Ovo je dio serije intervjua o cyber queer feminizmu u regionu. Sajberfeminizam je dio feminističke teorije, aktivizma i prakse čija su polja djelovanja sajber prostor, internet i nove tehnologije.
Cilj je predstaviti dionice sajber prostora u našem okruženju koje koriste internet platformu i alate, koji su im besplatno dostupni, kako bi mijenjale svijet oko sebe. Zaključak koji su donijele u ovoj seriji intervjua je da sajber svijet ruši barijere fizičke udaljenosti, i da u isto vrijeme postoji ogroman potencijal, ali i nedovoljno korištenje istog, za mijenjanje ustaljenih obrazaca stereotipnih prikazivanja različitih identiteta. Međutim, optimistične su da će do promjena doći, daljom edukacijom o novim medijima i radom na pokretanju kampanja i sadržaja koji promovišu različitost.
Hipster Dyke je kolumnistica na queer.hr, osim toga vlasnica drugih alterega, članica kolektiva Zbeletron i Queer Zagreba. Pričale smo o njenoj kolumni, kroz alter ego Hipster Dyke, u kojem predstavlja lezbejske lajfstajlove i identitete na sarkastičan i komičan način, o njezinom angažmanu na Sceni, kako je naziva, sajtovima i strategijama aktivizma, koje preporučuje u sajberprostoru i dr.
Zašto alter ego Hipster Dyke? Kako si otkrila taj alterego?
Hipster Dyke: Moj alter ego rođen je na slučajan način, gotovo poput djeteta rođenog jer je kondomu istekao rok trajanja. Naime, kada sam upoznala svoju glavnu urednicu Karlu prije nekoliko godina tek sam se pojavila na lezbijskoj sceni nakon jedne duge veze i jednog kratkog, ali slatkog flinga koji je u biti označio sami početak rođenja Hipster Dyke. Bila sam doslovno izgubljena i u potrazi za samom sobom kada je moj život krenuo nekim totalno neočekivanim putevima – naime, nisam bila dio lezbijske scene, osjećala sam čak i određeni prezir prema svim stereotipima koji su se povezivali sa lezbijkama, smatrala sam cijelu Scenu jednim kultom u kojega nikako nisam htjela ući jer me jednostavno bilo strah svega toga. No, još jednom je moj prokleti ego proradio i nakon što sam provela neko vrijeme u Karlinom društvu, primjetila sam kako se raspituje uokolo i traži autore i autorice za portal Queer.hr. Ego je dakako podivljao jer joj uopće nije palo na pamet mene pitati da radim išta za portal. I onda sam tako strpljivo čekala svoj trenutak da zasjajim dok sam hengala okružena lezbijkama i promatrala ih onako pomalo sa strane i donosila mnoge zaključke koje sam uglavnom čuvala za sebe. Sve do jednog trenutka kada su me voditeljice emisije Klozet nakon prilično pijane zajedničke večeri pitale da gostujem u emisiji o lezbijskim stereotipima. Mislim da je to trenutak kada sam shvatila da se moj život preokrenuo i da sam zaista jedini logičan materijal da pišem o svemu što sam primjetila na lezbijskoj sceni. Mogu reći da je Karla prvo bila poprilično skeptična – barem mi se tako činilo. Dok nije pročitala moju prvu kolumnu. Samo ime, Hipster Dyke je odabrao moj dragi kolega Marino koji je zajedno sa mnom radio na portalu. Naime, kada smo prije dvije godine napravili redizajn portala, svaki autor kolumni je trebao nazvati svoje kolumne nekako… A kako me svi uvijek zafrkavaju da sam hipsterica, Marino je ispalio ime i tako je to ostalo jer Karla nikako nije htjela prihvatiti da mi se kolumna zove „Kavica s Dinom“. Samo da istaknem da se ne smatram hipstericom – ne oblačim se dobro i ne kupujem robu. No to je skroz jedna druga tema.
Imaš kolumnu na queer.hr na kojoj sedmično na pitak i sarkastično komičan način pišeš o lezbejskom lajfstajlu. Kako biraš teme o kojima pišeš?
Hipster Dyke: Same teme su s vremenom postale prilično mučne za odabrati jer se često ulovim kako prelazim preko tih skoro pa 220 A4 stranica materijala koje sam ispljunula u posljednje tri godine i svaki put mi se učini da sam sve trebala napisati drugačije. Puno nadahnuća dolazi iz moje okoline koja uvijek ima neke rasprave koje mi daju materijala, a iskreno, jako bitan dio svega je taj autobiografski element. Svaka kolumna je jedan meni prilično bolan proces jer moram prolaziti kroz neke svoje dijelove života s kojima se inače teško suočavam na svakodnevnoj bazi. Recimo da su kolumne oni odgovori koje ne mogu ponekad samoj sebi dati pa u onom trenu kada me konačno posjeti muza, jednostavno ih moram zabilježiti i podijeliti sa svijetom. A u posljednje vrijeme je tema sve manje jer se uglavnom krećem među istim krugovima ljudi pa često surfam u panici po netu i tražim o čemu bih mogla pisati jer sam već pomalo presušila i na kraju natipkam kolumnu u panici pa ponekad to prođe dobro, a ponekad ne. To je život… Imam jako puno pitanja čitatelja koji će mi definitivno jednom doći na red, ali radi ostalih zaduženja koja imam jednostavno ne stižem svakom odgovoriti i često se ulovim da prezirem samu sebe što jednostavno nisam dostupnija i što ne uspijevam pronaći više vremena. Počinjem raditi i na knjizi koja će se bazirati na kolumnama jer smatram kako ne postoji dovoljno pitke literature koja se bavi s temom lezbijstva na dovoljno pitak način. Pisci su često opsjednuti s kompleksnim rečeničnim konstrukcijama, no iskustvo me podučilo da je jednostavnost ponekad najteža…
U nekoliko navrata si pisala o različitim lezbejskim identitetima? Smatraš li cyberprostor igralištem identiteta ili misliš da su i u njemu dalje perpetuiraju stari steoreotipi?
Hipster Dyke: Pa iskreno da ti kažem, nerviraju me sve moguće etikete koje postoje, a tako me i nerviraju sve te moguće i nemoguće podjele lezbijki. No, o tome se mora pisati jer je sociološki zaista fascinantno kako svi ljudi, ne samo lezbijke, uživaju u tome da imaju, ali i nose to breme etikete. Inače smatram kako je prilično ograničavajuće trpati osobe u „ladice“ jer je samo određivanje nečijeg identiteta na temelju seksualnosti i više nego glupo i ograničavajuće. No, mnogi to vole i logično je progovoriti o tome. Dakako, pritom se koristim ogromnom dozom sarkazma baš zato jer me etikete nerviraju iako se često ulovim kako samu sebe pokušavam strpati u ladicu. Cyberprostor je sjajan jer otvara prostor za dijalog, a ujedno tako i pomiče granice same lezbijske samopercepcije jer je dostupnost informacija o vlastitom identitetu potrebna. No, činjenica jest da stereotipi evoluiraju. Sjetimo se samo početne percepcije lezbijki kao nabrijanih radikalnih mrziteljica muškaraca koja se ipak dosta promijenila radi dostupnosti informacija.
Koja je tvoja uloga u okviru QueerZagreb kolektiva? Možeš li nam reći nešto o vašim inicijativama vezanim za nove medije?
Hipster Dyke: Queer Zagreb je u biti samo jedan dio priče s kojom se bavi udruga Domino. No, moram malo sad više reći o samom podrijetlu imena naše udruge jer me ta priča fascinira i najbolji je pokazatelj toga koliko je riječ queer zaživjela u Hrvatskoj, ali i šire. Kada je predsjednik udruge Zvonimir Dobrović prije 11 godina odlučio napraviti festival koji će se baviti queerom, bilo je logično da svoju udrugu nazove Queer Zagreb… Šteta što osobe u Uredu za udruge nisu uopće znale što queer znači te samim time udruga nije mogla biti nazvana imenom koje je originalno bilo zamišljeno pa je uzeto ime Domino. Zašto Domino, nije mi jasno, no volim u svojoj glavi misliti da se radi o parodiji na domino efekt – kao, niste nam dali da se nazovemo Queer Zagreb pa ćete sada vidjeti što se sve može napraviti kao posljedica toga. Moja trenutna uloga je prilično opširna jer sam uključena skoro u svaki segment rada udruge Domino. A bavimo se zaista s mnogo stvari… Osim što sam aktivna producentica Queer Zagreb Sezone koja ima programe diljem cijele Hrvatske, koordinatorica sam izdavaštva kao i filma, ponekad uskočim u pomoć pa se bavim i PR-om, radim na nekoliko europskih projekata, na portalu, a isto tako sam producentica Perforacije festivala. Sigurno sam nešto zaboravila.
Na koji način si još umjetnički i aktivistički angažirana?
Hipster Dyke: Pa, inače sam jako protiv povezivanja različitih svojih alter ega, no ponekad je teško odvojiti ih. Djelujem u LGBTIQ DJ/VJ kolektivu ZbeLeTron i tamo sam prigrlila jedan alter ego kojemu ćeš morati poslati pitanja ako želiš doznati više o tome. 😀
Da li ti se internet čini kao osnažujuće sredstvo za lezbejsku zajednicu? Koje sajtove bi preporučila bilo u aktivističkom ili lajfstajl smislu?
Hipster Dyke: Internet je jedno predivno mjesto na kojemu mnoge lezbijke provode puno vremena i iskreno da ti kažem, mislim da itekako djeluje pozitivno na lezbijsku zajednicu zbog svih informacija koje se mogu na svakodnevnoj bazi doznati. Naravno, tu je i onaj trenutak kada najusamljenija lezbijka na svijetu može zaključiti – nisam jedina. Mislim da je to naročito bitno za lezbijke iz, usudit ću se reći, ruralnih područja koje su često usamljene u svojem lezbijstvu te često osjećaju nesigurnost u vlastiti identitet jer se prije nisu imale s kime poistovjetiti. A sad, uz samo nekoliko klikova možeš naučiti zavezati kravatu, doznati u kojoj je fazi Ellen, pogledati poneku lezbijsku seriju. Internet je, jednom riječju, zakon. A što se tiče web stranica, nekako najviše volim zalutati na opskurne web stranice poput qzap.org (koja, usput, u posljednje vrijeme nešto ne radi), drag mi je jako i GayStarNews, Advocate, Curve kao i AfterEllen. Ali najviše u biti visim po različitim kulinarskim blogovima koji nisu toliko lezbijski tako da mislim da to nikoga ne bi baš zanimalo da sad posebno ističem. Naravno, tu je i SheWired kao i Lezbilicious i tako dalje.
Koje su po tebi najefektivnije strategije LGBT online aktivizma?
Hipster Dyke: Reći ću samo, ovako nekako naivno, zaista ne znam i bojim se da ću dati neispravan odgovor. Mislim da je bitno pisati o lezbijskim temama, bitno je stvarati lezbijski sadržaj i dijeliti ga s ostalim lezbijkama online, bitno je pokretati različite online akcije poput one za bračnu jednakost jer je jednostavno mogućnost viralnosti takvih stvari ogromna ako se radi o stvarima s kojima se osobe mogu poistovjetiti. Mnogi aktivisti nažalost zaboravljaju da aktivizam ne postoji radi postizanja nekih osobnih ciljeva ili samoreklame te smatram kako mogućnosti koje pruža internet nisu još uvijek dovoljno dobro iskorištene u regiji u toj nekakvoj borbi za jednakost i prava. No to je možda samo moje mišljenje. Moje mišljenje je, vrijeme je pokazalo, često krivo.
Razgovarala Jadranka Ćuzulan Na ovim linkovima možete pročitati druga dva intervjua: Leila Šeper: Koristim ovu priliku da pozovem na reviziju postojećih društvenih vrijednosti
