Piše: Ajdin Tinjak
Na nastavku 12. redovne sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije (PD PFBiH) koja je održana 8. novembra 2016. godine, usvojena je i Deklaracija o osudi govora mržnje. Dokument je ovom entitetskom zakonodavnom tijelu predložila zastupnica Azra Hadžiahmetović, navodeći, između ostalog, i to da je isti dokument usvojen i na nivou BiH, odnosno u Parlamentu BiH. Deklaracija o osudi govora mržnje u parlamentarnoj proceduri na državnom nivou usvojena je na 30. sjednici Predstavničkog doma Paralamentarne skupštine BiH (PD PSBiH), a predlagači su bili poslanici Saša Magazinović, Lazar Prodanović i Senad Šepić. Spomenuti poslanici su u svom obrazloženju, između ostalog, izrazili zabrinutost zbog “sve više izraženog govora mržnje koji podrazumijeva sve oblike izražavanja, uključujući govor, fotografije, video snimke kojima se širi, podstiče, promovira, otvoreno poziva ili opravdava mržnja među rasama, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje zasnovani na netoleranciji, uključujući netoleranciju izraženu u agresivnom nacionalizmu i etnocentričnosti, diskriminaciji i neprijateljstvu prema manjinama, imigrantima i ljudima imigrantskog porijekla.”
U istovjetnom tekstu, kako je rečeno na 12. sjednici PD PFBiH, Deklaracija je usvojena i u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS). Stoga inicijativa zastupnice Hadžiahmetović koja je isti prijedlog uputila u Parlament Federacije, i koji je prihvaćen od strane federalnih zastupnika/ca, treba pozdraviti sa zaključkom da su zakonodavna tijela u Bosni i Hercegovini postala svjesnija problema diskriminacije i govora mržnje kao negativnih društvenih pojava.
Usvojenom Deklaracijom se poziva na potrebu dosljednog provođenja domaćih, ali i međunarodnih dokumenata kojima se nastoji zabraniti i sankcionirati govor mržnje, kao što su Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Preporuka Vijeća Evrope o govoru mržnje, Konvencija o kibernetičkom kriminalu te Dodatni protokol uz tu konvenciju.
Predstavnički dom Deklaracijom ukazuje na potrebnu dosljednu primjenu krivičnog zakonodavstva i eventualno pooštravanje zakonskih odredbi o krivičnim djelima počinjenim iz mržnje, te poziva sve nosioce/teljice javnih funkcija da se ustručavaju od govora mržnje, kao i medije da vode računa o uređivačkoj politici i onemoguće zloupotrebu medijskog prostora za plasiranje govora mržnje.
Kada se govori o problematici govora mržnje, poseban naglasak je (i kroz usvajanje u parlamentarnoj proceduri) stavljen na sve prisutnij govor mržnje kojim se širi, podstiče, promovira i opravdava terorizam – najveća sigurnosna prijetnja današnjice, no kada su u pitanju marginalizirane grupe koje su često na meti verbalnih (ali i fizičkih) napada, poput pripadnika/ca LGBT populacije, treba istaći da je i u tom segmentu Deklaracijom dato na značaju osjetljivim kategorijama društva.
Samo u 2014. godini, Sarajevski otvoreni centar dokumentovao je 42 slučaja govora mržnje i 20 slučajeva krivičnih djela i incidenata motiviranih predrasudama na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. Od dvadeset slučajeva zločina iz mržnje, jedanaest od njih odnosi se na prijetnje, uznemiravanje, te napade na LGBT aktiviste/kinja.
U kontekstu govora mržnje posebno je izražen rastući problem zloupotrebe interneta u svrhu širenja govora mržnje. Stoga je usvajanje jedne Deklaracije u zakonodavnim tijelima države i entiteta (za očekivati je da se pozitivan trend spusti i na kantone i lokalne zajednice) kojom se takvo ponašanje osuđuje i traže se sankcije, jedan od velikih koraka ka višim standardima tolerancije i razumijevanja drugog i drugačijeg. Nadati se da će, kada je preventivno djelovanje u pitanju, biti više natpisa u medijima poput onog od prije nekoliko mjeseci (istina, iz druge zemlje, ali svakako je dobar primjer, jer težimo zapadnim standardima) – “Pretresi širom Njemačke zbog govora mržnje na internetu”.
