Biseksualci/ke u BiH: “Biseksualne osobe rjeđe istupaju u javnost i outaju se nego ostali pripadnici/e LGBT+ zajednice”

kinsey skala_mfDa li su biseksualci/ke u BiH uopće vidljivi? Da li se outaju? Da li postoji biseksualna zajednica? Kakve su reakcije straight i LGBT populacije? Koliki je pritisak da se uklope u binarne podjele? Pod pseudonimima, tri osobe iz tri grada u BiH sa nama su podijelili/e svoje iskustvo kako je biti bi u našoj državi.

Razgovarala: Jadranka Ćuzulan

LGBT.ba: Kada si se počeo_la samoidentificirati kao biseksualan_a, a kada si se outovao_la? Kakve su bile prve reakcije?

Emma: Sklonost prema istom polu osjećala sam još od puberteta, međutim ta osjećanja bila su praćena osjećajem krivice i sramote, te sam pribjegavala potiskivanju i negaciji. Sticanje samopouzdanja i samopoštovanja bilo je ključno za samoidentifikaciju, što se desilo prije otprilike dvije godine, a outovala sam se prije nepunih godinu dana. S obzirom da se družim sa ljudima koji poštuju različitost, reakcije su bile većinom pozitivne, čak i bolje od očekivanih. Naravno, bilo je onih koji to nisu bili spremni prihvatiti, ali i to se promijenilo.

Delta: Počeo sam se identificirati kao biseksualna osoba sredinom srednje škole, negdje između 2. i 3. razreda. Ubrzo nakon toga sam se outovao bliskoj prijateljici. Skoro dvije godine poslije toga outovao sam se i većini ostalih prijatelja. Negativnih reakcija u suštini nije bilo, vjerovatno sam imao sreće.

Michiru: Što se tiče samoidentifikacije, za mene tu nikada nije bilo nekog trenutka realizacije u onom klasičnom smislu. Uvijek sam imala istu znatiželju prema ženama i muškarcima. Ali kako živimo u heteronormtivnom društvu, bilo je “logično” upustiti se u neke odnose sa muškarcima, prije nego sa ženama. Iako, ne mogu reći da nisam istraživala i jednu i drugu stranu istovremeno. Moj prvi poljubac je bio sa djevojkom, prva srednjoškolska veza pak, sa dečkom. Također se nikada nisam outovala na način da bih nekome rekla: “Ja sam biseksualna”. Kada sam imala prvu vezu sa ženom, prijateljima i nekim članovima obitelji sam samo rekla da imam djevojku. Nekima je to bilo dovoljno, a nekima sam morala dodatno pojasniti svoje osjećaje, razloge, te da li me još uvijek zanimaju muškarci, ili sam sad lezbejka. Što me, moram priznati, znalo i izbaciti iz takta, upravo zbog te nevidljivosti bi osoba i mišljenja da si ili straight ili gay. No reakcije su uglavnom bile pozitivne. Mnogi su već pretpostavljali.

LGBT.ba: Koje su najčešće predrasude spram bi osoba u straight, a koje u LGBT zajednici, na koje si nailazio_la? 

Emma: U straight da smo gay, ili da ”naskačemo” na sve redom, a u homoseksualnim da smo spremne ostaviti djevojku zbog muškarca.

Delta: Iako se nisam susretao sa direktnim negativnim reakcijama, na predrasude, nažalost, često nailazim. Najčešća predrasuda, pored klasičnih predrasuda i stereotipizacije LGBT+ populacije, je bilo neshvatanje da sam u stanju birati partnere neovisno o njihovom spolu. Pored toga česta predrasuda je to što se biseksualnost smatra prelaznom fazom, kada se od pojedinca očekuje da se samoidentificira kao homoseksualan ili heteroseksualan. Što se tiče razlike između predrasuda kod LGBT+ i strejt populacije, na neke razlike nisam nailazio.

Michiru: Uglavnom su iste predrasude, da ne možeš imati potpuno iste osjećaje prema muškarcima i ženama, da je to faza, da se kad-tad odlučimo za jedan spol. Nailazila sam na potpuno negiranje biseksualnosti i pitanja upućena osobno meni, poput: “Dobro, ali koji spol te više privlači?”, “Šta si danas po orijentaciji?”, “Sad si skroz prešla na žene?”, koja pokazuju koliko su bi osobe još uvijek diskriminirane, pa i osuđivane i unutar LGBT zajednice, a kamoli u straight zajednici.

kinsey scala_mLGBT.ba: Koliko se onima koji predstavljaju slovo B u LGBT akronimu, po tebi, poklanja pažnje u svijetu, a koliko kod nas?

Emma: Prilično je zapostavljeno kako kod nas, tako i u svijetu. Mislim da je to rezultat uvjerenja da je biseksualcima/kama lakše nego ostalim skupinama.

Delta: Biseksualnim osobama se u dosta manjoj mjeri poklanja pažnja spram ostalih slova u akronimu, zbog same činjenice da biseksualne osobe rjeđe istupaju u javnost i outaju se nego ostali pripadnici LGBT+ zajednice. Biseksualne osobe su smatrane nekom ”međuzonom” između homoseksualnosti i heteroseksualnosti, a često i sami podliježu tom pritisku te odluče ne baviti se tim problemima i smatrati se heteroseksualnim, te na taj način izbjeći stigmatizaciju. Nedovoljno se pažnje poklanja biseksualnim osobama generalno u svijetu, kao i u regiji. Smatram da bi prvi korak prema boljoj poziciji biseksualnih osoba bila veća vidljivost pripadnika te populacije.

Michiru: Michiru: Pa sigurno se više pažnje poklanja bi osobama u svijetu, ali mislim da nisu razlozi tome isključivo nevidljivost bi osoba. Kod nas je nažalost takva situacija, da mnogi ne znaju ni za jedno slovo LGBT akronima. Svi_e smo još uvijek jednako nevidljivi_e.

LGBT.ba: Da li su biseksualci u BiH “uvezani” na neki način? Kakva je situacija sa regijom? Da li se obilježava BiVisibility Day?

Emma: Ne baš.

Delta: Osobno, ne poznajem nijednu organizaciju ili grupaciju koja na neki način teži povezati biseksualne osobe, kako u državi tako i u regiji. BiVisibility Day se ne obilježava u BiH, zbog već spomenutog deficita grupa koji bi se bavile tim pitanjima.

Michiru: Osobno nisam upoznata sa nekom povezanosti biseksualaca i biseksualki u BiH ili regiji. BiVisibility Day se, barem kod nas, obilježava samo kojim postom na Facebooku ili drugim društvenim mrežama, no nije bilo nikakvih akcija, meni poznatih, kojima se obilježavao dan vidljivosti bi osoba.

LGBT.ba: Unatoč postojanju Kinseyeve skale koja omogućava da svoju seksualnu orijentaciju identificiramo na spektru od 0-6, mnogi_e se osjećaju primoranim da se identificiraju kao jedan ili drugi pol na skali. Koji je tvoj stav o tome? Na koji način se na tebe vršio taj pritisak?

Emma: Niko ne treba da bude primoran. Ne smatram da je ta skala univerzalna, već da je namijenjena određenom dijelu populacije koji se u njoj može pronaći. U suprotnom će rezultati svakako biti pogrešni.

Delta: Kinseyeva skala je bila veliki napredak, ne samo u smislu davanja značaja biseksualnoj orijentaciji, nego i proširivanju spektra seksualnih orijentacija. Društvena stigmatizacija i predrasude su razlozi zašto se mnogi_e osjećaju primorani_e da se svrstaju u kategoriju. Smatram da niko nije primoran da bude svrstan u neku kategoriju, jer je sama seksualnost fluidna. Na mene osobno se nije vršio pritisak da se svrstam u kategoriju ili heteroseksualnih ili homoseksualnih.

Michiru: Smatram da je mišljenje da je sve crno ili bijelo u svakom kontekstu pogrešno, pa tako i u ovom slučaju. Osobno nisam doživjela nikakav pritisak, niti primoranosti na identificiranje kao jedno ili drugo.

Komentari

komentara