Druženje LGBT osoba – da nas niko ne vidi

U Bosni i Hercegovini ne postoji zvanično niti jedan gej klub, a nezvanično svaki veći grad ima lokale gdje se LGBT osobe mogu ponašati donekle otvorenije i opuštenije, tzv. LGBT frendly mjesto.

Tekst prenosimo sa portala frontal.ba.

Po web forumima se mogu vidjeti informacije da neki lokali određenim danima u sedmici organizuju druženja, da su vlasnici određenih kafića susretljiviji za ovu populaciju, a svaka čaršija ima svoje „tajne“ priče i šaputanja o tzv. okupljalištima LGBT osoba.

Dok gradovi regiona poput Beograda, Zagreba imaju javno deklarisane lokale koji se promovišu i putem web sajtova LGBT udruženja, u BiH slabo ima i udruženja koja se bave većim pravima i većim zajedništvom osoba drugačije spolne orjentacije.

Prošlogodišnje pisanje medija o otvaranju prvog gej kluba u Mostaru odjeknulo je poput bombe, koja se kako će se kasnije ispostaviti bila samo to, medijska udica za rasplamsivanje komentara onih za i onih protiv.

Okovi tajnosti

Kako se nalaze i gdje se druže osobe istospolne seksualne orjentacije, kao i transrodne ili biseksualne osobe? Po stanovima, privatnim žurkama, dok su internet zajednice poput Badoo ili Twoo takođe jedan od načina za stvaranje novih poznanstava. Tu su i druge net pričaonice, i u posljednje vrijeme aplikacije za smartphono-ve. Što se tiče konkretno lokala teško je, ukoliko niste i sami pripadnik ovih grupacija, da ih saznate. Tajnost i tajnovitost su dva glavna obilježja, a strah od otkrivanja koji bi mogao prouzrokovati i fizičke napade i upade u te lokale vrlo realan, pa i očekivan.

„Što se tiče gay friendly mjesta, ja lično ne poznajem niti jedno mjesto se definisalo kao gay friendly niti u Banjoj Luci, niti u Tuzli. Naravno, postoji par mjesta gdje vlasnici ili vlasnice to priihvataju, s tim da iste imaju problem da se to javno artikuliše tj. friendly su ali za javnost ne djeluju friendly. Potreba za friendly prostorom ili lokalom je naravno potrebna, ali iz razloga opšte sigurnosti. Pripadnici i pripadnice LGBTIQ populacije su često izloženi verbalnoj diskriminaciji na javnim mjestima, poput kafića ili klubova, većinom zbog načina na koji se izražavaju kroz odjeću, i samim tim je jako teško naći mjesto koje je friendly jer incidente izazovu gosti lokala a ne vlasnici. Vlasnici se povuku iz straha da ne izgube mušterije ili savjetuju pripadnicima i pripadnicama LGBTIQ populacije da budu “diskretniji” u svom izražavanju”, pojašnjava nam sliku stanja Jasenko Suljetović.

On dodaje da bi javno proglašavanje nekog mjesta kao gay friendly u ovom okruženju bilo kontraproduktivno, obzirom na prevladavajući diskurs i predrasude o LGBT populaciji.

“Smatram da bi ugrozilo i sigurnost posjetilaca a i vlasnika (osim u slučaju da je vlasnik osoba od značaja ili da se neka javna institucija deklariše kao gay friendly).”

Jedno od mjesta za koje se ističe da je susretljivo prema LGBT osobama jeste sarajevsko Art Kino Kriterion. Izvršna direktorica Vanja Lazić na naša pitanja kakav je njihov stav po ovom pitanju, te da li su zbog toga imali nekad problema je istakla da o tome nikada nisu promišljali na taj način i da za njih uopšte nije bilo upitno da li trebamo biti ili jedno ili drugo. “Smatramo da eventi koji smo dali podršku i naše cjelokupno djelovanje u posljednje tri godine daje puno jasniji statment o ovoj temi bez direktnog odgovaranja na pitanje”, ističe Lazićeva.

Priča iz Sarajeva – klub Pussy Galore

U Sarajevu postoji još nekoliko lokala za koje se ističe da su LGBT friendly, među njima i lokal znamenitog naziva Pussy Galore.

Sanja Deanković, vlasnica pomenutog lokala nam priča o počecima rada.

“Kad se „kuhala“ ideja o klubu Pussy Galore, zamišljen je prije svega kao klub koji će biti otvoren za sve ljude koje će povezivati dobra muzika i koji su spremni istraživati i slušati dobru muziku, bez obzira na njihove identitete. Generalno u Sarajevu nam je bilo potrebno drugačije mjesto, u kojem će svi biti dobrodošli/e, gdje će moći biti ono što jesu i gdje će se moći doći sa životinjom (psom) jer je i tako nešto u Sarajevu nedostajalo. Sam odabir imena Pussy Galore ukazuje na našu namjeru da na (samo)ironičan način promovišemo stvari koje su nama važne: feminističku političku poziciju, oslobođenu žensku seksualnost, poigravanje sa referencama popularne kulture (Pussy Galore kao heroina iz filma o Jamesu Bondu, Pussy Galore kao naziv benda koji smo voljele itd.). Da mjesto treba da bude gay friendly nam se nekako podrazumijevalo, ne samo zato što smo imale mnogo gay prijatelja i prijateljica, već i zato što nam je bilo nezamislivo imati mjesto koje nije otvoreno u tom smislu”.

Nastavlja priču ističiću da je sve fino funkcionisalo dok mjesto nije postalo popularno i dok u njega nisu počeli izlaziti „svi“, što u Sarajevu uglavnom znači vrlo osebujnu mješavinu svjetonazora, vrijednosti i temperamenata.

“Kako se klub nalazi u samom centru grada, na Baščaršiji, u Pussy su počeli da svraćaju i ljudi kojima je homofobija „normalna i neophodna“, a otvorena razmjena ljubavi i nježnosti među osobama istog spola „nešto što se događa samo u Holandiji i Americi“. Tada su nastali i prvi problemi, uzrokovani djelomice i našom nespretnošću i neiskustvom u nošenju sa pritiscima i prijetnjama nasiljem. Sa jedne strane, pukao je glas kako je Pussy Galore „pedersko mjesto“, počele su stizati prijetnje od raznih sarajevskih moralista i/ili siledžija, a sami zaštitari koji su tada radili kao obezbjeđenje vrlo otvoreno su istakli da oni neće podmetati svoja leđa za nešto što je i njima odvratno. Sa druge strane, neke gay osobe koje su Pussy počele doživljavati kao svoje mjesto našle su se uvrijeđene nastojanjima zaposlenih u Pussy da nađu ravnotežu između različitih svijetova koji su paralelno egzistirali u klubu”, ističe Deanković

Ona dodaje da ni oni nisu bili sretni sa tom vrstom kompromisa, ali da su vremenom razumjeli da je to cijena koju plaćaš čaršiji, malograđanštini, pa na kraju krajeva i sopstvenim strahovima i slabostima.

“Drugim riječima, jedni neće da dolaze zato što je mjesto „previše pedersko“, a drugi zato što „nije dovoljno gay“. A iza svega toga u pitanju je sigurnost svih nas koji izlazimo i imamo veze s Pussy,bilo da smo gay ili straight. To da naše društvo još uvijek nije sazrelo za tu vrstu prihvaćanja različitosti (kao i raznih drugih različitosti), nije ništa novo, to je ono s čim se na ovaj ili onaj način svi nosimo svaki dan.”

Deanković smatra da je najveći izazov bio i još je uvijek je, pomiriti sredinu u kojoj živimo s onim što nam je u životu važno, a to je prije svega sačuvati živu glavu i imati prostor u kojem će svako biti ono što jeste.

“Uz sve probleme i kompromise, mislim da je postojanje kluba kakav je Pussy Galore u Sarajevu značajno na više nivoa. Pussy jeste gay friendly mjesto i takvo će i ostati sviđalo se to nekome ili ne. Sa druge strane, put do toga da jedno gay friendly mjesto ovdje bude uobičajena pojava, da takvih mjesta ima više, i da postoje paralelno sa gay klubovima, dugačak je i mukotrpan. Ideja iza svega je ipak i dalje ostala ista – mjesto dobre energije, raznolike i kvalitetne muzike, otvoreno za sve ljude spremne da svoj prostor za izlazak podijele i sa onima koji su drugačiji od njih. Vrijeme će pokazati da li je Sarajevo spremno da napravi još neki korak na ovom polju, a za to će biti potrebno dosta senzibilizacije i međusobne pomoći i podrške i gay i straight ljudi.”

Čekajući, čekajući

I dok su se Mostarci uzalud trudili da jasno i glasno kažu šta misle o najavi nikad otvorenog gej kluba, aktuelnog baš negdje u ovo doba prošle godine, mnoge LGBT osobe bi bile i više nego sretne da imaju mjesto gdje im je obezbjeđena sloboda ponašanja, bez straha od verbalnog ili fizičkog nasilja.

“Mene je iskustvo naučilo da uvijek pogledam ko se nalazi u lokalu i mogu skoro uvijek primjetiti da li je tu neko ko bi mogao izazvati neku neprijatnu situaciju, tako da na osnovu toga biram mjesto u koje izlazim. Muzika takođe ima veliki uticaj. Ali uglavnom, ta mjesta i friendly lokacije su uglavnom vlastiti stanovi, stanovi prijatelja, gdje se funkcioniše sa puno manje pritiska i straha od nekog incidenta. I na kraju, ljudi imaju tu percepciju da gay friendly mjesto predstavlja mjesto na kojem će se pojaviti gay ljudi i orgijati tu, a zaboravljaju da veliki broj pripadnika populacije se boji obući onako kako želi da na bi rizikovali nečiju reakciju. Ono za čim imamo potrebu, kao i svi ostali građani i građanke ovog grada i entiteta, jeste mjesto na kojem ćemo biti u mogućnosti boraviti, plesati, sjediti, piti kafe i družiti se bez straha da će nam flaša proletiti kraj glave jer nam je kosa duža ili kraća nego bi po normama trebala biti”, ističe Jasenko.

“Dovesti Hitlera i pobiti sve”, riječi su jednog od anketiranih sagovornika o temi gej kluba u Mostaru u prilogu koji je svojevremeno uradio portal javno.ba. A i bez ovakve izjave, svima je već jasno, da biti LGBT osoba u BiH znači manjak prava, stalnu bojazan od napada, i još dugo dugo bez zvanično i javno otvorenog mjesta koje bi bilo po “njihovoj mjeri”.