Oh, da! Svi ti mali gejevi i njihova velika očekivanja. Velika očekivanja. Svi mi čekamo, zar ne? Čitav život mi čekamo. Čekamo diplomu, odmor, posao, unapređenje, preseljenje, samostalnost, novac, kuću, ljude… I većina nas čeka nekoga samo za nas. To najviše čekamo u svakom periodu života. Dok studiramo, radimo, odmaramo uvijek ima mjesta za tog Čekanog/Čekanu. Nekad prođe čitav život čekajući. Neki propuste sve ostale, jer čekaju onoga kojeg imaju u svojoj savršenoj viziji. Najčešće taj netko ima osnovne karakteristike i ne dolazi baš sa mnogo nedostataka u našoj viziji. Ne prdi, ne sere, nema krmelje, nema stomak… Ne smrdi mu iz usta kad se probudi već nas strasno poljubi na jastuku ljubavi od svile, a ako idemo korak dalje čak nam ispeče i doručak.
Mali gejevi čekaju. Oh, koliko sam ih vidjela dok čekaju, koliko sam priča ja mudra preslušala i smijala se u sebi kao zla vještica. Nisam htjela nikad biti zlobna. Ni odvratna prema tuđim snovima. Nisam. Uvijek sam bila stvarna. Realna i hladna. Na svijetu postoje granice i kategorije. Mali gejevi ne mogu dobiti velike gejeve. Veliki gejevi se zabavljaju sa malim gejevima, ali rijetko kad ih zadrže na afterpartyu ili u svojoj blizini, oni ih svakako lijepo odvezu kući, kažu da će se javiti, a nekad, nekad čak i budu nekoliko dana i sedmica tu negdje u blizini, a opet nikad se ne povežu. To je prirodno. Radi se o klasama. Te klase nemaju mnogo veze sa novcem, iako i on igra veliku ulogu, radi se o klasi ličnosti. Velika ličnost ima svoje karakteristike kao što su – integritet, mišljenje, temelj, samostalnost, sposobnost donošenja odluka, snagu za riječ NE, izdržljivost i karakter da bude to što jeste. Kasnije možemo pričati o izgledu, novcu, društvenom statusu i svim ostalim kvalitetama. Mali gej je samo gej. Nema on mnogo toga da kaže, da ponudi ili da bude. Najčešće studira mnogo godina, živi kao podstanar i mijenjaju ga kao čarape. Ono što je veliko kod malog geja su njegova očekivanja. Velika očekivanja koja se ne mjere sa velikom ponudom.
Pravila sam kolač neki dan i morala sam razbiti deset jaja da bi izvukla tri kore i naravno uspjela sam, šta bi bilo da sam samo pet jaja razbila. Zar bi mogla očekivati tri kore za svoj kolač? Ne. Nikako. I zato mali gej ne može očekivati više od onoga što zapravo jest. Divan citat jedne pjesme: Ne idi malen ispod zvijezda. Upravo to radimo. Idemo maleni ispod zvjezdanog svoda i čekamo… Mi čekamo čitav život nešto i nekoga. Propuštamo većinu života, a često i cijeli život čekajući i očekujući.
Šta to treba da se desi? Šta bi bilo dovoljno za Vas? I na kraju šta drugi mogu očekivati od vas? Nisam sigurna imamo li kvalitete koje često očekujemo da se pojave u našem životu u vidu neke osobe ili događaja. A opet nismo skromni pri našim očekivanjima. Mali gejevi imaju jednu karakteristiku, a to je da ih je mnogo. More mladih gejića pliva ispred ribara koji bacaju mrežu, pretresaju na palubi i bacaju u mašinu praveći paštetu roka trajanja… tri dana. Velikih riba nema mnogo, a ako ih ima, sigurno neće upasti u svakakvu mrežu. Biti gej je više od jahanja kurca. Od želje za kurcem. Od samog kurca. Biti gej nije uopšte kurac. Gej je kultura života. Mladi gejići i mali gejići to ne znaju. Ne znaju to jer im je danas sve servirano. Netko je platio cijenu tog lagodnog načina života, eksponiranja, biranja orijentacije i izjašnjavanja. Nisu osjetili plaćanje cijene. Nisam luda pa da napišem kako i dalje nema problema, osude, kritike i diskriminacije, a opet nije to ništa naspram starih vremena kad se nije moglo disati uopšte u javnosti, pa čak ni u vlastitoj kući… Običan gej je morao biti velikih muda, velike snage da preživi. Običan gej je morao biti veliki čovjek da izdrži biti gej.
Velika očekivanja malih gejeva će ostati velika, a oni za utjehu možda neće biti mali čitav život. Ipak teško… Danas su teške borbe već izborene. Ne može jedan gej od 16 godina cijeniti pravo koje je dobio od starijih generacija. On može da traži još više, da očekuje još više, da se usudi tražiti još više, a nikad nije uradio ni ono najmanje. Za njega su to uradili drugi bez očekivanja da će im se jednog dana to uzvratiti.
Piše Hainsia Olindi
