Razgovarala: Jadranka Ćuzulan
LGBT.ba: Šta te je ponukalo da se prijaviš na konkurs na temu “Coming out”?
Čovjek iza kiše: Potreba i želja za afirmacijom i promocijom LGBT kulture kroz književnost i pisanu riječ, općenito. Konkurs je najsretnije pomirio i jednu i drugu stvar meni dosta blisku.
LGBT.ba: Odakle inspiracija za ovu priču?
Čovjek iza kiše: Ne znam koliko je odgovor na ovo pitanje uopće važan za razumijevanje teksta kao krajnjeg proizvoda književno-umjetničkog napora nekog/e autora/ice. Zašto bi se o motivu kao i putu nastajanja nekog djela govorilo samo u književnosti? Recimo, pitate li se ikada otkud insipiracija nekome da napravi neki komad namještaja ili da skuha neko jelo, što također može biti umijeće kao i pisanje. Književnost ne živi od inspiracija, već jasno realizirane i dobro razrađene ideje koja – kako bi rekao Kafka – mora biti sjekira za zamrznuto more u vama.
LGBT.ba: Kako je coming out prikazan u tvojoj priči?
Čovjek iza kiše: Prikazan je kroz nadasve prijateljsku priču u spletu različitih životnih okolnosti. To je priča o prihvatanju drugih, ali i samog sebe kroz druge. Nije dovoljno samo reći nekome da ste drugačije seksualne orijentacije. Uvijek je najvažnije razumijevanje i spremnost za prihvatanje, što je sve proces. Coming out je proces prihvatanja i propitivanja, te je kao takav i prikazan u priči. Dan koji se treba slaviti kao coming out je dan kada vas neko prihvati kao osobu koja je u životu svašta nešto, pa između ostalog i drugačije seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.
LGBT.ba: Da li si se dosada bavio pisanjem, i da li su te priče imale neki LGBT motiv(e)?
Čovjek iza kiše: Jesam. Pišem za brojne portale u Bosni i Hercegovini, kao i regiji. Ne pišem samo književno-umjetničke radove, već i novinarske članke, eseje, naučne radove. Objavljivan sam također u raznim printanim izdanjima. Ovo je prva priča s LGBT motivima, ali ne i posljednja, svakako. Mislim da sam se tek sada ohrabrio pisati i o LGBT ljudima, situacijama, trenucima.
LGBT.ba: Kako ti vidiš udio umjetničkog stvaranja u aktivizmu?
Čovjek iza kiše: Umjetnost, književnost tačnije i vidim prevashodno kao mjesto borbe za pravednije i bolje društvo za sve nas. Mjesto djelovanja, akcije, mjesto na kojem će se, ako ništa, pokrenuti pitanja o kojima se generalno šuti. Umjetničko stvaranje može biti aktivizam ako vaše stvaralaštvo nervira većinu sklonih prihvatanju stvari zdravo za gotovo, ruši granice i stereotipe, povezuje, govori o marginaliziranim pojavama, propituje svijet oko vas i svijet u vama. U umjetnost koja ima svrhu i efekt u svakodnevnom životu ljudi želim da vjerujem.
LGBT.ba: Da li tvoja priča ili drugi sadržaji na konkursu mogu biti svojevrsna motivacija LGBT osobama za coming out, odnosno da li pomažu osjećaju da nisu sami?
Čovjek iza kiše: Moja priča kao i fotografije, te druge priče konkursa nastoje, svakako, ohrabriti LGBT zajednicu u Bosni i Hercegovini i poručiti svima, ne samo pripadnicima/ama LGBT zajednice, da se nikada ništa ne dešava samo jednoj osobi. Uvijek smo dio šire mreže ljudi. Pripadnici/e LGBT zajednice u BiH treba da shvate da nisu sami, da se ništa ne događa samo njima sada i ovdje. Postoje ljudi i mjesta na kojima se mogu povezivati, upoznavati i razmjenjivati iskustva. Uvijek je teško napraviti iskorak, ali najvažnije je nikada ne pristajati na poziciju podređenog koju nam je društvo dodijelilo. Ne treba od sebe nikada praviti žrtvu samo zato što ste nešto što neko možda ne može, ne želi ili ne zna da razumije. Postoje i zasigurno će postojati ljudi koji će vas razumjeti i voljeti baš onakvim kakvim jeste. Ali ni oni neće pasti s neba. Ne treba nikada ostajati zatvoren u samog sebe. I “u ormaru” uvijek ima mjesta za više od jedne osobe.
Pobjedničku priču konkursa na temu coming outa pročitajte ovdje.
