Burna sedmica, još malo, pa iza nas…
Nisam svjesna šta sam sve čula i vidjela. Nije mi mozak radio dovoljno brzo da uspijem sve informacije svrstati u bitne, nebitne, smiješne, značajne, informativne ili zabavne… Osim što sam se napila, izgubila sam i orjentaciju šta se to dešava oko nas? Neka gej lutka sa bebom će biti spaljena na lomači i digla se tolika frka! Toliko me ugrozila ta lutka da sam se osjećala kao da sama idem na lomaču. Pismo neke majke koja će plakati dok bude gorila lutka koja predstavlja njeno dijete me ganula do stražnjice… Ženo draga, saberi se! I onda taj poljubac pilota! Pa bolje da se ljube na parkingu, nego u avionu da svi ne izginemo, pa da ispadne da su bili gej teroristi.
Izvinite ali nisam spala na to da me ugrožava jedna lutka sa plastičnom bebom. Ako me to ugrožava i vrijeđa onda bolje da kupim neko stakleno zvono od pleksiglasa neuništivog i da hodam s tim. Ja bi je potpalila osobno kakva je. Tko je obuče onako, tko joj dade periku? Kišobran? Jadno selo se izbrukalo, napadi sa svih strana, prepali se ljudi hoće li im netko kuće zapaliti. Seljaci jadni, šta će, suknuo se čitav kulturan svijet na njihovu lutku i bebu iz epuvete. Ama ja sam se osjećala kao da sama izgaram, ta lutka me ugrozila i sav moj identitet da sam vrištala, grebala lice, hvatali su me po ulici! U jednoj vukojebini, neki seljoberi će zapaliti komad plastike i to loše urađen sa nekim natpisom i to me uništilo!!! I kako sam izgzbila orijentaciju, kad su me išamarali i donjeli lijekove, smirila sam se…
Za pola sata planu naslov koji su krili od mene jer sam skrenula potpuno: Dva pilota se ljubila na parkingu. I to su jedne ozbiljne dnevne novine, tiražne, normalne, obavještavajuće, navodno važne. Ja sam tu pukla, otvorila prozor i skočila ali kako sam na prvom spratu pala sam u kupus što ga je baba posadila, blato i zemlja su ublažili pad, opet su me šamarali, donopsili obloge i na kraju vezali za krevet. Ležala sam…
Kad sam se probudila vidjela sam da je svanuo novi dan. Još sam bila vezana. Nikoga nije bilo. Imala sam vremena da malo razmislim… Šta je luđe od svega ovoga? Moje reakcije i davanje važnosti jednoj lutki i nekim pilotima ili sama lutka i dva momka koja se žvale? Nisam sigurna. Vaga je poremećena. Nisam bila u stanju razlučiti fluidnu granicu između vrijednih stvari koje trebamo spomenuti i dati im vrijeme i pozornost i tričarija koje se dešavaju na najvišem mogućem nivou pažnje i koncentracije. Gdje smo pogriješili? Pa zašto ne spaliti jednu loše odrađenu lutku? Svake godine gori netko od političara, gradonačelnika, javnih ličnosti i šta? Zar ih je to pomelo u nečemu? A i ta dva pilota i parking. Pa valjda je bolje da budu na parkingu nego u autu da se žvale napaljeni jureći autocestom, da što prije stignu u stan na partiju seksa i tako ugroze i one na nebu i na zemlji… Mir ljudima dobre volje. Neka je sa srećom i toj lutki i toj dvojici pilota.
Piloti smiju biti sa stujardesama, ali međusobno nikako? Žao mi je, dobrodošli u svijet gdje letite sa dva geja u avionu koji rade boga pitaj šta, kad se uključi autopilot.
Piše Hainsia Olindi
