Jezik ne koristimo samo u svrhu komunikacije sa drugim ljudima, on predstavlja vrsan alat za ličnu ekspresiju ali i opisivanje toga kako vidimo svijet oko sebe. Izražavanje vlastitog identiteta i njegova validacija putem riječi jedna je od najosnovnijih potreba svih ljudi. Ukoliko nismo u mogućnosti na svom jeziku opisati svoja osjećanja, potrebe ili želje onda se osjećamo kao da istinito „ja“ nije potvrđeno ili izraženo. Naše društvo vrlo često riječi posmatra kao puki konstrukt slova koji nije toliko značajan, međutim riječi imaju mnogo veće značenje. Riječi proizilaze iz osjećanja, potom putuju preko knjiga, tepiha, novina, šolja, fotografija i majica sve do centra ljudske duše gdje se zauvijek zadržavaju. Riječi imaju svoju težinu i jačinu zbog čega moramo imati priliku koristiti ih u izražavanju. Osobe čiji rodni identitet ne ulazi u spektar rodno binarnih identiteta u bosanskom jeziku nemaju mogućnost samoidentifikacije i izražavanja.
Autor_ka: Admir Adilović
Patrijarhalno društvo, a u kakvom mi još uvijek živimo, svojim stavovima jasno odbacuje mogućnost postojanja drugih rodnih identiteta osim cis muškog i cis ženskog. Upravo iz ovih stavova proističu i izuzetno rodno kruti i diskriminirajući jezici. Ukoliko se vratimo dovoljno u prošlost možemo shvatiti da su jezike kreirali i diktirali bijeli cis rodni muškarci koji ni pod razno nisu željeli prihvatiti drugačije od sebe. Bosanski jezik posebno je krut i nevješt sa rodnim zamjenicama jer sve pokušava strpati u koš binarnosti pa čak i stvari, tako je sto – on, a stolica – ona. Stvari nemaju rodni identitet ali ljudi imaju i teško je pomiriti se sa činjenicom da je neko mnogo više vremena posvetio davanju rodne zamjenice objektu nego osmišljavanju rodno neutralnih zamjenica, titula i naziva.
Transrodne osobe čiji identiteti ne ulaze u spektar binarnosti svakodnevno se bore sa diskriminacijom na nekoliko različitih frontova. Prvi je, onaj sa kojim se sve LGBTI osobe bore, a to je osuda, ignorisanje i nasilje od strane šire heteronormativne zajednice. Drugi front predstavlja LGBTI zajednica koja često ne pokazuje solidarnost i podržava stavove patrijarhata po kojima trebaju postojati samo dva rodna identiteta. Treći je možda i onaj najteži, a to je jezik. Borba sa jezikom uistinu jeste najteža jer kako se izraziti i autovati ako za to ne posjedujemo adekvatne riječi i zamjenice. Rodno nebinarne osobe na našim prostorima primorane su se pomiriti s činjenicom da će im se ostatak društva i dalje obraćati u jednom od dva jezična roda i koristiti zamjenice s kojima se oni_e ne mogu poistovijetiti. Ovo ne predstavlja problem samo u izražavanju već i u vidljivosti jer kako svoj identitet učiniti vidljivim ukoliko se pomirite s tim da vam se ljudi obraćaju zamjenicom koja je pripisana rodu koji vam je nametnut pri samom rođenju a na osnovu bioloških karakteristika koje predstavljaju pol. Postavlja se pitanje kada će bosanskohercegovačko društvo postati dovoljno senzibilno i načiniti jezičnu revoluciju koja je neophodna.
Kako u našem društvu kruži mišljenje da je to proces koji traje stotinama godina i da je nemoguće tek tako napraviti izmjene u jeziku idemo analizirati kako se ta revolucija dogodila u drugim svjetskim jezicima. Bitno je napomenuti da u svijetu postoji i nekoliko jezika koje uopšte ne rezoniraju rod a primjer su mađarski, estonski i finski jezik koji ne prepoznaju jezični rod te koriste iste zamjenice za sve ljude. Posljednjih godina LGBTI aktivisti_kinje i lingivisti_kinje širom svijeta zagovaraju inkluzivniji jezik, kako stvaranjem potpuno novih nebinarnih izraza, tako i preoblikovanjem već postojećih riječi i gramatičkih konstrukcija. Ovaj proces nije nimalo lagan jer se konstantno od rodno nebinarnih osoba očekuje objašnjenje zašto je inkluzivniji jezik potreban, što dodatno stigmatizira ove osobe.
Mnogi stručnjaci i mnoge stručnjakinje procjenjuju da je i sam engleski jezik dosta rodno krut. Početkom 2015. godine dolazi do revolucije te se u službeni rječnik uvodi i neutralna zamjenica po ugledu na švedski jezik. Tako recimo u engleskom jeziku možemo koristiti zamjenice „they/them“ ili druge neutralne zamjenice, poput „ze“, „hir“ ili „xey“ ovisno od želji osobe kojoj se obraćamo.
Njemački jezik mnogo je sličniji bosanskom kada je u pitanju rodna determiniranost odnosno raširenost. Stručnjaci i stručnjakinje za jezik u ovoj zemlji uvode gegenderte Sprache (rodno inkluzivni govor) kroz koji uspijevaju prevazići problem rasprostranjenosti jezičkog roda. Tako se naprimjer na imenicu koja je standardno muškog roda dodaje blago zaustavljanje u govoru i onda dodavanje završetka iste te riječi u ženskom rodu. Da bi to bilo jasnije navesti ćemo i jedan primjer, Alle gute Lehrer*rinen werden heute ein Geschenk bekommen (Svi dobri učitelji*ce će danas dobiti poklon), pri čemu pisano * predstavlja kratku pauzu u izgovoru koja dozvoljava jasnoću imenice. Osim toga, postojećim zamjenicama trećeg lica jednine dodaje se rodno neutralna verzija i to kroz zamjenice „xier“ i „dier“. Svaka od ovih zamjenica ima i svoju deklinaciju riječi jer je ista rodno povezana.
Ako sagledamo bosanski jezik i njegovu revoluciju posljednjih godina možemo reći da se u njega polako ali sigurno uvodi inkluzivniji način govora i pisanja. Iskorištena je njemačka praksa u kojem se na imenica jednog roda dodaje i drugi (prijatelji_ce, volonterke_i i sl.), a što omogućava inkluzivnije tekstove. Međutim isto još uvijek nije uvedeno u govor u kome ne postoji drugačija modulacija ovih imenica osim izgovaranja isključivo jednog roda ili oba (volonterke i volonteri). Postavlja se logično pitanje da li je moguće koristiti njemačku praksu do kraja i u govoru upotrebljavati kratku pauzu koja će i sam govor učiniti inkluzivnijim, jasnijim i praktičnijim. S druge strane u našem jeziku ne postoje rodno nebinarne zamjenice što predstavlja veliku prepreku u obraćanju rodno nebinarnim osobama ali i razumijevanju vlastitog identiteta. Ako se vratimo na to da je jezik stub jednog društva i to da je samoidentifikacija stub procesa samoprihvatanja shvaćamo da je mogućnost korištenja adekvatnih zamjenica od izuzetnog značaja za sve rodno nebinarne osobe.
Korištenje zamjenice u svakom od jezika ovisi o ličnoj želji osobe te je stoga neophodno pitati osobu prije nego joj se obratimo koju zamjenicu žele da koristimo. Na kraju mora se napomenuti da proces revolucije jezika ne traje dugo ako je društvo dovoljno spremno i inkluzivno da prihvati sitne promjene koje će nekome dati potrebnu validaciju. Promjene uvijek kreću od jezičkih stručnjaka i stručnjakinja ali je društvo to koje ih prihvata ili odbija. Upravo iz ovog razloga LGBTI aktivisti i aktivistkinje u Bosni i Hercegovini se svakodnevno bore za ravnopravnije i inkluzivnije društvo koje će sutra bez problema prihvatiti jezične promjene.
