Ušla sam u butik da kupim crnu haljinu ili tamnoplavu, jer trebam neki tužni ton u cijeloj priči. Crna je dobra međutim malo klasična, dok je tamna nijasna plave prigodna, sasvim prigodna i odgovarajuća. U kosu ću staviti neku crnu mašnu, traku ili kopču sa ružom crne boje, hoću da izgledam čedno i tužno, taj ton ću postići tamnim bojama i malom količinom šminke. Ipak desila se velika prirodna katastrofa na Balkanu, i čula sam poražavajuću istinu o tome kako su upravo LGBT osobe krive. Da, kaže mudri čovjek dat od Boga da su LGBT osobe i Prajd za sve ovo krivi. Voda velika kao kazna pala na zemlju i sve sravnila. Da.
Moram priznati da sam htjela da nabrojim sve mane božijih ljudi, onih koji idu u crkve, džamije i službe, da im kažem kakvi su, tko su, šta su i to bi bilo sasvim lako. Da stavim red pedofilije, pa red homoseksualnosti, pa red inkvizicije, mučenja, krvi, progona, ubijanja u ime Boga kroz sve ove vijekove. I žene su se palile jer su imale crnu mačku. Kako bih mogla raspaliti po cijeloj toj religiji zle riječi i imala bih puno pravo, u ime svih onih koji su stradali od same religije.
Više je ljudi pobijeno, nestalo i uništeno u ime vjere nego od ijedne poplave unazad 2000 godina. I sve bih to ja dobro opisala i bila bih sretna. A neću. Ne više.
Ja se moram izviniti. U ime svih nas LGBT čeljadi ja se izvinjavam. Ja se kajem. Ja se stidim. Evo prihvatite ponizno moje kajanje kao znak dobre volje. Imam i dalje savjesti i znam da je radi mojih prevelikih grijeha na cijelu kuglu zemaljsku pala kazna. Ipak seks je bitna stavka. Sve je krenulo kad je Eva nadmudrila Adama. Trebam i ja biti kao ona. Ona je zagrizla jabuku prva, a onda nagovorila svog druga. Ja nemam druga, nisam ga natjerala da jede jabuku, da bude kriv i da me proklinje cijeli svoj život, ali legenda to traži.
Mene moj Bog nije takvu stvorio. Moj Bog me stvorio za neku drugu sliku i priliku. Ne, nije meni Bog dao drvo spoznaje, zmijetinu, jabuku, glupog muža, dvojicu sinova koji se kolju i pretežak život u kopanju i muci, sa mučnim porodima i patnjom. Ne. Dragi Bog je bio milostiv prema meni. Vjerovala sam kako me ne voli kad me stvorio ovakvu kakva jesam, a onda sam prihvatila njegovo djelo, odnosno sebe, kao iskaz velike ljubavi, nade i stvaranja. Nisam ja birala da dođem, da od svih jajnih stanica i spermatozoida ja budem ta. To je posao nekog drugog, a na meni je da prihvatim veliki dar života. Veoma mi je žao. Ipak, ljudi su ubili Boga. Da, kad je šetao ovom našom dolinom suza, ljudi ga uhvatiše i ubiše. Sad u ime zahvale u svojim mračnim obredima jedu i piju njegovo tijelo i krv vjerujući u vječni oblak pun bijelih ruža i dva čovjeka sa krilima koji sviraju harfu i frulu. Pila sam i ja krv od Boga na obredima magije, čaranja, varanja i jela sam ja tijelo u vidu hljeba svakih sedam dana. Nisam voljela to.
Zašto? I evo zašto je LGBT, koji si Ti stvorio, kriv za sve ove nevolje na jadnoj Zemlji? Bog šuti, mirno i mudro dragi Bog šuti. On ipak sve zna, vidi, čuje i razumije. On je sve stvorio, pa čak i budale koje govore u Njegovo ime, i to su Njegova dječica pa makar mu jeli tijelo i pili krv hiljdama godina nakon što su ga ubili, kad je jednom došao. Šta da itko bolje i drugačije očekuje od finih božijih ljudi?
Piše Hainsia Olindi
