Pisanje ovog teksta započeto je prije nekoliko dana, u lamentirajućem tonu nad beznađem koje homofobija ostavlja za sobom. Prije nekoliko dana, prije poplava, prije naše solidarnosti, prije podrške nama. Kako je kontekst neizbježan kada se piše o pitanjima koja se tiču društvenih prilika, mjesta o homofobiji, transfobiji, nasilju, istraživanjima, mentalnom zdravlju, usamljenosti ustupila su mjesto ljudskoj patnji i humanosti. Danas je 17. maj i četvrti dan poplava, tragedija, nemoći, smrti, postavljanja pitanja o nenamjenskom trošenju sredstava.
Juče su se ljudi organizovali i na mnogim mjestima u Sarajevu, kao i širom Bosne i Hercegovine sakupljali pomoć za ljude koji su nastradali. Prijateljice i prijatelji su nosili deke, vodu, džempere, mlijeko, jastuke, krompir na Filozofski fakultet, u Kriterion, i na druga mjesta. Čitav dan su kružili pozivi da se pomogne, kružile adrese gdje se može odnijeti. Čitav dan, kao i prethodni, fotografije i snimke katastrofa, u gradacijskom nizu.
Sinoć je Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH bila osvijetljena duginim bojama, a USAID-ova zabava povodom 17. maja je otkazana i novac doniran za one koji su stradali u poplavama. Sinoć su i mnogobrojne prijateljice i prijatelji Sarajevskog otvorenog centra pokazali spremnost da pomognu i došli na 70. gay – str8 party, koji je bio najposjećeniji party do sada. Sav prihod od ulaznica danas ide za pomoć osobama na ugroženim područjima. U patnji i humanosti svi smo isti. I drugi događaji po BiH kojima se trebao obilježiti IDAHOT su otkazani da bi se stradalim osobama pomoglo. I pomagalo se. Pružao se smještaj umjesto umjetničkih događaja.
***
Nije tajna da je homoseksualnost političko pitanje, prije nego socijalno, medicinsko, psihološko, ili bilo koje drugo. Nije problem u identifikovanju, već u remećenju poretka. Da nije tako, ne bi trebalo da prođe čak šesnaest godina od kada je Američka psihijatrijska asocijacije (APA) 1974. godine iznijela zvaničan stav da homoseksualnost sama po sebi ne predstavlja problem u rasuđivanju, stabilnosti, pouzdanosti te općenito u društvenim i radnim sposobnostima, i od kada su osudili svaku javnu i privatnu diskriminaciju usmjerenu protiv homoseksualnih osoba, da bi Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 17. maja 1990. godine uklonila homoseksualnost iz međunarodne klasifikacije bolesti i na taj način potvrdila stajalište svoje struke. Dakle, homoseksualnost, sama po sebi, ne stvara probleme osobi u svakodnevnom funkcioniranju i zato ne može biti patologija. Ipak, iako homoseksualnost nije patologija, itekako stvara probleme osobi u svakodnevnom životu, posebno ako je autirana ili je okolina doživljava seksualno ili rodno drugačijom.
Već je više puta lamentirano nad činjenicom što još nismo iza sebe ostavili ona vremena kada je homoseksualnost bila psihijatrijsko oboljenje (i danas možemo čuti osobe iz zdravstva kako je tako klasificiraju), ili krivično djelo (i danas ima ljudi koji bi homoseksualnost kriminalizirali). Iako smo donijeli zakone, potpisali međunarodne konvencije o ljudskim pravima (svih ljudi, bez obzira na seksualnu orijentaciju i rodni identitet), homofobija, kroz svoje razne manifestacije, prožima gotovo sve segmente društva, a temeljimo je na netačnim informacijama, predrasudama, neznanju i stereotipima, uvjereni da će nam LGBT osobe uništiti moral, zdravlje, sreću, javna dobra, religiju, porodicu i civilizaciju. Tu kao da, ipak, ima neke patologije.
Da je društvena klima u BiH izrazito homofobična pokazuje i istraživanje čiji su rezultati predstavljeni u publikaciji Ko smo mi da sudimo drugima? – Ispitivanje javnog mnijenja o stavovima prema homoseksualnosti i transrodnosti u Bosni i Hercegovini (koju su uradile Fondacija Heinrich Böll – Ured za BiH, Fondacija CURE i Sarajevski otvoreni centar u okviru projekta Coming out! koji finansira Evropska unija). Istraživanje je provedeno na uzorku od 1010 osoba i pokazalo je vrlo nizak stepen senzibiliziranosti prema LGBT osobama, kao i nedovoljno znanje o položaju i problemima s kojima se ove osobe suočavaju. 67% ispitanih smatra da “homoseksualnost treba liječiti” što potvrđuje ustaljeni stereotip, kao i masovno nepoznavanje činjenice da je homoseksualnosti još prije 40 godina skinuta s liste bolesti i poremećaja. Svakoj drugoj osobi je neprihvatljivo da joj LGBT osoba bude blizak prijatelj ili prijateljica. Preko 70% ispitanih bi svoje dijete pokušalo da ubijedi da je homoseksualnost pogrešna, ukoliko bi saznali da im je dijete LGBT. Isti postotak, 73%, ne poznaje ni jednu LGBT osobu, za 75% ispitanih je apsolutno neprihvatljivo da se dva mladića ljube na javnom mjestu, dok je za 60% ispitanih promjena spola apsolutno neprihvatljiva, kao i to da se neka osoba ponaša ili oblači kao osoba drugog spola. U analizi se navodi da je ispitivanje javnog mnijenja pokazalo da su spol i stepen obrazovanja najvažniji faktori koji utječu na stepen homofobije. Žene imaju mnogo liberalnije stavove prema homoseksualnosti u odnosu na muškarce, kao i ispitane osobe koje žive u urbanim dijelovima u odnosu na ruralna područja. Ako se uzme u obzir dobna struktura, mlađe osobe su mnogo tolerantnije i otvorenije prema LGBT osobama u odnosu na starije.
Šteta što publika iz BiH nije imala priliku da glasa na Eurosongu, jer bi bilo zanimljivo upoređivati ove mape glasanja gledalaca_teljica Pjesme Eurovizije i zvaničnog žirija. Ove mape pokazuju promjenu svijesti, i ulivaju nadu.
I za kraj, 17. maj se od 2004. godine obilježava i slavi kao Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije (IDAHOT – International Day Against Homophobia and Transphobia), a zvanično su ga priznali Evropski parlament, te parlamenti mnogih država u Evropi, Sjevernoj i Južnoj Americi. Svake godine u preko 120 država svijeta, na različite načine, obilježava se ovaj važan datum u borbi protiv homo/bi/transfobije, kako bi se podigla svijest o neophodnosti suzbijanja različitih vidova diskriminacije, mržnje i zločina, te promovisalo jednako uživanje ljudskih prava za sve osobe bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju i rodni identitet.
Sarajevski otvoreni centar, zajedno sa svojim partnerskim organizacijama, treću godinu zaredom, organizovao je ovih dana niz aktivnosti kroz različite programe (radionice, okrugle stolove) i kroz medijsku kampanju (TV, radio, štampa, internet). Trebalo bi da veća vidljivost LGBT populacije utiče na smanjenje mržnje prema LGBT osobama. Ipak, veća vidljivost može da donese i sasvim konkretne i izuzetno fizički i psihički bolne posljedice mržnje. Sjetimo se 14 maskiranih napadača na Merlinka festival 1. februara. Sa druge strane, pomak na planu rušenja predrasuda i borbe protiv homofobije nalazi svoje puteve i platforme i nije uzaludan. Snaga promjena, posebno onih bolnih i dugotrajnih, leži na snazi svake i svakog od nas, na snazi organiziranih ljudi, na odlučnosti Države i na hrabrosti Politike da se suprotstavi svojim vjernim homofobima.
p.s. 1. Moderator diskusije, od prije neki dan, o homofobiji i medijima, Aleksandar Trifunović, rekao je u jednom trenutku da ne smije da postoji kalkulisanje sa ljudskim pravima, jer je nasilje u tom slučaju budućnost.
p.s. 2. (iz jednog pisma od sinoć) … podržavajući vaše namjera ne samo “izlaska iz ormara”, već i kreiranja društva dobrih namjera bez bilo kakve isključivosti, DIOGEN pro kultura magazin je postavio foto link ka lgbt.ba.
Piše: Jasmina Čaušević
Pogledajte video Poljubac nije skandal!
Poslušajte i radijski jingle Poljubac nije skandal!
