Ako je vjernost fizičko suzdržavanje od seksa prema drugim osobama, onda svodimo vjernost kao vrlinu na čisti fizički čin, bez ljubavi, bez emocije. Njena jedina kvaliteta je u fizičkom aspektu i tu ona gubi svaki smisao, jer ljubav nije samo fizički čin seksa. Ako je ljubav više od seksa zar nije i vjernost više od seksa? Nije, za ogroman broj ljudi nije.
Sredila sam se. Jao, jao kako sam svečana bila te noći. Ta noć je rezevirana u hotelu sa jednom sobom, koja gleda na glavni trg grada gdje sam bila sa svojim momkom. Prevarila sam ja njega davno. Oh, kako sam ga ja varala, kad zatvorim oči i pustim druge ljude da zauzmu njegov lik, dok me on dodiruje svojim rukama. Ja sam tražila i nalazila druge, mašta me odvodila na dotad neviđena mjesta, ali fizički je to i dalje bio on. Da, on me voli, ja volim njega. To je sasvim dovoljno, prekoravala sam sebe. Šta tražiš više? Imaš dobru vezu, čovjeka koji te voli, dom u kojem si sigurna – taj dio mene je bio strog, racionalan i opravdan razumom. Moj drugi dio je tjelesne i emotivne prirode, nije on slušao razum, moje tijelo je tražilo još, više i drugačije. Naravno da sam htjela da ne idem nigdje, da budem sa njim, da ostanem u toplom domu, ušuškana, sigurna i da pijem kakao sa njim ispod deke gledajući Ples Sa Zvijezdama, ali ne ide. To sam htjela sve dok to nisam dobila, kad sam to dobila to mi je dosadilo. Vrijeme otrkivanja druge osobe traje veoma kratko, nažalost.
Sad je ispred mene ogledalo – rozi sjaj, haljina boje indiga sa izvezenim uzorkom kineskog behara, kosa koja pada oko mog lica u valovima, parfem sa mirisom ruzmarina, svježe trave i breskve. I tad sam se vidjela u punom svjetlu kakva sam. Ništa izvana nije djelovalo drugačije koliko sam unutar sebe nailazila na neku paučinu, maglu i mliječnu svjetlost koja zaklanja pogled. Dodirnula sam usne boje trule višnje, koja je upravo ubrana i oprana, i tu sam shvatila šta se dogodilo – već sam ga prevarila. Na sve načine sam ja prevarila osim posljednjeg, po mojoj vrijednosti, a to je fizički. Mogla sam i sa vibratorom da budem nevjerna, sa svojim prstima, sa prijateljicom, a opet najviše pažnje se daje drugoj osobi, a ne samom činu prevare. Prevara. Prevara je već bila između nas, kao jasna, očita činjenica. Šta sad vrijedi ako ne odem njemu u hotel? Pa već sam pustila sve te druge ljude u naš krevet, našu vezu i cijelu ovu priču. Šta sad vrijedi da ne odem? Da budem fina i skuham kakao umjesto boce konjaka, pa legnem na kauč čekajući seriju i njega sa kolačima.
Ustala sam pomalo nezadovoljna. Moja prevara sad ne zahtjeva neko sređivanje, haljinu, šminku, ceremoniju. Ništa mi ne treba sve sam ja već obavila, samo nisam još spavala sa tim nekim tamo. Šta to znači? Ništa. Potpuno ništa. Da sam spavala sa nekim a zamišljala njega bila bih čistija, vjernija i bolja sebi a ne njemu. Njemu je ionako stalo do moje fizičke vjernosti i ne bi me razumio da mu sve ovo ispričam. Ne. On bi mi rekao – Pa nisi spavala sa drugim, to je važno. – Neće shvatiti da sam u svojoj glavi već otišla, bila, nestala. Ne. On će staviti naglasak na moje tijelo. Nije bilo ničije, pa to se samo računa! Tijelo. I tako ljubav pada na tijelo, na fizičko, na banalno. Obična aktivnost poput seksa, koji je kao jelo i piće, se diže do nebesa kao vrhovna vrlina samo ako ne spavaš sa drugima. I sve je ostalo super, nema potrebe za dramom, u kući si, miruješ, ne hodaš, ne kurvaš se. Vjernost? Nije.
Iako nisam vidjela te noći drugoga, slijedeće jutro sam otišla od prvoga.
Piše Hainsia Olindi
