Coming out – najvjerovatnije jedna od najbitnijih momenata u životu svake queer osobe.
Tvoja reakcija je bitna.
Piše: Amila Husić
Tekst je pisan iz prespektive straight osobe i namjenjen je prevenstveno straight osobama, posebno adolescentima, jer je coming-out nama strana pojava. Ne znamo i ne možemo da znamo kako se osjećaju LGBTI+ osobe, ali možemo biti podrška.
Ovim uopšte ne želimo skrenuti pažnju sa borbe za LGBTI+ prava i poboljšanja statusa istih, već želimo pomoći našim allies da bolje razumiju svoje LGBTI+ prijatelje_ice i da im budu podrška, ali i, u konačnici, smanjimo jaz između LGBTI+ i straight društva.
Čekaj, šta znači coming out?
Coming out doslovno znači “izaći van” ali je vremenom postala općekorištena fraza za označavanje procesa obavještavanja drugih da je osoba pripada LGBTI+ spektru, bez obzira da li je gay ili trans, pan ili ne želi nikakvo posebno obilježje osim da nije straight.
U svakom slučaju, riječ o procesu gdje je osoba odlučila da nekome kaže da je LGBTI+ ili da to javno obznani. Naglašavam da je riječ o procesu jer rijetko da je to jedan trenutak priznanja i onda svi znaju, već postepeno stvara krug ljudi s kojima se osjeća dovoljno sigurno i ugodno da govori o svojoj seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu.
Pored toga, postoji i selektivna autovanost, gdje je osoba u pojedinim krugovima autovana (npr. prijateljima, užoj porodici…), dok u drugim krugovima nije (npr. u školi ili fakultetu, na poslu…). Sve zavisi od slučaja do slučaja, odnosno od okolnosti u kojima se svaka osoba nalazi i koliko se ugodno osjeća u tim zajednicama, da li strahuje od društvenih sankcija i slično.
Ali meni to baš i nije jasno…
Nije lako niti jednostavno se otvoriti nekome i priznati da ste malo drugačiji od ostalih. Nije lako priznati svojoj straight prijateljici da ti to nisi, posebno ne kada vas pola škole zeza da ste lezbejke jer ste baš, baš bliske. Nije lako ni kada je to “svima već odavno jasno”, ni kada je to “prosto nemoguće, ti si pravi muškarac/prava žena!”. Sve u svemu, najčešće faza otvaranja svojim bližima po pitanju svoje seksualnosti, odnosno identitetu teško pada queer osobama. Upravo iz tog razloga od izuzetne je važnosti kako mi kao “odabrani” reagujemo na to.
Ja sam straight. Nisam se nikome autovala jer nemam šta autovati. No, družim se i poznajem veliki broj queer osoba i sa svakom sam prošla neku vrstu autovanja. Oduvijek sam se divila na hrabrosti da, prije svega, sebe u potpunosti prihvate, a potom da to kažu svom društvu (eventualno i porodici), svjesni svih mogućih posljedica ako ta informacija “procuri” u širu javnost. Vremenom sam shvatila da to djeluje puno jednostavnije nego što jeste, a da je autovanje tek početak procesa prihvatanje sebe kao queer osobe. Tada sam shvatila i svoju ulogu u ovom procesu, pa vam želim prenijeti svoje iskustvo kako bi vaša reakcija i vaš odnos sa prijateljem_icom ojačao i pomoglo toj osobi.
Riječima mog najboljeg prijatelja “Kada prvi put nekome kažeš da si gay, to je kao da si došao na ispovijed pred bogom.” Shvatite da je autovanje zapravo prizanje da sa vama nešto nije uredu. Bar tako neke queer osobe doživljavaju autovanje. Odrasli u heteronormativnom i partijarhalnom društvu, queer osobe često osjećaju krivicu za to, pogotovo ispočetka. Naravno, nema potrebe za krivnjom, čak i kada ste toga svjesni, vaša podsvijest se teško rješava tog osjećaja krivice. Obzirom da je taj osjećaj uslovljen eksternim faktorima, najznačajnije jeste promjena tih vanjskih faktora u vidu okruživanja sebe otvorenim i pozitivnim ljudima. To je ono što većina mojih prijatelja_ica i poznanika_ca kaže da im je najviše pomoglo da prihvate sebe. Međutim, nije toliko stvar u promjeni, već u načinu kako su se te osobe postavile u ovoj coming out fazi. Dakle, budite tu i prihvati tu osoba za ono što jeste.
S druge strane, ima osoba kojima to uopšte nije neki bauk i kojima autovanje predstavlja usputnu stvar. U tom slučaju, ako njima nije toliko bitno, zašto bi tebi bilo? Također, neko želi da priča više o svom seksualnom ili rodnom identitetu, iskustvima, doživljajima i slično, dok drugi ne žele. Poštujete preferencije svojih prijatelja_ica, svima će biti lakše.
Pa šta je sad moja uloga?
Postoji razlog zašto je tvoj_a prijatelj_ica odlučila da ti se autuje, tako da tvoja reakcija je ključna u vašem daljem odnosu. Svakako postoje neke stvari koje nipošto ne treba da uradite ili pitate (osim ako želite svom_joj prijatelju_ici otežati proces autovanja i potencijalno ugroziti mentalno zdravlje).
Ponekad iz najbolje namjere ili čiste radoznalosti imamo neka pitanja koja su naizgled vrlo naivna i normalna, ali ipak nije primjereno da se pitaju, barem ne u toj formulaciji.
Primjera radi:
✘ Jesam li ti se ja ikad sviđala_ao?
Prvo, ne vrti se svijet oko tebe. Drugo, ovim daješ utisak da ne vjeruješ svom_joj prijatelju_ici te da je vaš odnos suštinski izmijenjen.
✘ Jesi li siguran_a? Možda nisi našao pravu ženu/našla pravog muškarca…
Sigurno je već stotinu puta se sam_a pitao_la. Ako je odlučio_la da ti kaže, poprilično je siguran_a. Uostalom, seksualnost je fluidna i promjenjiva, zar ne? Sasvim je uredu da osoba nije u potpunosti sigurna u svoju seksualnost, ali im je potrebna vaša podrška.
✘ Jao, pa sad imam gay BFF. (Pa svima ispričate.)
Ne trpajte vaše prijatelje_ice u društvene stereotipe i nemojte umanjivati značaj njihovog identiteta tako što ih tretirate kao kakav trend.
✘ Pa, čekaj, kako ti sad ‘ono’ radiš? (ili druga neugodna pitanja o seksu)
Osim ako nije vaš odnos takav da ste i prije toga pričali i razmjenjivali intimna iskustva, ne postavljajte takva pitanja. Osim što je prosto nekulturno, veoma je bezobzirno. Ako vas baš toliko zanima, ima Google.
Umjesto svega toga jednostavno možete reći:
✔ Hvala što podijelio_la to sa mnom. Drago mi je da se osjećaš dovoljno sigurno i ugodno u mom društvu, ako ti mogu pomoći, znaš da sam tu za tebe.
✔ Šta mogu učiniti da budem najbolji mogući sistem podrške?
✔ Kako se identificiraš, u kojem rodu ti je najugodnije da ti se obraćam?
Podrška. Ljubav. Prihvatanje.
To je potrebno vašem prijatelju_ici, a ne sumnja, nepovjerenje i podsmijeh. Njihovo autovanje ne mijenja osobu koju ste poznavali. Drugim riječima, to i dalje vaš_a prijatelj_ica, dajte im to do znanja. Ako ih budete posmatrali drugačije nego do tada, povjerenje koju su imali u vama može nestati. Vaše drugačije ponašanje vrlo lako se u tom delikatnom stanju može protumačiti kao odbijanje, što se neće pozitivno odraziti na vašeg prijatelja_icu.
Ponudite zagrljaj, možda i rame za plakanje. Slušajte vašeg_u prijatelja_icu i budite im podrška. Postavljate pitanja u skladu sa raspoloženjem ili se sami edukujte (Google je čudo, vjerujte mi). Budite im sigurna luka, pružite podršku kada se budu nekome drugome autovali, pa čak i smještaj ukoliko ste u mogućnosti. Nažalost društvo ne prihvata naše LGBTI+ prijatelje_ice širokih ruku.
Vaša bezuslovno prihvatanje je najvrednije. Ništa više.
Sarajevski otvoreni centar je 2015. objavio publikaciju za strejt prijatelje i prijateljice, a možete je preuzeti ovdje.
