Piše: Maida Salkanović
Iz godine u godinu izvještaji kako domaćih, tako i međunarodnih organizacija pokazuju nizak nivo diskriminacije LGBT osoba i nepostojanje kršenja prava ove populacije u Bosni i Hercegovini. U isto vrijeme, pripadnici LGBT populacije doživljavaju razne vrste nasilja, od verbalnih uvreda i govora mržnje, pa do fizičkih napada. Ovi slučajevi, međutim, najčešće ostaju nedokumentovani, te samim time i nevidljivi u sistemu, što borbu protiv nasilja čini daleko težom. Razlozi koje ljudi najčešće navode su strah i nepovjerenje u policiju. U Kantonu Sarajevo ovaj problem su Sarajevski otvoreni centar i MUP Kantona Sarajevo odlučili zajedno osloviti, te je tako nastao trening iz oblasti prava LGBT osoba za policiju. Rezultati provođenja ovog treninga već postaju vidljivi.
U 2012. godini SOC je započeo projekat postavljanja postera u policijske stanice, čiji je cilj bio pojasniti da to nije mjesto diskriminacije, te LGBT osobama biti jasna naznaka da su i one tu dobrodošle. U tu svrhu kontaktirali su ministarstva unutrašnjih poslova iz različitih kantona. Određena ministarstva su prihvatila da postave postere u svoje prostorije, dok druga nisu. MUP KS je bio među onima koji su prihvatili postaviti postere. Međutim, policajci MUP-a KS su otišli korak dalje te kontaktirali SOC sa željom da vide sa kojim se specifičnim problemima LGBT osobe susreću i kako bi policajci mogli pomoći pri rješavanju tih problema. Tako se došlo na ideju formiranja treninga policije koji bi policijske službenike senzibilirao na probleme LGBT osoba. Do sada je ovaj trening prošlo preko 1000 osoba, a trening je uveden i u permanentnu obuku policije.
Olga Vukša, inspektorica u MUP-u Kantona Sarajevo, nakon što je prošla SOC-ov trening i sama je postala edukatorica policajcima na permanentnoj obuci. Kaže da je trening bio jako koristan u senzibiliziranju policijskih službenika prema LGBT populaciji prvenstveno time što im je podigao svijest o tome da pripadnici te populacije žive među njima, kao i dajući im neke osnovne informacije o homoseksualnosti i problemima sa kojima se LGBT osobe susreću.
Trening se sastojao od predavanja i diskusija na tu temu, a najzanimljiviji dio treninga, prema Vukši, je bila takozvana ‘živa biblioteka’, gdje su policajci mogli pripadnicima LGBT populacije postavljati različita pitanja o njihovom životu i seksualnoj orijentaciji. Iako je ovo na početku bilo neobično, te su se policajci ustručavali da postavljaju pitanja ne želeći da uvrijede nekoga, kasnije su se oslobodili i saznali mnoge stvari kojih ranije nisu bili svjesni. “U prvom trenutku pomislite ‘Jao, šta sad čovjeka da pitam?’ Htio bih nešto, ali joj, pa da ga ne uvrijedim. Ali poslije, poslije je sve super izgledalo”, uz smijeh priča Vukša.
Živa biblioteka je dala priliku policajcima da upoznaju LGBT osobe i da iz prve ruke čuju o njihovim problemima, što je, smatra Vukša, doprinijelo razbijanju predrasuda policajaca prema LGBT populaciji. “Svi smo mi ljudi, svi imamo predrasudu prema nečemu. Ali, kako se predrasude ispravljaju na kraju, kako prestaju biti predrasude? Kad nekoga upoznate. Onda vidite da to nema baš neke veze sa onim što ste ranije mislili i mislim da smo upravo treningom kojeg smo radili u okviru permanentne obuke izbrisali puno predrasuda.’’
Jedan od bitnih aspekata treninga, kaže Vukša, bio je i LGBT populaciji staviti do znanja da se mogu obratiti policiji kada imaju problema.
Vladana Vasić iz SOC-a kaže da su imali pozitivne reakcije ljudi kada čuju za njihovu suradnju sa policijom. “Imali smo dosta komentara od ljudi koji su dolazili kod nas, kojima smo rekli da smo trenirali policiju i koji se baš iznenade kad čuju da smo upjeli početi raditi sa policijom, da je policija to tako prihvatila, da mogu otići, da su ljudi stvarno s njima bili profesionalni kad su išli.”
Osobe iz LGBT populacije koje iskuse nasilje u dosta slučajeva se osjećaju ugodnije da o tome pričaju sa nekim iz organizacije koja se bavi problemima LGBT populacije, kao što je SOC, nego da idu u policiju. Iako razlozi mogu biti višestruki, poput toga koliko je osoba outirana i koliko je spremna da slučaj prijavi, dosta toga dolazi i iz nepovjerenja u policiju. Prema analizi rezultata istraživanja potreba LGBT osoba u BiH iz 2013. godine samo 23 posto LGBT osoba, odnosno svaka peta osoba, ima povjerenje u policiju. Razlozi za nepovjerenje proističu i zbog toga što je policija ranije imala drugačiji stav prema ovoj populaciji. Do 1996. godine, homoseksualnost je bila zastupljena u Krivičnom zakonu BiH kao krivično djelo, te samim time su i policajci morali imati drugačiji odnos prema ljudima LGBT orijentacije.
“Svima je malo teško računati na to da će policija sad da se promijeni i da drugačije postupa s ljudima i nisu sigurni koliko su oni senzibilisani ili koliko su učili o tom pitanju”, navodi Vasić.
Međutim, ovaj trening jasan je pokazatelj da se situacija dosta promijenila od 1996, što se tiče policije, ali i njihove percepcije među LGBT populacijom.
“Uglavnom ljudi vrlo pozitivno reaguju na to. Organizovali smo neke događaje i znam da se dosta ljudi osjećalo sigurnije što je policija bila tu”, kaže Vasić i dodaje da je ljudima mnogo lakše da prijave nasilje kada znaju da u policiji postoji neko ko radi sa SOC-om.
Međutim, iako je postignut veliki pomak u odnosu na raniji period, postoji još dosta toga što treba da se uradi. U Federaciji Bosne i Hercegovine zločin iz mržnje još uvijek nije ušao u Krivični zakon, iako isti postoji u Krivičnim zakonima Republike Srpske, Brčko Distrikta, kao i na državnom nivou. Da potreba za time postoji, između ostalog govore i slučajevi zločina iz mržnje koje je zabilježio SOC u 2014. godini.
U protekloj godini SOC je dokumentovao 42 slučaja govora mržnje i 20 slučajeva krivičnih djela i incidenata motivisanih predrasudama na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. Jedanaest od ovih 20 slučajeva odnose se na prijetnje, uznemiravanje, napade na LGBT aktiviste, te LGBT osobe koje su iz aktivističkih krugova. Trinaest slučajeva zločina iz mržnje prijavljeno je nadležnim institucijama, te se čeka njihovo dalje djelovanje.
