U Zagrebu je 15. i 16. marta organizovan prvi međunarodni simpozij o pravima trans, inter i rodno varijantnih osoba -Transpozij.
Prisustvovalo je 50 predstavnica_ka organizacija iz Njemačke, Nizozemske, Mađarske, Francuske, Slovačke, Češke, Slovenije, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, koji u vlastitim nacionalnim kontekstima zagovaraju borbu protiv transfobičnih stavova, nasilja, nedostatka zakonske regulative i zaštite, povrede prava na privatnost i prepreka u zdravstvenoj zaštiti, izvještava Vox Feminae.
Simpozij je dio projekta “Rodna ravnopravnost za sve – Ostvarimo trans prava!” kojeg Ženska soba iz Zagreba provodi u saradnji sa Trans Aid-om Hrvatska.
Tokom dva dana simpozija predstavljeno je stanje prava trans, inter i rodno varijantnih osoba u državama učesnicama simpozija. Na simpoziju se govorilo o iskustvima i naporima koje su poduzele organizacije koje su učestvovale, te kako se boriti protiv transfobije, transfobičnih stavova i nasilja u društvu, piše na zvaničnoj stranici udruženja Trans Aid Hrvatska.
Na simpoziju su učestvovali_e trans osobe i organizacije iz Bosne i Hercegovine koje se bave pravima LGBTIQ osoba. Kristofer, trans muškarac iz BiH je govorio na simpoziju o situaciji u BiH, te svakodnevni problemima sa kojim se on susreće kao trans osoba.
U nastavku vam prenosimo njegov govor u cjelosti.
Svi smo mi stvoreni od Boga. Vjernici vjeruju da je on veličanstven i da nikada ne griješi. Svi smo mi ljudska bića koja imaju pravo na svijest, pravo na izbor, pravo za život. Tako imamo i pravo na seksualnu orijentaciju, pravo na rodni identitet, pravo da budemo ono što jesmo. Istočnjačke religije kažu: ne ubij ono što je dahom dano.
Ja sam trans muškarac koji živi na Balkanu, u Bosni i Hercegovini. Zemlja primitivizma, pogrešnih i neshvaćenih mišljenja. Zemlja je podijeljena na primitivne kategorije i teško je ako odudaraš od njih. Pogotovo ako si dio LGBT svijeta.
Šta je transrodno? Ti si peder, ne ti si muškobanjasta lezbejka. To su česte riječi koje dobivam od ljudi. Ljudi toliko gledaju naprijed, guraju svoje. Ne žele da gledaju široko svojim očima. Zar je toliko teško ukucati na google da pogledaš pojam transrodnosti, kada već svaki dan visite na netu i širite mržnju, transfobiju, a da toga niste svjesni. Da, to nema veze sa seksualnom orijentacijom, već sa identitetom individue.
Ne ti si bolestan, ti nisi normalan, to nije normalno, gorit ćeš u paklu. TO NIJE PRIRODNO.
Trenutno živim i studiram na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Tu provodim većinu svog vremena i baš u toj ustanovi najviše osjećam transfobiju. Ti ljudi bi trebali biti najveća podrška. To su umjetnici, sanjari, neshvaćeni ljudi. Ispostavilo se da su primitivni.
10. decembra je bio Marš za ljudska prava. Start je krenuo ispred Akademije. Nista nije moglo proći bez problema. Završilo je tako što su specijalci utrčali u Akademiju po studenta radi govora mržnje. Tražite podršku, a ne dobijete je, iako je bila jedna transrodna žena na Akademiji i to još na mom smjeru – smijer grafike.
Transfobija je prisutna, ali je prikrivena. Imao sam konflikt prijetnjama sa jednim navijačem poslije gradskog derbija. Oni su se vraćali kući i prišli meni i mojim drugovima sa pitanjem da li sam ja lezbejka. Moj je odgovor bio: ne, ja sam muškarac (zato što nemam nikakve oznake ženskog pola na prvi pogled). Ti muškarac? Hoćeš da te sad skinem? Njega su odvukli drugi, ali morao je da pljune u mom pravcu sa tolikim gađenjem.
Treći slučaj, koji se nedavno desio: napad na učesnike festivala Merlinka u Sarajevu. Ta priča se krojila preko internet, preko stranice Zabranimo paradu ponosa prvog maja u Sarajevu. Huligani su utrčali na diskusiju Transeksualnost u tranziciji i počeli tući sve muškarce. Od naziva diskusije Transeksualnost u tranziciji samo su riječ ”U” razumjeli. I ja bih nastradao da nisam na vrijeme krenuo trčati. To je samo razlog koliko ima govora mržnje preko interneta i nitko ne poduzima ništa, ne kontroliše.
Prošli tjedan sam imao situaciju sa policajcima. Napominjem da je pod okvirom Sarajevskog otvorenog centra izdan priručnik o postupanju u slučaju kršenja ljudskih prava LGBT osoba za policijske djelatnike_ice, taj primjerak imaju u printanoj verziji i online verziji na MUP-ovoj stranici. Također, SOC je organizirao više treninga za policijske djelatnike_ice.
Zaustavlja me policijska patrola na cesti dok sam se vraćao kući i kroz prozor me tersavo pita da li imam dokumente. Pošto su mi ukradeni, sa sobom imam svu papirologiju da potvrdim. Zaustavili su me sa strane i gledali tu papirologiju. Pogled gadosti i dizanje svjetiljke kada je policajac pročitao moje biološko ime koje se ne podudara sa mojim pravim. Mislim da je razlog moje biološko ime zašto su me pretresali od glave do pete i gledali u moju torbu. Imate priručnik, pročitajte ga, educirajte se, jer je priručnik skraćen i napisan jednostavno da ga oni mogu razumijeti.
U maju prošle godine bile su prve trans radionice za trans osobe nakon radionica koje je radilo Udruženje Q prije toliko godina. Bilo je lijepo sjediti i upoznati trans osobe iz Hrvatske, Srbije, ali i iz drugih gradova Bosne i Hercegovine. Kroz smijeh, druženje i ono što nas sve povezuje ujedno smo prošli medicinske, pravne i ostale potrebe u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.
Aludiram na to da je uveliko potrebna grupa trans podrške u Sarajevu i BiH.Trenutno blisko tomu je Sehara jednog ormara, coming out priče, druženje koje organizira Udruženje Okvir. Kao mladi trans muškarac koji je odrastao i živi u toj sredini, jako je teško stvarati bilo kakvu vrstu odnosa sa osobama koje nisu dio LGBT svijeta. Strah mi je triger i ljudima prilazim sa distance. Opet, u ovome gradu koji propada primitivnim mišljenjem, nađe se koja osoba koja razumije. Te osobe me gledaju prvo kao ljudsko biće, pa onda kao trans muškarca i podržavaju moj izbor. Te osobe mi predstavljaju najveću podršku, jer me pitaju, žele da znaju, traže da im pojasnim pojmove i koji samovoljno žele da odu na neku manifestaciju i druženje da me podrže. Također, najveću podršku mi daje moja druga obitelj, moji prijatelji, moje sve. Moja druga obitelj vjeruje u mene, u moje kapacitete, u moj talenat i iz dana u dan sa samim osmijehom me motivišu i odmah imam osjećaj da tu pripadam, da imam svoje mjesto u ovome društvu. Da mi imamo mjesto.
Druga, najteža stvar su ljubavni odnosi. Jako je teško meni kao trans muškarcu u Sarajevu istinski naći nekoga tko želi da bude moj partner, koji će biti uz mene. Ja sam jako teška osoba i moj partner zna koliko je komplikovano i teško ući u takvu vrstu veze. Onda stvarno moraš nekoga voljeti. Uvijek završi sa time da druga strana odustane, jer ne može da se nosi sa mojim zidovima i mjerama predostrožnosti.
Nisam izabrao da budem trans muškarac, takav sam se rodio i to sam što jesam. To je dio mene, budim se kao muškarac svaki dan, to me gura dalje i transrodnost pokušavam da prenesem kroz svoje talente. Na vaše riječi: Ti si bolestan, trebaš se liječiti – ja ću odgovoriti da nisam bolestan. Ja sam ljudsko biće. Muškarac. Samo je dug i trnovit put do moje sreće. Neutaživa želja za nedostižnom ljubavi.
