Izvor: Crol.hr
Razgovarala: Goga Kiš
Foto: Helena Vuković Facebook
U nedjelju, 20. septembra, u Beogradu će se održati prvi skup Ponos trans* osoba pod sloganom “Niko nije slobodan dok svi nismo slobodni!”. Lice koje je postalo simbol borbe za ravnopravnost i prava trans* osoba u Srbiji lice je Helene Vuković, umirovljene bojnice Vojske Srbije s kojom smo popričali uoči skupa.
Helena Vuković, koliko god to ona sama negirala, doista je najprepoznatljivije lice trans* zajednice Srbije, ako ne i regije. Trebalo je puno više od hrabrosti za javnu borbu protiv diskriminacije koju je doživjela u Vojsci Srbije, a nakon prve odluke nadležnih tijela koje su samo potvrdile svu ispravnost te borbe i time uvelike olakšale put svima koji trpe takav oblik diskriminacije, Helena nastavlja ispisivati stranice povijesti i kao prva trans* osoba koja je pozvana i općenito stupila u državni parlament.
Tu je sada i Ponos trans* osoba, prva manifestacija takvog tipa koja se ikada organizirala u Beogradu i Srbiji, koja će se ove nedjelje u organizaciji Udruženje građana Egal i Gej lezbijskog info centra (GLIC) održati u Pionirskom parku. Iako se u medijima zadnjih dana često spominju dvije Povorke ponosa, Helena Vuković ističe kako je kod njih riječ isključivo o skupu koji će biti održan na jednome mjestu, uz jasne poruke nadležnim institucijama.
Iznenađujuće pozitivna reakcija javnosti i političke elite
– Ovo nije povorka, Ponos trans* osoba je stajaći skup i bit će organiziran na jednome mjestu uz bogat program. Osnovna poruka je zapravo ta da smo tu, da postojimo ali smo još uvijek pravno neprepoznati, nevidljivi. Zbog toga i u skladu s tim su i naši zahtjevi prema državnim institucijama. Naravno, iznijet ćemo ih na sebi svojstven način, uz sve šarenilo koje zapravo i pokazuje i oslikava bogatstvo različitosti.
Organizatori Beograd Prajda su vam uputili podršku, ali i poziv da im se pridružite u njihovoj povorci kroz Beograd, hoćete li se odazvati?
– Nije pristojno šetati po susjedstvu kad su ti gosti u kući. Pa kakva bih ja to domaćica onda bila?
Kakav odaziv očekujete na vaš skup? Imate li najave dolaska trans* osoba iz drugih gradova iz Srbije, regije ili inozemstva? Očekujete li predstavnike nekih međunarodnih organizacija?
– S obzirom da je ovo prva manifestacija ovakvog tipa, otvoreni javni protest, zanimanje je jako veliko. Iz drugih gradova očekujemo mahom trans* osobe koje su nam se i dosad javljale i koje su nas prepoznale kao jedinu podršku, a kojima smo pomogli i uputili ih na nadležne liječničke službe. Iz regije nam se nisu najavile organizirane grupe, ali koliko vidim vijest je uz vašu pomoć dosta popraćena u susjednoj Hrvatskoj. Očekujemo pojedinačne posjete gostiju iz regije. Što se tiče predstavnika međunarodnih organizacija imamo najavu dolaska predstavnika delegacije EU u Srbiji i pojedinih diplomatsko/konzularnih predstavništava.
Kakve su bile prve reakcije javnosti, političara i same LGBT zajednice u Srbiji nakon objave da ćete održati vaš vlastiti skup trans* osoba?
– LGBT zajednica je u neku ruku zasićena kojekakvim aktivnostima koje se održavaju iza četiri zida i onda im ovakav oblik iskrene borbe za svoja osnovna prava daje nadu da neko misli na njih i jako se u tome prepoznaje to osvježenje u samom pristupu rješavanja problema. Javnost kao i politička elita je iznenađujuće pozitivno reagirala na našu objavu da će se održati skup Ponos trans* osoba. Mi smo iznijeli jasne, realne zahtjeve koji se tiču životnih stvari i same egzistencije, konkretno podataka u osobnim iskaznicama, pristupu zdravstvenoj zaštiti, omogućavanju zapošljavanja, senzibilizaciji socijalnih službi i policije u radu s trans* osobama.
Ispisali novu stranicu povijesti
Posljednjih mjeseci susreli ste se s brojnim političarima/političarkama, razgovarali o pravima trans* osoba u Srbiji. Kakvi su utisci s tih razgovora?
– Ne znam jesmo li bili toliko jasni i uvjerljivi u svojim zahtjevima, ali naišli smo na stvarno dobre reakcije predstavnika u vlasti. Čak smo i ispisali novu stranicu povijesti, jer se prije neki dan dogodilo da je prvi put u povijesti jedna trans* osoba ušla u republički parlament na poziv predsjednice parlamenta na sastanak i naravno bila tretirana najnormalnije uz svo poštovanje. To je veliki korak u poštivanju ljudskih prava i jasna naznaka da se stvari kreću uzlaznom putanjom po pitanju LGBT osoba. Svojim jasnim nastupanjem želimo pokazati da kao nevladin sektor želimo biti partner državi za usvajanje novih vrijednosti i omogućiti sigurnu uključenost LGBT osoba u redovne tokove društva.
I jeste li primijetili neke pomake nabolje?
– Pomaci su vidljivi, ali ako u uzmemo obzir da je Balkan vrlo konzervativna sredina, svaki i najmanji pomak koji se napravi po pitanju LGBT prava je zapravo velika pobjeda, a nizanjem više takvih pobjeda doći ćemo do željenog cilja. Vi ste uspjeli u izglasavanju životnog partnerstva, Slovenija je otišla i korak dalje po pitanju usvajanja djece, tako da se polako usvajaju te europske vrijednosti i standardi i Srbija će morati u skorije vrijeme prilagoditi svoje zakonodavstvo europskom.
Vi ste zasigurno najpoznatija trans* osoba u Srbiji, ako ne i u regiji – možete li usporediti Vašu situaciju danas i prvih mjeseci nakon što je Vaša priča objavljena u medijima ? Što se za Vas najviše promijenilo ? Kakav je danas Vaš odnos s obitelji, prijateljima?
– Ne bih sad licitirala oko toga jer to je relativna stvar. Ja jesam možda prva koja je ustala protiv diskriminacije i time postala neki sinonim za tu institucionalnu borbu, ali najmanje je potrebno sada lijepiti titule. Bitno je da borba ima efekta i da se polako ruše stereotipi koji su godinama pratili trans* osobe.
Jedan od najvećih uspjeha te pionirske borbe koja traje skoro godinu dana zapravo je povećanje vidljivosti trans* osoba i ukazivanje na realne egzistencijalne probleme koji muče trans* osobe, uz naravno sve ekonomske problema koji muče sve građanke i građane u Srbiji.
Udruženje građana Egal kojem i sama pripadam jedino je udruženje koje radi na terenu sa samim korisnicima i sa zajednicom. Bitno je da je zajednica to prepoznala i da nam se sve više trans* osoba javlja za pomoć i vjerujte mi, srce nam je puno kad možemo nekome pomoći.
Što se tiče situacije od prve medijske objave o mom slučaju pa do danas, mogu reći samo da danas slobodnije šetam ulicom. Ubili smo taj senzacionalizam koji je pratio čitav slučaj u onom trenutku kad je Povjerenica za zaštitu ravnopravnosti donijela mišljenje da sam pretrpjela diskriminaciju. Time smo ušli u povijest i ustanovili sudsku praksu za buduće slične slučajeve.
Što se tiče odnosa s bližnjima , u svakodnevnom smo kontaktu, a pravi prijatelji vas se nikada neće odreći ako radite ispravnu stvar. Pozdravljam vas našim sloganom koji prati prvi trans* prajd u Srbiji – “Nitko nije slobodan dok svi nismo slobodni!”.
