Izvor: Oslobođenje
Foto: Photo by Peter Hershey on Unsplash
U društvu u kojem je skoro pa praksa gušenje sloboda i prava svih onih koji se ne uklapaju u kalup tradicionalno patrijarhalnog društvenog uređenja, teško je govoriti o spremnosti na prihvatanje i davanja podrške lezbijkama, gay muškarcima, biseksualnim, trans, interspolnim i queer, jednom riječju LGBTIQ osobama. Mjesecima se raspravlja o tome treba li ili ne treba biti održana prva bh. povorka ponosa. Svjedočili smo mnogim homofobnim ispadima. Desno orijentisane nacionalne politike pod krinkom religije ispoljavale su ne samo homofobne nego i seksističke, šovinističke, pa i fašističke stavove, koje decenijama sprečavaju bh. društvo da prihvati demokratsko uređenje kakvo smo izabrali odlučivši se za evropski put.
Ali, koga briga za taj put kad se zbog ovakvih stavova ljudima oduzimaju prava na normalan život. Osuđeni su da se kriju, žive lažne živote i svakodnevno trpe nasilje – sve vrste.
“Svjesna sam da živimo u društvu u kojem se svakome može desiti nasilje, ali se nama dešava samo zato što postojimo kao LGBTIQ osobe. Ne dešava nam se jer pravimo neke probleme, ne dešava nam se jer mrzimo nekoga, već upravo jer volimo nekoga. To je nešto što heteroseksualne osobe ne mogu da pojme i zato povorka i zato izlazak”, navodi jedna od organizatorica prve Bh. povorke ponosa Lejla Huremović.
Nasilje
Ona nam je objasnila da Bh. povorka ponosa koja će se desiti 8. septembra u Sarajevu nije nikakvo paradiranje, nego protestna šetnja, jer “LGBTIQ osobe u BiH nemaju šta slaviti”. Pod sloganom “Ima izać’”, na ulice Sarajeva izaći će prvi put svi oni koji osjećaju potrebu da se bore za jednakost i poštivanje ljudskih prava.
“Povorkom se, prije svega, želi ukazati na vidljivost jedne vrlo marginalizovane grupe ljudi u bh. društvu. Želimo da iskažemo nezadovoljstvo nasiljem koje ljudi svakodnevno doživljavaju zbog svoje seksualne orijentacije, na diskriminaciju i nepravdu, te tražimo od države da se više angažuje na zaštiti ljudskih prava ne samo lezbijki, gejeva, biseksualnih, transrodnih i interpolnih i queer osoba nego i osoba sa invaliditetom, Roma, radnika i radnica, žena i svih onih koji su na bilo koji način ugroženi u ovom društvu, te su zbog toga stavljeni na marginu i izloženi nepravdi”, kazao nam je Branko Ćulibrk, koji je dio Organizacionog odbora.
Uvriježeno je mišljenje da se ovakvim načinom protesta zbog ugroženih prava ustvari doprinosi povećanju nasilja nad LGBTIQ osobama.
“Povorka zapravo omogućava samo to da nasilje postane vidljivo. Željela bih da ljudi shvate da nije nikakva floskula kada mi kažemo da postoji nasilje. Otkako je najavljena povorka, svjedoci smo nekoliko fizičkih napada. I to su samo slučajevi o kojima smo imali saznanja, a zapravo postoji ih jako puno, pogotovo u porodicama koje su leglo nasilja nad LGBTIQ osobama. Kroz naš 10-godišnji rad smo došli do zaključka da nasilje kroz naše autovanje postaje vidljivo”, pojašnjava Huremović.
Historija borbe
Borba za prava i vidljivost LGBTIQ osoba počela je 70-ih godina prošlog vijeka. Prva povorka ponosa organizovana je u New Yorku, 1970., dok su se LGBTIQ osobe prvi put u Evropi odlučile za šetnju u Berlinu 1972. Samo godinu nakon Berlina, slijedili su London, Dublin, Oslo, Helsinki, Amsterdam… Sve su značajno promijenile poziciju LGBTIQ osoba u društvu. I u zemljama u našem regionu se već šetalo za borbu, vidljivost, za prava i za bolji položaj osoba koje nisu heteroseksualne orijentacije.
“Bio sam na nekim od prvih u regionu i definitivno je veliki teret organizovati prvu povorku ponosa bilo gdje u svijetu, pa tako i kod nas. Ohrabrujuće je da se, na primjer, na Kosovu ili, recimo, u Makedoniji, koji su među zadnjim u regionu organizovali povorke, desilo svojevrsno prihvatanje od društva. Nisu bili organizovani kontraprotesti, nije poslana slika nasilja kakve smo imali, recimo, iz Beograda i Zagreba tokom prvih organizacija, što ulijeva povjerenje da smo mi sredina kojoj se često nameću te tradicionalne i konzervativne vrijednosti zaista spremni da prihvatimo različitosti i da imamo empatiju prema ljudima koje smo kao društvo svojim neodgovornim ponašanjem, nasiljem, diskriminacijom, stavili na marginu društva. Ovo nama, kao organizatorima, daje vjetar u leđa da sa sigurnosnog aspekta ipak vjerujemo da postoji nada da će i oni koji se trenutno osjećaju preplašeno i razmišljaju da li da nam se pridruže 8. septembra, ipak odlučiti da to i urade i sa nama prošetaju u borbi za sve nas”, navodi Ćulibrk.
Povorka u Sarajevu je najavljena pet mjeseci ranije, kako bi vlasti imale vremena da se pripreme. Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo je još u aprilu izdalo rješenje o obustavi saobraćaja, a pregovori sa Vladom i MUP-om su u toku.
“Vrlo rano smo najavili povorku sa namjerom da stignemo sve završiti sa državnim institucijama, kako bismo pokušali da izbjegnemo sve ono čemu smo od vlasti svjedočili u prošlosti”, navodi Huremović.
Organizatori povorke ostvarili su, kaže nam, izvrsnu saradnju s MUP-om KS-a.
Sigurnost
Prema istraživanjima, LGBTIQ osobe ne vjeruju policiji. Huremović kaže da su se LGBTIQ osobe, ali i aktivisti koji su se bavili zaštitom njihovih prava, do sada često suočavale sa propustima u radu policije.
“Tome svjedoči i ono što se desilo pripadnici Oružanih snaga BiH Dajani Dangubić, kada je policija zapravo samo potvrdila ono što već godinama postoji, pogotovo kada je u pitanju policija RS-u. Tome svjedoči i grupa Pravda za Davida i sve ono što se svakodnevno dešava u Banjoj Luci kada je u pitanja borba za ljudska prava. Nažalost, ne postoji dovoljno moći koja bi vlasti natjerala da rade svoj posao. Zato smatramo da je Povorka ponosa dobar alat kojim će se skrenuti pažnja i na to da institucije ne rade dobro svoj posao, ali i da ih može natjerati da zaista budu u službi zaštite ljudskih prava”, navodi Huremović.
Prva Bh. povorka ponosa bit će i svojevrstan ispit društva i njegove spremnosti na toleranciju, suživot, mir, jednakost i sve one demokratske vrijednosti na kojima smo odlučili zasnovati državu.
“Kroz povorku propitujemio mnogo pitanja, poput fašizma kojem smo svakodnevno izloženi u društvu, propitujemo sve naše slobode, jer danas oduzeta sloboda meni kao lezbijki znači da će sutra biti oduzeta nekoj drugoj manjinskoj grupi ili osobi”, kazala je Huremović.
Bh. povorku ponosa podržala je većina evropskih ambasadora u BiH, ali podrška o kojoj se najviše priča je ona koja dolazi iz Ambasade SAD-a u BiH.
“Podrška ambasadora Erica Nelsona nam je značajna kao i svaka druga. Možda je značajnija samo u kontekstu sigurnosti. Vrlo nam je značajna međunarodna jer imamo jako malo podrške iz naših državnih institucija, od naših zvaničnika, političara. Naravno, to ne znači da uopšte nemamo podršku iz domaćih institucija, odnosno od pojedinaca i pojedinki koji dolaze iz različitih stranaka. U poređenju sa podrškom koju smo imali prije deset godina, taj broj je značajno veći, no, nažalost, još uvijek imamo predstavnike desnih stranaka koji ne odobravaju ovaj vid borbe za ljudska prava”, navodi Huremović.
Svjedoci smo da političari i vladajuće desno orijentisane stranke uporno pokušavaju pogrešno predstaviti borbu za jednakopravnost i ugušiti slobode i ne samo LGBTIQ osoba. Također smo svjesni raznih podjela koje su nam nametnute kako ne bismo imali prostora da razgovaramo o zaista bitnim pitanjima. Nedostatak hrabrosti za borbu protiv diskriminacije i fašizma može doprinijeti samo pogoršanju trenutne društveno – političke klime iz koje je rođen trend napuštanja BiH.
“Mi zaista moramo da počnemo da shvatamo da oduzimanje slobode jednome znači sutra oduzimanje drugome i zbog toga je vrlo važno da se ujedinimo kroz povorku ponosa i mislim da je to odličan momenat. Vrlo je važna i činjenica da mi Povorku ponosa nismo nazvali Sarajevo povorka ponosa, nego Bh. povorka ponosa, jer nas konstantno vladajuće strukture i politika pokušavaju razdvojiti. Mi želimo da se ujedinimo i ujedinili smo se. Povorku ponosa organizuju pojedinci i pojedinke iz cijele BiH, a ne samo iz Sarajeva. Ima nas iz Prijedora, Banje Luke, Tuzle i drugih gradova, to je naša snaga. Mislim da je povorka ponosa divna prilika da izađemo iz letargije i pasivnosti i da se borimo za ljudska prava svih nas”, naglasila je Huremović.
Upute
Povorka ponosa je, kaže sagovornica Dana, otvorena za sve. Niko se ne mora prijavljivati za učešće, samo je važno da prati upute koje će organizatori staviti na svoju zvaničnu stranicu povorkaponosa.ba i na svoje oficijelne profile na društvenim mrežama.
“Zbog sigurnosti će biti određen jedan ulaz. I sve informacije će biti dostupne početkom septembra. Vrlo je važno pratiti upute i, naravno, doći bez ikakve bojazni jer će ovo biti mirni skup kojim želimo da poručimo da smo tu i da ljubav nema granice. Ljubav mora da pobijedi fašizam i nasilje nad LGBTIQ osobama koji postoje”, kazala je Huremović.
Njen kolega Ćulibrk smatra da društvo ne smije dopustiti da se bilo kome oduzimaju prava.
“Ne smijemo opravdavati nasilje i ne smijemo zatvarati oči pred diskriminacijom manjina. Društvo ne smije da toleriše diskriminaciju i nasilje nad bilo kim iz bilo kojeg razloga, pa samim tim ni zbog seksualne orijentacije. Bh. povorkom ponosa želimo da promovišemo toleranciju među ljudima i ukažemo da je BiH država svih njenih građanka i građanki, bez obzira na različitosti među ljudima i da se njihov glas mora čuti”, zaključio je Ćulibrk.
