Prema zadnjim podacima Zavoda za javno zdravstvo FBiH u periodu do 1. 12. 2020. u Federaciji BiH je registrirano 249 osoba kojima je dijagnosticirana HIV infekcija, a pretpostavlja se da je broj inficiranih mnogo veći zbog nedetektovanih slučajeva. U našem društvu i dalje vlada veliko neznanje, stigma i diskriminacija te će nam trebati još dugo vremena da svi skupa poradimo na podizanju svijesti javnosti o HIV-u i AIDS-u.
Piše: Matej Vrebac
HIV (virus humane imunodeficijencije) je dugo godina pogrešno – stigmatski i diskriminatorno – smatran virusom koji pogađa isključivo gej osobe, a AIDS je čak nazivan „Božjom kaznom“, „pederskim rakom“ i „gej kugom“. Zna se da netretirana i neliječena infekcija HIV-om dovodi do teškog razaranja imunog sustava poznatijeg kao sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS). Prva epidemija AIDS je zabilježena 80-ih na prostoru SAD-a, odakle će se proširiti prema eurpskim zemljama. Razlog zašto se o pandemiji HIV-a/AIDS-a dugo nije javno govorilo jeste taj što se infekcija najviše prenosila među marginaliziranim skupinama: LGBT osobama, Afroamerikancima, beskućnicima i intravenskim ovisnicima droga. Bez obzira što su stotine tisuća ljudi pogođenih AIDS-om umiralo tokom 80-ih i 90-ih u SAD-u, vlasti i odgovorni nisu učinili skoro pa ništa da bi pristupile rješavanju ovog problema smatrajući da je to bolest koja pogađa samo LGBTI osobe. Većina zaraženih i oboljeli od AIDS-a u tome vremenu je danas, nažalost, mrtva: doslovno su bili osuđeni na smrt jer se ništa nije znalo o lijeku i terapiji za zaražene, ukratko: HIV je bio tabu tema. S vremenom su se stvari i perspektive na HIV mijenjale, ostvareni su značajni napretci u vidu tretiranja, liječenja te dospijeća naučnih, relevantnih informacija. Iako se danas zna da se najveći broj HIV infekcija dešava heteroseksualnim prijenosom, u našem društvu i dalje prevladavaju stigma te općenito nedovoljna informiranost oko ove važne teme.
Šta bismo trebali znati o HIV-u?
HIV-om se može inficirati svatko, bez obzira na dob, spol, seksualnu ili rodnu orijentaciju. Načini prijenosa su: onaj najčešći – seksualnim kontaktom (spolne izlučevine), krvlju (primjerice preko zaražene igle i opreme intravenskih ovisnika droga) te s majke na dijete (vertikalno). HIV se ne prenosi svakodnevnim kontaktima poput grljenja, ljubljenja i sl. Jedini način da saznamo jesmo li bili izloženi zarazi jeste testiranje na HIV jer veliki broj zaraženih uopće ne pokazuje nikakve simptome godinama nakon infekcije. Zarazu možemo spriječiti pravilnim informisanjem i odgovornim ponašanjem. Ukoliko znamo da smo se ponašali rizično (često mijenjali partnere), imali nezaštićen odnos (oralni, vaginalni ili analni odnos bez kondoma ili odnos pri kojem je došlo do oštećenja kondoma) ili imali zarazu nekom drugom spolno prenosivom infekcijom (STI), definitivno bi bili fer i odgovorni prema sebi da se odlučimo testirati na HIV. Veoma je važno naglasiti da su mlade osobe (a među njima i mlade LGBTI+ osobe) koje rano stupaju u seksualne odnose također izrazito podložne spolno prenosivim infekcijama. Faktori su mnogi, a nadovoljan i nedostatan pristup seksualnom odgoju u našim obrazovnim sistemima, nepoznavanje mogućnosti testiranja te mišljenje „ne može se meni to desiti“ su najčešći uzroci STI među mladima.
Gdje se testirati?
U Bosni i Hercegovini je u okviru javne zdravstvene zaštite dostupno dobrovoljno i povjerljivo testiranje i savjetovanje na HIV i druge STI. U svakom od Centara za dobrovoljno i povjerljivo testiranje i savjetovanje na HIV (DPTS Centri) će vas dočekati stručno medicinsko osoblje koje će znati dati odgovarajuće savjete i informacije te uputiti na besplatno i anonimno testiranje. Budući da je testiranje dobrovoljno i anonimno, ne bi trebala biti potrebna nikakva uputnica ili zdravstvena iskaznica. U BiH je dostupno 21 lokacija gdje je moguće obaviti ovakav vid testiranja i savjetovanja. Naravno, u dosta većih gradova je moguće testirati se komercijalno na STI u privatnim labaratorijama. Prosječana cijena testova na HIV u privatnim labaratorijima u Sarajevu se kreće od 40 do 220 KM (ovisno o vrsti testa), dok se cijene testova za druge STD kreću od 10 do 50 KM.
Vakcine i PrEP
Jedan od mogućih i najučinkovitijih načina za suzbijanje HIV-a, baš kao što je to u slučaju virusa COVID-19, jeste vakcina. Iako danas u svijetu nakon izbijanja pandemije koronavirusom imamo izbor različitih dostupnih vakcina, nažalost dosada nije pronađena niti jedna učinkovita na virus koji je s primata prešao na čovjeka oko 1930. u Africi. Razlog tome je što virus HIV-a jako često mutira i sva dosadašnja testiranja cjepiva na HIV su se pokazala neuspješnim. Nedavno su se pojavile nade zbog Modernine objave da će vrštit testiranje nove vakcine protiv HIV. Modernino cjepivo će biti testirano sve do 2023. na uzorku od 56 HIV negativnih osoba od 18 do 56 godina, a bazirano je na mRNA tehnologiji u proizvodnji imunog odgovora – jednako kao Pfizerovo i Modernino cjepivo za zaštitu od COVID-19.
Sve dok cjepivo ne pokaže svoju učinkovitost tokom testiranja, moguće je zaštiti se odgovornim ponašanjem (redovnim testiranjem, korištenjem prezervativa, apstinencijom) i PrEP-om. PrEP (predekspozicijska profilaksa) je vid preventivne terapije koja sprječava infekciju HIV-om, a redovito uzimanje PrEP tableta umanjuje mogućnost od zaraze za 92% osobama koje su u povećanom riziku od infekcije ili su imale rizičan kontakt. Prema dostupnim informacijama PrEP je dostupan u Klinici za infektivne bolesti Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu od početka 2016. godine, ali oni koji su u praksi pokušali doći do njega znaju da je situacija na terenu malo drugačija. Definitivno bi se trebao vršiti pritisak da PrEP bude više dostupan u okviru zagarantovane javne zdravstvene zaštite. No ne treba zaboraviti da PrEP možda štiti od infekcije HIV-om, ali ne i drugih STI te nije učinkovita zamjena za korištenje zaštite i odgovorno ponašanje.
