PIŠE: Vanja Šunjić
Ime Dženite Abaze utjelovljuje istrajnost, hrabrost i neumornu posvećenost zajednici. Sarajka, s goraždanskim korijenima i životnom pričom obilježenom ratnim iskušenjima i iskustvom opsade, Dženita se odvažila na putovanje koje ju je odvelo do Švedske, gdje danas predvodi grad Kalmar. Njen izbjeglički put, nesalomiva volja i izuzetan dar za okupljanje ljudi i ideja učinili su da je ona danas jedna od najznačajnijih bosanskohercegovačkih ličnosti u nordijskom društvu. Inspirativna priča Dženite Abaze nadahnjuje sve one koji vjeruju u snagu dijaloga, jednakosti i upornog zalaganja za zajedničko dobro.
Dženita Abaza, kao članica izvršne vlasti, danas vodi Kalmar, jedan od najstarijih švedskih gradova, zalažući se za pitanja socijalne pravde, obrazovanja, integracije i jednakosti na tržištu rada. Osim toga, redovno prati aktivnosti i političku situaciju u BiH, pomažući koliko može i dižući glas protiv svake podjele i nacionalizma i svakog neodgovornog političara. Pored političkog angažmana, njeno pero je ispisalo i autobiografiju “Karta u jednom pravcu Sarajevo-Kalmar”, te biografsku knjigu „Pisano šutnjom“ u kojima otvoreno govori o izazovima, promjenama, ali i pobjedama svake žene koja svoju sudbinu uzima u vlastite ruke.
S Abazom smo razgovarali o njenom putu, socijalnoj pravdi i inkluzivnosti za koje se bori, a koje nisu samo deklarativne, pomoći koju Švedska nesebično daje Bosni i Hercegovini i dobrim praksama koje iz švedskog društva možemo prenijeti u BiH, uz nadu da će nove generacije političarki i političara u BiH biti inspirisane Dženitinim likom i djelom.
Kao Sarajku i nekadašnju izbjeglicu, na koji način Vas je lično iskustvo oblikovalo u borbi za ljudska prava i ravnopravnost u Švedskoj?
Period života u opkoljenom Sarajevu i godine izbjeglištva naučile su me da su ljudska prava nešto što moramo čuvati i njegovati svaki dan. Kada osjetiš ranjivost i nepravdu na vlastitoj koži, shvatiš koliko je važno da institucije budu tu za svakoga. Zato i danas nastojim i borim se da društvo u kojem živim bude prihvatajuće, dostupno i pravedno za sve nas.
Švedska je poznata po inkluzivnosti i razvijenoj zaštiti prava manjinskih i ranjivih grupa. Koje konkretne mehanizme iz Vašeg rada biste preporučili Bosni i Hercegovini, posebno u zaštiti LGBTIQ+ osoba?
Najbolje rezultate daje spoj jasnih zakona, stabilne podrške organizacijama i bliske saradnje s civilnim sektorom. U Opštini Kalmar imamo i LGBTQ program kao službenu strategiju, što znači da su obaveze precizno definisane. Još je važnije da pratimo njihovo provođenje. Slični modeli bi mnogo pomogli i u BiH.
Po Vašem mišljenju, šta je ključno za ravnopravnu zastupljenost žena, LGBTI osoba i manjina u politici i javnom životu, koje modele participacije iz Švedske biste prenijeli u BiH?
Ključ je u aktivnom uključivanju: mentorstvu, obukama, transparentnim procesima i jasnim ciljevima. Švedska to radi sistemski, a BiH bi već malim koracima mogla napraviti veliku promjenu, posebno na lokalnom nivou. Saradnja s civilnim sektorom gdje lokalne vlasti mogu aktivno raditi s nevladinim organizacijama koje promovišu ravnopravnost i političko učešće, pružajući resurse i prostor za inicijative.
Kako je kroz lokalne politike moguće doprinijeti izgradnji zajednica koje njeguju raznolikost i poštovanje ljudskih prava? Šta Vi kao gradonačelnica radite po tom pitanju?
Oslanjam se na partnerstva, dostupne usluge i kulturu poštovanja. Kalmar ima oko 6500 zaposlenih i zato vjerujem da mi kao poslodavac moramo biti primjer kako od zapošljavanja do stvaranja sigurnog, prihvatajućeg radnog okruženja. Ako mi ne pokažemo put, ne možemo ga očekivati od drugih.
Postoji li neki primjer iz Kalmara gdje su kroz saradnju s civilnim sektorom unaprijeđena prava LGBTI osoba, izbjeglica ili drugih grupa? Koje rezultate biste istakli?
Kroz saradnju s lokalnim organizacijama ojačali smo programe za LGBTIQ+ zajednicu. Jednako radimo i zajedničke projekte za bržu integraciju izbjeglica. Najveća vrijednost je povjerenje koje se razvilo, pa se ljudi se danas lakše usude potražiti podršku i uključiti se u zajednicu.
Koliko su švedske institucije otvorene za saradnju s dijasporom i zemljama porijekla manjina? Možete li navesti primjer transfera znanja ili podrške prema BiH, posebno u području ljudskih prava?
Švedske institucije su otvorene za saradnju s dijasporom. Kroz obuke, razmjenu iskustava i zajedničke projekte prenosi se znanje o ljudskim pravima i lokalnom razvoju. Dio sam tih inicijativa i vidim koliko konkretno te inicijative mogu ojačati organizacije u BiH.
I kroz Vaš književni rad naglašavate važnost lične priče i oslobađanja od predrasuda. Kako gradite povjerenje i zajedništvo među građanima različitih identiteta?
Za mene je lična priča most između ljudi. Kada iskreno govorimo o onome što nosimo, rušimo predrasude i otvaramo prostor za razumijevanje. To je snaga književnosti i javnog angažmana.
Kako se u Švedskoj oblikuju javne politike kroz procese javnog savjetovanja i uključivanja zajednice, i je li takav pristup moguć u bosanskohercegovačkom kontekstu?
U Švedskoj koja je demokratska i uređena država, politika se oblikuje zajedno s građanima kroz konsultacije, razgovore i jasne povratne informacije. Vjerujem da je to moguće i u BiH uz jačanje institucija i veću odgovornost prema građanima.
Finansijska i programska podrška iz Švedske značajna je za razvoj civilnog društva u BiH, pa i za lgbti.ba. Koja su Vaša iskustva sa švedskim modelom podrške i odgovornosti prema ranjivim grupama?
Švedska pruža dugoročnu, transparentnu i partnersku podršku. Ona jača organizacije, gradi kapacitete i daje prostor za kvalitetan rad, što je posebno važno za LGBTIQ+ zajednicu, kao i druge ranjive grupe u BiH.
Na kraju, koja je Vaša poruka mladima i aktivistima u BiH koji se bore za pravednije i inkluzivnije društvo, s obzirom na Vaše iskustvo iz Švedske i BiH?
Budite hrabri i istrajni. Vaš glas i vaše djelovanje i aktivnost mogu mijenjati svijet oko vas. Promjene možda ne dolaze odmah, ali dolaze naročito kada ih gradimo zajedno, vođeni vjerom u pravdu, prihvatanje i zajedništvo.
