Azil za LGBTI osobe u BiH

Često čujemo da su LGBTI aktivisti_kinje otišli iz naše države “trbuhom za kruhom”, a neki_e su napustili BiH zahvaljujući azilu u stranoj državi, zbog diskriminacije ili prijetnji od napada koje su ovdje doživljavali_e. Međutim, da li smo se ikada zapitali_e da li Bosna i Hercegovina može dati azil strancu po osnovu diskriminacije i prijetnje po život i zdravlje LGBTI osobe?
Piše: Amila Husić

Sigurno se pitate zašto bi neko tražio azil u BiH pored naprednih zemalja Zapada. Svjedočimo tzv. migrantskoj krizi, gdje su brojne osobe u pokretu zatečene u našoj državi, većina u tranzitu, s ciljem da dođu do Evropske Unije. Većina su ekonomski migranti, koji su dobrovoljno napustili državu porijekla u potrazi za boljom srećom u inozemstvu, ali postoji veliki broj izbjeglica i drugih koji su primorani napustiti svoju domovinu zbog ratnih i drugih vanrednih, nehumanih okolnosti. Za očekivati je da se među njima nalaze osobe iz LGBTI zajednice koje bježe iz režima gdje je homoseksualnost još uvijek kriminalizovana ili, u malo “boljem” slučaju, dekriminalizirana ali je nasilje prema LGBTI zajednici na tako visokom nivou da svakodnevno žive u strahu za svoj život ukoliko se sazna za njegov/njen identitet. Obzirom na neprijateljski nastrojenu politiku prema ljudima u pokretu, ne bi bilo iznenađujuće da neko zatraži azil i od BiH, kako bi izbjegao_la povratak u matičnu zemlju.

Šta je azil?

Azil je, ugrubo, zaštita koju država daje nekome ko je napustio svoju domovinu kao politička izbjeglica. U smislu Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu BiH (Sl. glasnik BiH broj 36/08 i 87/12/) to je međunarodna zaštita, status koji nadležni organ u BiH priznaje izbjeglici ili strancu koji ispunjava uslove za supsidijarnu zaštitu, definisanu u članu 105 (1). Konteksta radi, primarna zaštita predstavlja zaštitu koju ima svaki stranac koji privremeno ili stalno boravi na teritoriju BiH, u smislu osiguravanja nesmetanog uživanja ljudskih prava tokom svog boravka, kao što su sloboda kretanja i zabrana diskriminacije, a koju je država dužna osigurati bez posebnog zahtjeva. Supsidijarna zaštita, s druge strane, podrazumijeva zaštitu definisanu u članu 105 (1) ovog Zakona, odnosno zaštitu koja proizilazi iz statusa azilanta.

Prava i obaveze tražitelja_ice azila i azilantu

Osoba kojoj se dodijeli azil stiče ista prava i obaveze kao i stranac sa izbjegličkim statusom, odnosno omogućit će im se rad, obrazovanje, zdravstvena i socijalna zaštita pod istim uslovima kao i državljanima BiH, a imaju i pravo na spajanje porodice. Načelno se ova prava i zaštita priznaju i licu s kojim je u bračnoj, odnosno vanbračnoj zajednici i maloljetnoj djeci, kao i drugim članovima uže porodice koji žive u istom domaćinstvu u BiH. Obzirom da BiH ne priznaje istospolne brakove i vanbračne zajednice, ovo se nažalost ne proteže na partnera_icu azilanta ukoliko su istog spola.

Stranac kojem je priznat status supsidijarne zaštite ima pravo boraviti u BiH jednu godinu, no može se produžiti po zahtjevu azilanta ako razlozi za priznanje azila još uvijek traju, osim ukoliko drugačije ne zahtijevaju razlozi javnog poretka, javnog reda i mira ili sigurnosti BiH. Osim toga, azilantu koji nema važeću putnu ispravu ili nije u mogućnosti dobiti putnu ispravu iz zemlje uobičajenog mjesta boravka, može se, na zahtjev, izdati putni list radi putovanja u inozemstvo ako postoje ozbiljni humanitarni razlozi zbog kojih mora biti prisutan u državi van BiH, te će se u tom slučaju strancu dozvoliti povratak u BiH. Putnu ispravu strancu sa izbjegličkim statusom izdaje Ministarstvo s rokom važenja dvije godine.

Nadležna institucija za omogućavanje ovih prava je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Ministarstvo je dužno omogućiti pristup pravu na smještaj, rad, obrazovanje i osigurati pravo na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, kao i pristup integracijskim olakšicama.

Osim navedenog, prema Pravilniku o azilu u BiH (Službeni glasnik BiH broj 01-02-303/04), nadležna tijela koja sudjeluju u postupku po zahtjevu za azil dužni su tražitelja azila upoznati s uvjetima i postupkom dodjele azila u BiH, o nadležnim tijelima, s pravima i dužnostima tražitelja azila, s mogućnošću stupanja u kontakt s UNHCR-om i nevladinim organizacijama koje nude pomoć tražiteljima azila i izbjeglicama, kao i sa svim informacijama koje su tražitelju azila neophodne da bi mu se boravak u BiH tijekom trajanja postupka po njegovom zahtjevu, učinio što lakšim. Također ima pravo na prevod na svoj maternji jezik tokom čitavog postupka kao i pravo na boravak u BiH dok postupak za dobijanje azila ne bude okončan pravosnažnom odlukom.

Ovlaštena službena osoba koja popunjava zahtjev za azil za tražitelja_icu azila dužna je odmah izdati potvrdu o podnesenom zahtjevu za azil koja će podatke o svakom članu njegove uže porodice. Na osnovu ove potvrde tražitelj_ica azila ostvaruje svoja prava, a sve troškove koji nastanu na taj način snosi Ministarstvo iz sredstava obezbjeđenih za ovu namjenu u budžetu institucija BiH ili putem posebnih dogovora.

Po potrebi, tražiteljima azila će se omogućiti pravo na: osnovnu zdravstvenu zaštitu, smještaj u azilantski centar, ishranu koja zadovoljava međunarodne nutritivne standarde, osnovno obrazovanje, besplatnu pravnu pomoć po pitanjima vezanim za postupak, socijalnu zaštitu, odjeću, obuću i sredstva za higijenu.

S druge strane, obaveza tražitelja_ice azila su: da poštuje javni poredak BiH, zakone i odluke koje donose nadležna tijela; da aktivno surađuje s nadležnim tijelima tijekom cijelog postupka po zahtjevu za azil; da se pridržava kućnog reda u azilantskom centru; te da, ukoliko tokom postupka po zahtjevu za azil boravi izvan azilantskog centra, prijaviti svoje boravište nadležnom Ministarstvu te da obavijesti o svakoj promjeni svoje adrese.

Ko može tražiti azil?

Azil, odnosno međunarodnu zaštitu, može tražiti stranac u vezi kojeg postoje: stvarni rizik da bude izložen smrtnoj kazni, mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju u zemlji porijekla ili postoji ozbiljna individualna prijetnja po životu zbog neselektivnog nasilja u situacijama oružanog sukoba, a koji ne može ili zbog straha ne želi da se stavi pod zaštitu te zemlje.

Azil mogu tražiti i izbjeglice koje se definišu kao lica: koja se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili zbog političkog mišljenja nalazi van zemlje svog državljanstva, a ne može se, ili koja se zbog takvog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje ili lice bez državljanstva koje se nalazi van zemlje svog prethodnog uobičajenog mjesta boravka, a ne može se ili se zbog takvog straha ne želi vratiti u tu državu.

LGBTI osobe se mogu podvesti pod kategoriju lica pripadnosti određenoj društvenoj grupi, odnosno, pogubljenju, mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju u zemlji porijekla ili u zemlji uobičajenog mjesta boravka.

Kome se predaje zahtjev?

Tijela nadležna za zaprimanje zahtjeva za azil, koji tražitelj_ica podnosi lično, su:

  1. Nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva (OJM) na terenu
  2. Osnovnoj organizacionoj jedinici u sjedištu Ministarstva
  3. Ministarstvu unutarnjih poslova entiteta ili Brčko Distrikta

Zahtjev se podnosi jednoj od navedenih institucija. Izuzetno, u slučaju kada stranac ima prijavljen boravak u BiH, zahtjev za azil se podnosi OJM-u na terenu u mjestu njegovog boravka. Stranac koji izrazi namjeru da podnese zahtjev za azil u BiH nekom drugom državnom tijelu, bit će upućen OJM-u na terenu.

U postupku po zahtjevu za azil izdaju se, odnosno popunjavaju zahtjev, karton sa ličnim informacijama i drugi dokumenti, dostupni u OJM ili na ovom linku.

Kako teče postupak?

Postupak traženja azila počinje kada stranac izrazi namjeru da zatraži azil u BiH ovlaštenoj službenoj osobi nadležnog tijela koji ispunjava obrazac zahtjeva za azil (obrazac broj 1) u tri istovjetna primjerka, od kojih jedan uručuje strancu.

Nadležno tijelo je dužno, odnosno postupajući službenik: fotografisati tražitelja_icu, kopirati lične i druge dokumente , obavijestiti OJM u sjedištu o uloženom zahtjevu za azil, dostaviti navedene dokumente OJM-u u sjedištu, obaviti iscrpne intervjue s tražiteljem azila te voditi računa o kulturološkom porijeklu tražitelja azila, uz posebnu pozornost na uvjete u kojima se nalaze tražitelji azila, naročito osobe koje su preživjele nasilje, mučenje ili traumu.

Obaveze stranca u toku postupka (primjenjuju se i na člana uže obitelji navedene osobe koje su u njenoj pratnji): sarađivati sa ovlaštenim službenicima, predočiti svoje lične dokumente za utvrđivanje njegovog identiteta, dostaviti sve raspoložive dokumente i dokaze kojima se potkrepljuje njegov zahtjev za azil.

Kao zaseban i ključan dio postupka izdvajamo intervju s tražiteljem azila. Razgovoru, osim tražitelja azila i službene osobe, mogu prisustvovati: zakonski zastupnik, odnosno staratelj kada je maloljetan tražitelja azila, predstavnik UNHCR-a te prevodilac. Nadležno tijelo je posebno dužno upozoriti tražitelja azila na njegovu obavezu iznošenja svih okolnosti i činjenica vezanih za njegovo traženje azila u BiH. Nadležno tijelo dužno je utvrditi i ispitati sve relevantne činjenice i okolnosti, posebno informaciju o zemlji porijekla, te procijeniti valjanost dokaza za donošenje pravilne i zakonite odluke. Kada pribave i ispitaju sve raspoložive dokaze, te kada nadležno tijelo bude zadovoljno u pogledu općeg kredibiliteta tražitelja azila, treba primijeniti princip in dubio pro reo. Također, dužni su omogućiti tražitelju azila da iscrpno predstavi, pojasni i potkrijepi svim raspoloživim dokazima sve činjenice i okolnosti relevantne za donošenje odluke po zahtjevu za azil. Odluka nadležnog tijela ne ovisi o iznošenju nekog posebnog formalnog dokaza od strane tražitelja azila.

Protiv rješenja o zahtjevu za azil nije dozvoljena žalba. U roku od dva mjeseca od dana dostavljanja rješenja po zahtjevu za azil, tražitelj azila može podnijeti tužbu Sudu BiH. Tužba odlaže izvršenje rješenja do njegove pravosnažnosti. Drugim riječima, ide se u korist tražitelja azila, tako da neće biti dužan napustiti zemlju li trpiti druge negativne posljedice do okončanja postupka pred Sudom.

Specijalni postupci u stranim državama za LGBTI tražitelji azila

Za razliku od BiH, u državama gdje su LGBTI posebno naglašene kao kategorije stranaca koji mogu tražiti azil, propisane su specijalni postupci. S tim u vezi, kroz se praksu se pokzalo da ovi postupci često idu na štetu samih aplikanta jer se zadire u privatnost i intimu upitnim testovima kojima se utvrđuje seksualnost i/ili rodni idnetitet. Najsramnija metoda sastojala se u izlaganju podnosioca zahtjeva pornografiji i mjerenju njegovog ili njenog tjelesnog odgovora na pseudo-naučni način. Odlukom Suda pravde Evropske Unije (CJEU) u predmetu A, B i C protiv Holandije iz 2014. godine, ovakve prakse su zabranjene. CJEU je utvrdilo da direktna pitanja o detaljima seksualne prakse krše pravo na privatni i porodični život prema članu 7. Povelje o temeljnim pravima Evropske Unije (2000/C 364/01). S tim u vezi, BiH, kao država koja teži EU članstvu, sa obavezom da uskladi svoj pravni poredak sa poretkom EU, ova odluka je relevantna i za BiH.

Kao i svaki postupak sa državom, proces traženja i dobijanja azila umije bit dug i mukotrpan. Uprkos tome, treba ostati ustrajan_a u namjeri i zahtjevi svoja prava, čemu prethodi adekvatno informisanje i priprema. Sve u svemu, treba imati na umu općevažeći princip non-refoulmant (zabrana vraćanja). Dakle, stranac neće, ni na koji način, biti protjeran ili vraćen (“refoulement”) na teritorije gdje bi mu život ili sloboda bili ugroženi zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili zbog političkog mišljenja, bez obzira da li mu je zvanično odobrena međunarodna zaštita.

 

Komentari

komentara

Mapa organizacijaMapa organizacija, institucija, centara i drugih ustanova u Bosni i Hercegovini koje pružaju adekvatnu potporu, pružaju usluge i/ili su senzibilizirane za rad sa LGBTI osobama

LGBTI.BA – BH LGBTI info portal

LGBTI.ba je prvi news portal namijenjen prvenstveno LGBTI zajednici u Bosni i Hercegovini i njenom informisanju o događajima, aktivnostima i problemima vezanim za LGBTI prava i kulturu.

Urednica
Nejra Agić

Psihološko savjetovanje za LGBT osobe
[email protected]

Pravno savjetovanje za LGBT osobe
[email protected]

Kontakt
e-mail: [email protected]
telefon: +387 33 551 000

Kontaktirajte nas!