PIŠE: Renata Glavnika
Sarajevski duo sastav BLUZZE, koji čine Sara Ristić i Nejla Bihorac zvana Bibi su započele svoju saradnju kroz muzičko-poetske nastupe, nakon kojih su se upustile u daljnje projekte. Kroz izvođenje neočekivanih obrada i originalnih pjesama one nude jedinstven pristup muzici koja odiše elementima popa, rocka i jazza.
Za lgbti.ba su govorile o inspiraciji, muzičkim utjecajima, novim pjesmama i nadolazećem nastupu na ovogodišnjem festivalu queer umjetnosti Kvirhana.
Da se trebate predstaviti u jednoj pjesmi ili stihu, koja/i bi ti bila/io?
Nejla: Kad bih morala da biram, bila bi to neka pjesma Zostera, možda Brod koji tone. Volim njihove tekstove, ali ne mogu reći da istinski postoji pjesma koja bi me do kraja opisala.
Sara: Pink pony club od Chappell Roan. Otkrila sam je nedavno, ta pjesma je jednostavno esencija mene.
Bluzze o inspiraciji
Kako je počela vaša muzička saradnja i koji su bili ključni trenuci na tom putu?
Naša je saradnja počela 2019. godine kada smo zajedno u Slogi organizirali muzičko-poetski performans pod nazivom „U polju mandarina“. Muzički dio performansa nam je ostao drag i nastavili smo raditi na tome. Prvo smo svirali na kućnim dernecima s prijateljima. Mnogo je tu falilo znanja i samopouzdanja. Ključan momenat je bio program Pop-rock škole Sarajevo, koji je nudio tačno ono što je nama tada trebalo. Mentorstvo, praksa, javni nastupi uz fokus na autorsku muziku. Kroz čitav proces došli smo do snimanja naše prve pjesme.
Ko su vaši najveći muzički utjecaj i kako su oblikovali vašu muziku?
Nejla: Moja prva opsesija s muzikom krenula je u osnovnoj školi. Bitlsi su mi bili najdraži bend, nakon toga sam otkrila ostale rock klasike prošlog stoljeća. No, značajniji utjecaj imala je Billie Holiday, a onda možda Balašević. Nakon tih formativnih momenata, nakon što je opsesija nestala, muziku sam slušala samo u prolazu, bez obaziranja na žanr, nekako je pasivno utjecala na mene. Bio je tu period otkrivanja regionalne alternativne scene, Portomorto mi se izdigao kao najzanimljiviji. Jedino još Zoster svjesno poslušam. Utjecaj se definitivno čuje u muzici koju pravimo.
Sara: Prvi muzički utjecaj dobila sam od svog oca koji me je upoznao s klasičnim rock bendovima, najviše s grupom Queen. U tom periodu sam se pronalazila u muzici Bowieja, mnogo me je inspirisao njegov višestruk pristup u stvaranju. Vrlo slične kvalitete sam zavoljela i kod Lady Gage, kao i njenu teatralnost. Nakon izlaska iz tinejdžerskih muzičkih afiniteta, psihodelija Tame Impale, autentičnost St. Vincent i Last Shadow Puppetsa bili su moja opsesija, kao i mjuzikli Boba Fossea. Neko ko je nov na sceni, a mnogo me raduje, je Chappell Roan. Od naših izvođača voljela bih spomenuti Saru Renar, Zoster i Rundeka. Sva ova imena, naravno, oblikuju našu muziku, ali važno je naglasiti da naš zvuk i dalje tražimo, on će da se razvija i mijenja.
Kako se vaše lične priče i iskustva odražavaju u tekstovima vaših pjesama?
Za neke od naših pjesama inspiracija je i previše lična. Nastanu iz želje za emotivnim otpuštanjem. Dok se u drugim pjesmama bavimo većom slikom, aktuelnim pitanjima današnjice, ili samo kolektivnim osjećajem naše generacije.
Koja vam je najdraža autorska pjesma i šta je inspirisalo njeno stvaranje?
Nejla: Nemam najdražu. Samo postoje pjesme koje su mi draže za izvedbu. A njih tek treba javnost da čuje.
Sara: Sve pjesme koje smo napravili posebne su mi i drage, svaka na svoj način. Publika većinu njih nije imala priliku čuti, ali u narednom periodu na našim nastupima zasigurno hoće. Samo je pitanje vremena kad ćemo ih studijski snimiti.
Bluzze Guzze o zajedničkom radu i izazovima
Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli na putu do profesionalnog ostvarenja, i kako ste ih prevazišli kao duo?
Najveći izazov je definitivno bio nedostatak formalnog muzičkog obrazovanja. Imali smo mi talenta, neformalnog iskustva, ali nismo imali alate koji su potrebni da iznesemo ono što je u našim glavama. Mnogo smo radili na tome i sada naše ideje lakše postaju stvarnost.
Kako se vaša individualna umjetnička vizija i stil slažu i dopunjuju unutar benda?
Mnogo smo slične i različite u isto vrijeme. Komunikacija je ključ kada želimo spojiti naše svjetove. Kao u improvizacijskom teatru – yes, and metoda nas dovede do interesantnih kreacija, ali nekad funkcionira i onaj oblik da, ali… Naše slaganje se također očituje u raspodjeli rada, Nejla na tekstu, Sara na muzici.
Koja je najveća lekcija koju ste naučili kao duo do sada, i kako je oblikovala vaš pristup muzici i karijeri?
Kao da smo milion lekcija morali naučiti na ovom putu. I dalje se suočavamo s izazovima. Vjerovanje u sebe i svoju ideju je nešto što se izdiglo kao izuzetno bitno.
Ove godine nastupate na Kvirhani, festivalu kvir umjetnosti i aktivizma koji organizuje Sarajevski otvoreni centar. Šta publika može očekivati?
Mi pripremamo naš najveći i najzabavniji performans dosad. Publika može očekivati šou. Naše pjesme u raskošnom izdanju, kao i covere koji će zasigurno zadovoljiti ciljanu publiku.
Ima li neki stih koji želite podijeliti kao poruku čitaocima?
„Jedino što mogu je s tobom sada stat da jedemo gumene bombone dok svijet polako tone“
Stih naše pjesme koja će uskoro biti dostupna na svim streaming servisima.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
