Izvor: vecernji.hr
Foto: Jelena Rašić
Bila je to posebna noć u osječkom azilu udruge Pobjede, noć u kojoj se slavila ljubav Dragane Hrnkaš i Tijane Popivoda, Zagrepčanke i Beograđanke koje su svoju dvogodišnju vezu okrunile sklapanjem životnog partnerstva. Proslavile su to u azilu u koji dolaze kad god imaju slobodnog vremena.
– Azil je i mjesto gdje se prelamaju skoro sve vrijednosti koje obje živimo i politike koje zastupamo. Obje smo etičke veganke i to je bitan dio naših identiteta. Zalažemo se za svijet u kojem životinje neće trpjeti nikakvu patnju i u kojem se njihovi životi i dobrobit neće vrednovati manje nego ljudski. To su sve vrijednosti koje Udruga Pobjede i azil promoviraju kroz svoj rad. Azil je jedno od rijetkih mjesta gdje se osjećamo ‘kao kod svoje kuće’ – kažu djevojke.
Uživaju i korisne su
Dragana je tijekom studija u Osijeku volontirala u azilu još u njegovim počecima, a Tijana je svoju povijest u azilu gradila uz Draganu. Zajedno uživaju uz šetnju sa psima. To su trenuci, kažu, kada se osećaju odlično, a osim užitka rade nešto korisno. Psima koje prošeću uljepšaju makar taj dan, donesu im malo radosti.
– Željele smo i da naše prijateljice, prijatelji i obitelji imaju priliku da nas upoznaju kroz azil, ali i da sami postanu ‘zaraženi’ njime. Kako psima, tako i ljudima koji ga čine mogućim, a ujedno i da nastave dolaziti ovdje – ističu djevojke.
Dragana i Tijana upoznale su se na feminističkom seminaru u Srbiji, a ljubav je među njima zaiskrila nekoliko mjeseci nakon toga, na koncertu benda “U pol’ 9 kod Sabe”, u kojem Dragana svira, a koji je održan u Beogradu. Već dvije godine vole se na relaciji Beograd-Zagreb, a Tijana se nakon venčanja planira preseliti u Zagreb, gdje će zajedno živjeti. Kažu, sklapanjem životnog partnerstva željele su povećati vidljivost LGBT osoba, ali i omogućiti ostvarenje istih prava i ravnopravan tretman državnih institucija prema njihovoj istopolnoj obitelji.
Kako je osječki azil na pola puta između Beograda i Zagreba, to je olakšalo dolazak uzvanika, a ujedno je i simbolikom povezalo partnerice – našle su se na pola puta. Na vjenčanju je bilo 50-ak uzvanika, među kojima su bili prijatelji, prijateljice, obitelj, volonteri i volonterke azila.
Vijećnica pa sklonište
– Službeni dio vjenčanja obavile smo u gradskoj Vijećnici, a nakon toga imale smo alternativnu ceremoniju pred našim psećim gostima, njih oko 180, kao i veselje do kasno uveče. U pripremama i organizaciji vjenčanja u azilu sudjelovalo je 15-ak volontera i volonterki. Osmislili su dekoracije, napravili hranu, učinili sve ovo mogućim, na čemu smo im beskrajno zahvalne – kažu Dragana i Tijana. Njihova svečanost bila je posebna baš po svemu, pa tako nije bilo ni uobičajenih svadbenih poklona.
– Inzistirale smo da to budu donacije azilu, da im na taj način pomognemo. Umjesto ružmarina na reverima naši uzvanici imali su bedževe Super Ljilje, svinje koju je azil uspješno udomio i postala je prava medijske zvijezda – pričaju nam mladenke. Imale su i poseban dress code za uzvanike – udobna odjeća i obuća za koju im nije bio bed da je isprljaju. Sve su zamolili da prije svečanog ručka prošeću pse do Drave. A sva hrana, uključujući i svadbenu tortu, bila je veganska.
– Pripremili su nam brojna iznenađenja, od unikatnih dekoracija sa šarenim kišobranima i lampionima, do kamenčića prikupljenih u azilu koje su nam gosti ubacili u staklenku kao kamen temeljac naše ljubavi. Naš barjaktar mahao je zastavom duginih boja, koju su volonteri sami napravili, a gosti su na papirnatoj ploči upisivali što nam žele – pričaju.
Kad je pala noć, azil je svijetlio ukrašen lampionima, šarenim božićnim lampicama, svijećama i logorskom vatrom, a svadbena torta poslužena je uz prskalice. Zabava je trajala do dugo u noć, uz puno pjesme, smijeha i suza radosnica. Mnogima je ovo bila najbolja i najoriginalnija svadba na kojoj su bili. A mladenke su odlučile da će godišnjice vjenčanja obilježavati u azilu.
Upoznavanje s azilom
Volonterke i volonteri organizirali su i obilazak azila za one koji su prvi put bili u njemu. Objašnjavali su im kako azil funkcionira i kako se razvijao proteklih godina, otkad ga je preuzela udruga Pobjede. Uz pohvalu dobroj organizaciji, gosti su pohvalili i pristup psima, uz oduševljenje kako o svakom od 180 pasa znaju baš sve, od imena do karaktera. Pokazali su i da im je jasno koliko volonteri ulažu ljubavi da bi azil bio to što je. Većina ih je izrazila želju da se vrate u azil, zbog pozitivnog ozračja koje u njemu vlada, ali i kako bi se ponovno družili sa psima.
