Priredila: Redakcija
Izvor: Pink News
Sud za arbitraciju u sportu presudio je protiv sportistkinje Caster Semenye, koja se sudskim putem suprotstavila implementaciji pravila koja bi ograničila nivoe testosterona kod sportistkinja.
Presuda po tužbi južnoafričke sportistkinje, koja je tri puta bila svjetska prvakinja, donesena je 1. maja, nakon duge rasprave oko pravila koje je prošle godine predložio Međunarodni atletski savez (IAAF).
Prema ovim pravilima, sportistkinje sa tzv. poremećajima u seksualnom razvoju (DSD) će morati da se podvrgnu testosteronskim restrikcijama. Ujedinjeni narodi su osudili ovaj tretman i nazvali ga „nepotrebnim, ponižavajućim i štetnim medicinskim procedurama“.
Sportistkinja je nakon presude na Twitter postavila vizual na kojem je pisalo: „Ponekad je bolje reagirati bez reakcije.“
🤷♂️ pic.twitter.com/FHmm10npfx
— Caster Semenya (@caster800m) May 1, 2019
U presudi Suda za arbitraciju u sportu stoji: „Pravila vezana za poremećaje u seksualnom razvoju su diskriminatorna, ali većina u odboru smatra da je ovakva diskriminacija nužna, razumna i proporcionalna mjera postizanja cilja Međunarodnog atletskog saveza da se sačuva integritet atletičarki u ograničenim disciplinama.“
Kao odgovor na odluku, Međunarodni atletski savez izjavio je da je „zahvalan Sudu za arbitraciju u sportu za detaljan i brz odgovor“, kao i da je izražavaju zadovoljstvo što je presuđeno da su „pravila nužna, razumna i proporcionalna mjera“.
Dvadesetosmogodišnja Semenya, koja ima prirodno visoke nivoe testosterona, će se sada morati podvrgnuti hormonskoj terapiji, koja će trajati najmanje šest mjeseci, prije nego što će se moći takmičiti. Pravila predviđaju da će se atletičarke sa tzv. poremećjima u seksualnom razvoju, koje se takmiče u disciplinama između 400 m i milje morati podvrgnuti ovoj proceduri.
U slučaju da je ova presuda donesena protiv Međunarodnog atletskog saveza, sugerirano je da bi se u atletici morala uvesti „otvorena“ kategorija u kojoj bi se muškraci i žene, u teoriji, mogli takmičiti zajedno, kao i „zaštićena“ kategorija bazirana na nivoima hormona, a ne na rodu. Argumentacija pravnog tima Caster Semenye bila je da njene prednosti nisu ništa drugačije od ostalih genetskih varijacija koje se u sportu slave. Također su rekli: „Ovaj slučaj se bavi pravima žena koje su rođene kao žene, odgojene i socijalizirane kao žene – kojima treba biti dozvoljeno da se takmiče u ženskoj kategoriji bez diskriminacije.“ Konačno, rečeno je da pravila Međunarodnog atletskog saveza da se moraju uzimati lijekovi za smanjivanje nivoa testosterona nisu etična, te mogu predstavljati i potencijalni rizik za zdravlje.
Slučaj je podijelio mišljenja širom svijeta, a pogotovo u svijetu atletike. Jedna od osoba koja je zagovarala nova pravila bila je maratonka Paula Radcliffe, koja je izjavila da bi ova presuda mogla interseksualnim i transrodnim atletičarima/kama obezbijediti nefer prednost, te na kraju eliminirati takmičenje žena u sportu. Dodala je da bi, u slučaju da je Semenyjina tužba bila uspješna, treneri mogli početi ciljano tražiti žene sa slično visokim nivoima testosterona za takmičenja.
