Šta je to tako mistično u biseksualnosti i panseksualnosti što većinu ljudi tjera na stereotipe? Ako vas zanima odgovor na ovo pitanje, nastavite čitati.
Piše: Renata G.
Panseksualnost ili omniseksualnost je seksualna orijentacija koja svoje značenje vuče još iz teorija seksualnosti Sigmunda Freuda, označavajući ideju da je seksualni instinkt usko povezan sa sveukupnom ljudskom aktivnošću, i mentalnom i tjelesnom. Samim time, panseksualne osobe, prema definiciji osjećaju seksualnu ili emocionalnu privlačnost prema ljudima bez obzira na njihov spol ili rodni identitet.
S druge strane, biseksualnost pretpostavlja seksualnu i emocionalnu privlačnost prema osobama istog i suprotnog spola i rodnog identiteta. Treba ga razlikovati od Biromantičnosti koja podrazumijeva romantičnu ili emocionalnu povezanost prema osobama istog i suprotnog spola i roda. Dakle, biromantičnost je privlačnost bez seksualne privlačnosti.
Većina stereotipa o biseksualnosti ili panseksualnosti kreće se oko uvjerenja da nijedno nije „prava“ seksualnost, već da su ljudi koji se identificiraju kao bi ili pan zbunjeni, da skrivaju svoju pravu seksualnu orijentaciju, prolaze fazu ili su samo neselektivni.
To nam je potvrdio i biseksualni mladić iz Sarajeva, opisujući stav osoba kojima se outovao.
„Najčešće sam naišao na neprihvatanje. U 99% slučajeva ljudi čuju „gej“ jer im je to isto. Kao da se ja krijem iza biseksualnosti dok ne priznam da sam gej. Meni je svejedno, ne obazirem se mnogo na komentare. Kao što bi rekli: „Svakom njegovo.“ Ja ću uvijek podržati različitost“, kazao je.
Bifobija nije strah od biseksualnih osoba već, prema riječima istraživačice Kathleen Bennett, predstavlja predrasudu prema biseksualnosti i osporavanje biseksualnosti kao seksualne orijentacije. Kako je nažalost autohomofobija značajan dio života LGBTIQ+ osoba, tako je i bifobija značaj dio LGBTIQ+ zajednice. Biseksualne i panseksualne osobe se ne suočavaju samo sa bifobijom od strane heteroseksualnih osoba, već i unutar vlastite zajednice. Zbog toga biseksualne i panseksualne osobe često „idu linijom manjeg otpora“ i izjašnjavaju se terminima gej ili lezbejske seksualnosti.
Za Ivanu iz Banja Luke, coming out je uvijek bilo zanimljivo iskustvo, ispunjeno konfuzijom sugovornika.
„Ljudima je jako teško da razumiju šta je uopšte panseksualnost. Reakcije su uglavnom kao da sam izmislila neku novu riječ“, kazala je Ivana, dodajući: „Desilo se i da mi kažu da ja želim samo „privlačiti pažnju,“ čak i od strane LGBTI osoba. U svakom slučaju je takav odnos prema jednom od oblika seksualne orijentacije vrlo štetan, ne samo za pojedince nego i za zajednicu.“
Postoji mnogo predrasuda kojima su biseksualnost i panseksualnost okružene: da su „sekundarna homosekusalnost“, da se odnose na ravnomjernu privlačnost prema oba spola, da su trend, da su moguće kod žena, ali ne i kod muškaraca, da su biseksualne i panseksualne žene promiskuitetne itd. Važno je shvatiti da takve predrasude prozlaze iz neznanja koje se često događa nesvjesno i pod uticajem mass kulture i sekusualizacije putem medija.
Stvarnost nam govori drugačije.
Istraživanja pokazuju da su biseksualne i panseksualne osobe ne samo u većoj opasnosti od anskioznosti i depresivnih stanja, nego i da trpe viši nivo partnerskog nasilja.
Iskustvo sa objašnjavanjem svog seksualnog identiteta drugima, s nama je i podijelila Ajla iz Sarajeva. Iako za sebe često kaže da je biseksualnost čini „privilegovanom,“ ipak zbog svoje seksualnosti mnogo trpi.
„Nakon što sam nekoliko godina slušala od strane ljudi iz okoline kako zapravo nisam bi i da ću se kasnije odlučiti da ipak preferiram muškarce, nekako sam popustila tom mišljenju. Odustala sam od izlaženja sa djevojkama, jer mi je u jednom trenutku bilo previše. Moja biseksualnost je postala pritisak zbog očekivanja drugih ljudi. Nekako mi je bilo lakše nastaviti potiskivati dio svoga identiteta, nego biti ono što jesam.”
Biseksualnost i panseksualnost su i u 21. stoljeću, dobu neostvarenih letećih automobila, još uvijek tabui i misterije. Borba za njihovim prepoznavanjem kao legitimnih seksualnosti prevazilazi pitanja kulture i zalazi duboko u pitanja identiteta i samosvijesti.
I vi možete doprinijeti njihovoj vidljivosti. Sve što je potrebno je da idući put kada vam se neko outa saslušate i pitate ono što vas zanima i što vam nije jasno. Širite pozitivnu energiju. To je jedini pozitivni nalaz koji nam sada treba.