Ne mogu točno odrediti kad sam postala seksualno svjesna sebe.
Bila sam mlada, znam da sam bila mlada, jer nisam imala sise. Menstruacija mi je rekla kako sam postala žena, mama je odlučno potopila krvavu haljinicu boje svijetle kamelije u lonac hladne vode i posula je praškom. Žena si, Hainsia. Za sebe nisam bila nikakva žena. Ženetine koje se skupljaju u kući i žale na muževe me nisu nimalo oduševljavale, a moja nana me savjetovala kako da budem Prava Žena od malih nogu. Njeni savjeti su bili poražavajući Sve sam zvijezde prebrojala, šljivu mi je napravio, mrak mi je pao na oči, to su bile rečenice tih žena koje su se vucale po kući i pričale o svojim muževima guleći krompir, praveći grah, šireći veš… Kao dijete sam mislila da govore o zvijezdama na nebu, o šljivama u vrtu i o nekom mraku koji padne kad nestane struje. Takav je život, znale su reći znojne, masne, nesretne i debele. Tad sam počela prezirati muški rod. Okrivila sam žene jer su ih one stvorile, odgojile i prebacivale iz generacije u generaciju takve kakvi jesu. Oni nisu bili krivi. Nisu ni bili dovoljno pametni da budu krivi, moja braća, moj otac, moj djed… svi oni su rođeni od žene, od njenih sisa odvojeni i na druge sise prislonjeni i tako vođeni u smrt, cijeli svoj život provedu u nekom polusnu. Žene su krive. Nisam htjela da postanem takva žena i moja menstruacija me nije usrećila ni malo. Seksualno i reproduktivno sposobna… Laž. Koja crna laž…
Tako je i sa seksualnošću. Seksualnost je prva po redu kad se dođe na tu temu, ne ulazi se mnogo u dubinu. Ako si hetero spavaš sa suprotnim polom, ako si homo spavaš sa svojim polom i gotovo, nema dalje. Obavezno se naglasi to spavaš, to je ipak obavezno. Čak i kad se pređe preko činjenice da je netko homo, bi, strejt, ta riječ spavaš je ubačena u rečenicu koja opisuje seksualnost dovodeći je na isto sa seksualiziranošću. Postoji nijansa koja ih dijeli i koje smo svjesni na nekom nivou -aktivnosti. Spolnost i seksualna aktivnost su veoma različite. Netko je možda odlučio da apstinira i ne spava ni s kim. Njegova ili njena seksualnost nemaju značajku kod toga jer nema ni aktivosti, samo sklonosti koja se ne konzumira. Šta se dešava sa ostalima?
Čovjek se nađe u nevjerovatnim okolnostima – zatvor, kafana, pijanstvo, zabava, druženje, pornići, dodirivanje, drkanje i konačno seks. U zatvorima se redovno siluju muškarci ili čak napokon dobrovoljno se seksaju. Sve je svakako jedna velika rupa na kraju krajeva, bitno je samo hoćeš li ti biti rupa ili napuniti rupu. To su ekstremni pokazatelji gdje seksualna aktivnost nema mnogo sa seksualnošću. Ti ljudi možda ne bi ni pogledali muškarca da imaju slobodu izbora, a opet imaju slobodu da ne budu aktivni u seksualnom smislu i opet biraju i biraju ono što im odgovara i što mogu imati. Zatvorske kuje, ribe, kučke, dame, gospođe, sve muškarci, mladići najčešće, slabiji, potentniji i mekši za rad budu birani… Jesu li gejevi ovi strejt momci koji žele za sebe neku toplu rupicu? Jesu. Zastrašujuće su gej, tako strašno i okrutno da ne može biti jasnije. Kod izbora koji je ostao opet biraju muškarca i seks. I gdje smo sada sa seksualnom opredjeljenosti? Gdje su sada momci koji povlače jedni drugima na neki pornić? Koji si puše na zabavi u WC-u? Drugari, drugarice…? Vaša seksualnost je strahovito upitna. Ona ovisi o okolnostima u kojima će vaša seksualna aktivnost varirati i mijenjati se. Zar bi sa sigurnošću mogli reći nikad?
Da, lako je reći – Ja to nikad ne bih! A tko je od nas bio u tom nikad? Kad se desilo to nikad, pa da imaš pravo reći? Lako sam razbacivala tu riječ NIKAD u svojim razgovorima i savjetima, a sama nisam doživjela to NIKAD. Sve su to obični ljudi kako ih volimo nazvati, sasvim obični svakodnevni ljudi koje gledamo i zapravo ne vidimo istinski, jer sve obavljamo automatski u svakodnevnom brzom životu.
U vrijeme rata nisu se pojavili neki mračni ljudi sa kapuljačama iz neke tamne šume sa čudovištima. Pojavili su se na površinu ljudi iz komšiluka. Da. To su ti obični ljudi koji rade nevjerovatne stvari, a do jučer su kosili travu ispred kuće, išli na posao i plaćali kirije. Samo taj primjer dovoljan je da uništi temelje našeg vjerovanja da je svijet oko nas uređen, određen i da to nikad ne može biti, a još gore da mi to nikad ne možemo biti. Ne znamo. Ne znate jeste li gej. Ne možete to reći za sebe sa 100% sigurnosti. Vi bi digli ruke u zrak i možda reći: Ma ne!!! Ja??? Nikad!!! Fuj!!! Bože sačuvaj!
Uredu ja vam vjerujem! Vjerujete li Vi sebi?
Piše Hainsia Olindi
