Izvor: Crol.hr
Foto: Ivan Maričić
Pod motom “Naša djeca su OK”, prošlog je vikenda u Zagrebu održana prva konferencija o pravima djece, roditeljstvu i obiteljskom životu LGBTI osoba, u organizaciji udruge Dugine obitelji. Konferencija je održana povodom obilježavanja važnih majskih datuma za LGBTI zajednicu: Međunarodnog dana obiteljske jednakosti, koji se obilježava u preko 110 gradova i 40 zemalja diljem svijeta prvog vikenda u maju, te Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije, koji se obilježava 17. maja diljem svijeta u preko 130 zemalja.
Tijekom tri dana konferencije aktivistkinje i aktivisti iz više zemalja razgovarali su s LGBTI roditeljima i njihovom djecom o širokom rasponu tema značajnih za ovu rastuću zajednicu, koja je sve vidljivija u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Bio je to povod za razgovor s koordinatorom udruge Dugine obitelji, Danielom Martinovićem.
Kako je došlo do ideje za konferenciju “Naša djeca su OK”?
– Prošle godine, nakon objave slikovnice “Moja dugina obitelj” imali smo priliku predstaviti slikovnicu i našu udrugu u raznim gradovima diljem Hrvatske, ali i susjednim zemljama – bili smo u Ljubljani, Sarajevu i Beogradu, a u svakom gradu smo po predstavljanju slikovnice upoznali lokalne dugine obitelji te LGBTI osobe koje zanima roditeljstvo. Bilo je istinski lijepo čuti priče roditelja koji žive u zemljama u kojima ne postoji nikakva zakonska regulacija njihovog obiteljskog života, kako je bilo i u Hrvatskoj prije samo pet godina, ili slušati planove budućih roditelja i njihove želje i nade. Kako su, unatoč pravnim razlikama, društveni konteksti u zemljama bivše Jugoslavije jako slični, pomislili smo kako bi bilo zanimljivo da se okupimo i razgovaramo o stanju u našim matičnim državama, ali i kako možemo pomoći jedni drugima – od toga da se jednostavno više družimo i pričamo o roditeljskim izazovima, do toga da prenesemo iskustva iz razgovora s medijima ili političarima kad smo javno govorili o obiteljskom životu. Početkom ove godine odlučili smo pružiti priliku i prostor duginim obiteljima iz regije, ali i drugih zemalja Europe da dođu u Zagreb i da se bolje upoznamo.
Spomenuli ste goste iz regije, a i druge zemlje Europe. Kakva su njihova iskustva?
– Jedan dio gostiju pozvali smo preko europske mreže duginih obitelji (NELFA), ali iskreno smo se iznenadili kad su nam se javile dugine obitelji iz Slovenije, Srbije i Švicarske koje su u Zagreb došle samoinicijativno kako bi podijelile svoje priče i istražile kako možemo surađivati i na kojim aktivnostima možemo surađivati. Sljedeći mjesec idemo u Ljubljanu, kako bismo s tamošnjom neformalnom inicijativom duginih obitelji definirali zajedničke aktivnosti. Majke iz Ljubljane su nam rekle da se obavezno javimo kad budemo u Zagrebu organizirali druženja za djecu, da će rado sjesti u auto i doći do nas samo kako bi se djeca zajedno igrala.
Imali smo i goste iz Francuske, Njemačke, Bosne i Hercegovine te Crne Gore. Iz naše perspektive, gosti sa “zapada” imaju stvarno pozitivna iskustva, kako društveno tako i pravno, i pomalo je nerealno bilo slušati kako su npr. u Švicarskoj bez problema na računalu promijenili rodni list djeteta kako bi upis roditelja odgovarao stvarnoj situaciji. Dok na “istoku” situacija nije tako bajna, ohrabrujuće je vidjeti kako dugine obitelji i u tim zemljama postoje i da su se spremne izboriti za svoja prava; Crnu Goru dani dijele od usvajanja Zakona o životnom partnerstvu i bit će zanimljivo vidjeti kako će se dalje tamo situacija razvijati.
Na konferenciji je održan i panel o obiteljskim pravima djece i LGBTI roditelja u zemljama regije; kakvi su zaključci nakon panela?
– Iznimno nam je drago što smo ugostili predstavnike raznih organizacija iz susjedstva, na panelu su sudjelovale/i Lana Gobec, predsjednica udruge Legebitra iz Slovenije, Darko Pandurević, koordinator programa Sarajevskog otvorenog centra, Danijel Kalezić, predsjednik udruge Queer Montenegro i Aleksandar Savić, koordinator za komunikacije i fundraising udruge “Da se zna” iz Srbije. Hrvatska i Slovenija imaju vrlo slične kontekste, LGBTI zajednicu koja se pokušava boriti za napredak i poboljšanje prava koje bi jednog dana dovelo do pravne jednakosti, ali čim se pokrene bilo kakva pozitivna inicijativa, odmah se na noge diže “suprotna” strana, koja pokušava raznim manipulacijama i lažnim vijestima umanjiti važnost borbe za ravnopravnost ili mobilizirati širu javnost slanjem poruka koje nisu utemeljene na ničemu osim već prožvakanoj propagandi iz SAD-a.
Svi se jako veselimo prvoj Povorci ponosa u Sarajevu, inicijativi koja je stvarno ujedinila osobe iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, i to je stvarno svijetli primjerak laganog napretka u susjedstvu, kako sam i spomenuo, Crna Gora će, nadamo se, prije ljeta krenuti istim putem kao i Hrvatska prije pet godina. Srbija je, nažalost, i dalje nepoznanica. Tamo se o LGBTI pravima govori samo kad se “dodvoravaju” Europskoj uniji, ali i kod njih je primjetan napredak. Nedavno se u Beogradu održao dobro posjećen skup na kojem se govorilo o lezbijskom majčinstvu, unatoč pasivnom stavu premijerke o promjenama statusa LGBTI prava, iako ona sad ima dijete s partnericom koja joj je u pravnom smislu samo cimerica, kako nam je ukazao Aleksandar. Zaključili smo kako trebamo nastaviti sa suradnjom, okupljati se i družiti pa ćemo uskoro na konferenciju regionalne mreže LGBTI organizacija “ERA”, koja se u novembru održava u Albaniji.
Razgovarali ste i o pravnim slučajevima, zakonodavstvu i tužbama protiv države. Krajem prošle godine tužili ste Hrvatsku zbog diskriminacije u novom Zakonu o udomiteljstvu, neki parovi podnijeli su privatne tužbe zbog diskriminacije pri posvajanju i udomiteljstvu, kakva je trenutačno situacija što se tužbi tiče i što očekujete?
– Do kraja godine bi se Ustavni sud trebao oglasiti je li novi Zakon o udomiteljstvu diskriminatoran ili nije za životne partnerice i partnere. Čak i u slučaju da utvrdi da je Zakon je diskriminirajući, Vlada može odugovlačiti s eventualnom promjenom zakona, kako vidimo u slučaju novog Zakona o pobačaju. Privatne tužbe će biti dugotrajne, nadamo se da će Ustavni sud dati za pravo tim parovima i utvrditi diskriminaciju, ali uvijek postoji mogućnost da se ide do Europskog suda za ljudska prava i tad govorimo o procesu koji traje više od pet godina. Te pravne bitke su jako spore, ali baš smo tijekom konferencije govorili o primjeru Austrije, koja je, nakon prvog slučaja koji je izgubila 2013. godine zbog diskriminacije LGBTI osoba, usvojila bračnu jednakost zbog sudskih odluka iz 2019. godine.
Nekako se uvijek nadamo kako će u Hrvatskoj političari naći hrabrosti i izglasati progresivne zakone, ali, sudeći po dosadašnjem iskustvu, morat ćemo se i dalje boriti sudskim putem. Drago nam je da smo sad u mogućnosti pružiti besplatnu pravnu pomoć, podršku i zastupanje duginim obiteljima u Hrvatskoj, i pričali smo i tijekom konferencije kako nam se javlja sve više LGBTI osoba koje se odsele iz Hrvatske u neku od zapadnih zemalja Europske unije u kojima se susreću s hrvatskim pravnim problemima nakon vjenčanja ili rođenja djeteta. Čini se kako ćemo i na tom planu u budućnosti imati sve više posla.
Konferenciju ste zatvorili znanstvenim skupom “Dugine obitelji: znanost, a ne znanstvena fantastika”. Što ste time htjeli poručiti?
– Tijekom posljednjih nekoliko godina provodi se sve više znanstvenih istraživanja o roditeljstvu LGBTI osoba u Hrvatskoj i Europi. Htjeli smo od istraživačica iz područja psihologije, sociologije i pedagogije saznati što LGBTI osobe motivira na roditeljstvo, na koje načine postaju roditelji, kakve stavove o duginim obiteljima ima opća populacija, a kakve studenti i studentice u Hrvatskoj i ovo je bila prilika da razgovaramo o tome što o nama kaže znanost. Često svjedočimo raznim predrasudama o duginim obiteljima, generalnom shvaćanju što čini obitelj, i htjeli smo znanstvenicama koje se u Hrvatskoj bave ovom temom i LGBTI zajednici pružiti priliku da međusobno razgovaraju. Puna dvorana tijekom znanstvenog skupa bila nam je odličan pokazatelj interesa za tu temu, i vjerojatno ćemo uskoro organizirati nešto slično. Znanstvene spoznaje i informacije su najbolji način borbe protiv predrasuda, a i nama kao organizaciji puno znači da možemo čuti više o nama samima iz znanstvene perspektive.
Spomenuli ste već neke planove za budućnost, možemo li očekivati novu konferenciju duginih obitelji i dogodine?
– Definitivno želimo organizirati nešto slično i sljedećeg maja, već smo polako počeli planirati što možemo učiniti u 2020. godini. Drago nam je da smo imali razne panele i prezentacije, ali prilika da se međusobno družimo, primjerice, tijekom ručka ili kroz radionice o roditeljstvu na kojima su skupa LGBTI roditelji iz Švicarske, Srbije i Hrvatske i izmjenjuju iskustva, stvarno nam je neprocjenjiva jer smo nešto poput manjine unutar manjine.
Neke od ideja su da osmislimo više sadržaja za djecu, poput animatora ili igraonice, više radionica na kojima možemo nešto zajedno naučiti ili podijeliti, i naravno, nadamo se, ugostiti osobe iz još većeg broja različitih zemalja. Vidimo da potreba postoji, naši gosti prošlog vikenda su stalno ponavljali kako su oduševljeni što se održava ovakav događaj na temu obitelji i roditeljstva u regiji. To nam je najbolji pokazatelj kako svojim primjerom možemo ohrabriti ne samo dugine obitelji diljem Hrvatske, nego i izvan granica naše zemlje.
