacija nije pravilo – veliki broj trans osoba jednostavno nisu u skladu sa svojim polom. Oni se osjećaju kao androgeni i ne vide razlog da tako i ne ostane.
Ja imam prirodne grudi jer ja sam na estrogenu. Jedini zahvat koji sam ikada imala u mom životu bilo je uklanjanje ‘trećih kutnjaka’. Zamjena za hormone, za one koji rade tranziciju Ž-M, su u osnovi steroidi, a oni koji rade tranziciju M-Ž su zapravo kontraceptivne pilule sa pomoćnim generičkim receptom za blokiranje testosterona – drugim riječima, neki od vas su na tim istim lijekovima, ali iz drugih razloga. Dakle, moje meko tkivo djeluje kao da imam normalno funkcionisanje jajnika, ali bez simptoma ciklusa.
Kad sam počela piti hormone, najveća mentalna promjena bilo je olakšanje. Jednostavno sam se osjećala mnogo bolje. S vremenom sam primjetila da mi je lice mekše te da mi dlake slabije rastu. Predrasuda da žene imaju bolji osjet mirisa vjerojatno se temelji na nečemu, jer ja sada zaista imam bolji osjećaj za mirise. Ipak, bez operacije, moj liječnik je morao potvrditi da sam “dovoljno ženstvena” da bih mogla promijeniti pol na mojim ispravama u San Francisku. Sve do 2011. State Department nije dopuštao promjenu pola na pasošu bez dokaza o operativnim zahvatima.
Čak i u Švedskoj, zemlji za koju biste očekivali da bude poznata po toleranciji i razumijevanju, propala je optužnica za silovanje protiv muškarca koji je silovao trans ženu, jer ona – ima penis. Logika je, dakle, da je nemoguće silovati ženu ako ona nema vaginu.
I to je zapravo ironija za transrodne osobe u današnjem svijetu: vas može biti apsolutno briga kakve genitalije imate, ali nek vam je sretno u uvjeravanju ostalih da to nije njihova stvar.
# 2 . Ne postoji jedan tip trans osoba
Transrodne osobe iskuse stereoptipe svih queer osoba. Obično dobijam uvrede rezervisane za gej muškarce (jer me homofobi vide kao još jednog muškarca koji je okrenuo leđa svojoj muškosti) i za gej žene (iz istog razloga, samo zamijenite pol) uz sve dodatne trans – specifične, ranije pomenute, stereotipe i predrasude koji potiču mržnju. To je kao da odmah naslijedite hrpu stereotipa, od kojih su neki pogrešni, jer su stereotipi, a neki od njih su pogrešni, jer čak nisu ni pravi stereotipi.
Jedan od rasprostranjenih je da su trans osobe zapravo gej – da u određenom trenutku, velika količina homoseksualnosti može dovesti do toga da neko poželi da bude drugog spola kako bi bio/la normalniji/a.
Ovo je čest motiv u filmovima i na televiziji, gdje se ponekad ne razlikuju lepršavi, drečavi gej lik i cross-dresser, trans osoba i tako dalje. Istorija Hollywood-a je puna scenarista kojima nije stalo da shvate razlike. Zašto biste onda vi, kad ti ljudi postoje u vašoj priči samo kao odskočna daska u filmu ili kao čudovišta (pogledaj – Kad jaganjci utihnu)?
Upoznala sam puno trans osoba koje imaju istu priču: zajednički prijatelj kaže drugom prijatelju nešto kao: “Hej, jesi li znao da Jim je transrodna osoba?” Slijedeći susret sa Jimom podrazumijeva pitanje: „Zašto želiš da postaneš žena?“ Ako vi ne vidite šta je ovdje problem, eto ga – ljudi kad čuju transrodnost, njihov mozak odmah ide ka „čovjeku koji želi biti žena“.
Naime, svaka osoba koja nije u skladu s najširim stereotipima vezanim za „nisi hetero“ bolje da ima spreman govor koji će objasniti šta znači biti „rodno –fluidan“. Relativno jednostavan stav “osjećam se drugačije na sedmičnoj bazi” tek treba da prodre u pop kulturu. A ako pokušate to objasniti, mnogi se jako, jako naljute. Što nas dovodi do najviše podcijenjenog aspekta života trans osobe…
# 1 . Jebeno je opasno
Trans pitanja su sada hit u medijima, a nas ima tako malo, tako da nije teško biti jedina transrodna osoba koju je puno ljudi iz vašeg svakodnevnog života upoznalo. Dodatno sam oprezna prije izlaska, sa smrtnim strahom da ću morati predstavljati “svoje ljude”. Je li O.K. za zajednicu ako obučem ovu suknju?
U savršenom svijetu, teret razbijanja stereotipa ne bi bio na leđima onih na koje se ti stereotipi odnose. Ne želite da budete jedna od onih koje potvrđuju stereotipe, jer to bi moglo povrijediti nekog drugog i postati opravdanje zašto se šupci ponašaju kao šupci. Da li radim nešto što bi moglo biti na njihovoj listi „stereotipnih trans ponašanja“? Dakle, dodajte još jednu komplikaciju odluci „da li da se outam ili ne?“
To također znači i veći rizik od ubistva. Stopa ubistava za transrodne osobe u sjevernoj hemisferi je 50 % viša u odnosu na stopu ubistava lezbejki i gej muškaraca. I baš kao što neki glupani i dalje pretpostavljaju da je silovana žena „tražila to“, sudovi danas olakšavaju optuženima ukoliko se ispostavi da je žrtva bila flertujuća trans osoba. To se čak i zove “trans panična odbrana“ (trans panic defense) i poštuje logiku po kojoj se čovjek koji pronađe penis tamo gdje treba da bude vagina, ne smatra odgovornim za svoje ubilačko divljanje.
Zvuči suludo, zar ne? Dobra vijest je da je American Bar Association donio rezoluciju savjetujući državne i lokalne vlade da prestanju slušati ove gluposti. Loša vijest je da se to nije dogodilo sve do prošle godine.
Dakle, da, ako vidite trans osobu koja izgleda kao da nije otvorena po tom pitanju, ili nije voljna da razgovara o tome, sve napisano bi mogao biti razlog zašto. Put ka napretku je još uvijek jako dug.
Tekst je objavljen na portalu www.cracked.com.
