Na prelazu između 2014. u 2015. godinu, LGBT.ba je razgovarao sa Eminom Bošnjak, rukovoditeljicom programa, i Sašom Gavrićem, izvršnim direktorom Sarajevskog otvorenog centra. Kao što je poznato, SOC je sigurno najvidljivija i najglasnija organizacija ljudskih prava u BiH koja se javno zalaže za prava LGBT osoba. Sa njima smo razgovarali/e o najaktuelnijim pitanjima i onome što nas očekuje u sad već novoj 2015. godini.
LGBT.ba: Šta je po vama obilježilo 2014. godinu kada govorimo o pravima LGBT osoba u BiH?
Saša: 2014. su po meni obilježili napad na LGBT filmski festival Merlinka 1. februara i rad sa policijom. Napad u Kriterionu je bio jako traumatičan i pokazao je koliko smo svi/e ranjivi/e, te koliko imamo još posla pred sobom, naročito kada govorimo o saradnji sa policijom i drugim institucijama. Nažalost, osim institucije Ombudsmana nijedna institucija nije osudila ovaj napad. Ipak, nakon napada se otvaraju jedna potpuno nova vrata. SOC – u saradnji sa drugim partnerskim organizacijama – započinje svoj intenzivni rad sa policijom: nekoliko stotina policajaca/ki je prošlo kroz obuku, dobili/e smo kontakt osobe u četiri gradske opštine i započeli smo saradnju sa policijom u drugim dijelovima BiH. I šta god mi mislili/e o institucijama, nažalost, bez njih ne možemo. I upravo smo se zato u SOC-u odlučili na intenzivan rad sa njima.
Emina: 2014. godina je bila i godina u kojoj su na različitim tačkama nastajala jezgra LGBT aktivizma, a razvijala se uz našu pomoć, kad je tražena i kad smo procijenili da je možemo dati. Usuđujem se vjerovati da smo takvu vrstu podrške mnogima mogli_e pružati zahvaljujući poziciji Sarajevskog otvorenog centra kao vodeće bh. organizacije koja zagovara puno poštivanje ljudskih prava i socijalnu inkluziju LGBT osoba i žena, građenu godinama. Politička snaga proistekla iz naše prakse strateškog esencijalizma u zagovaranju i lobiranju, a koja se isprepliće sa dekonstruktivnim linijama, obično kroz proizvodnju znanja, i samom pokretu dala je jasan impuls: njegov glas podrazumijeva različite taktike, od kojih je jedna i saradnja s institucijama. Međutim, time se nikako ne iscrpljuje cijeli dijapazon taktika, što su pokazale i uspješne samostalne akcije TANKA-e iz Tuzle, B.U.K.A.-e iz Banjaluke, LiberteMo iz Mostara i QSporta Sarajevo tokom 2014. godine: od medijskih kampanja, promocije kalendara u RS-u, preko modnih revija i promocija knjiga, do sedmičnih okupljanja LGBT zajednice oko sportskih igara. Zaista, 2014. godina je po meni bila godina u kojoj LGBT zajednica postaje vidljivija, a na javnom horizontu se polako, ali sigurno ukazuje rainbow zastava LGBT aktivizma.
LGBT.ba: Da li možemo očekivati neka iznenađenja u 2015. godini, kada je rad SOC-a u pitanju?
Emina: 2015. nastavljamo probijati led! (smijeh) To i nije neko iznenađenje kada je SOC u pitanju: metod je isti, sada samo idemo dalje i šire od uobičajenih krivaca. Uvidjeli_e smo da političke stranke ignorišu pitanja strukturalne i sveprisutne homofobije i transfobije, inkluzije (pogotovo) autiranih LGBT osoba u bh. društvo, a tek rijetko, i nikako sve, osuđuju nasilje i diskriminaciju LGBT osoba, nadajući da će tako zadržati status quo u smislu pozicioniranja koje bi im eventualno moglo naškoditi kroz, recimo, gubljenje podrške birača_ica. Zbog njihove procjene ovog rizika pozicioniranja, a često i neznanja, političke stranke će činiti kao i dosad, sve dok mi ne budemo od njih zahtijevali_e da rade na ovim temama i dok ne ponudimo drugačiju viziju zalaganja za ljudska prava LGBT osoba. Mislim da smo trenutno na nivou da ukazujemo na to da zalaganje za ljudska prava LGBT osoba nije nikakvo podržavanje stila života, šta god to značilo, već priznavanje dostojanstvenog života LGBT osobama u kojem nisu spriječeni_e da ostvare osnovne ljudske potrebe. 2015. godine ćemo intenzivirati naše zagovaračke aktivnosti. Pored pitanja zločina iz mržnje, čije odredbe se moraju uključiti u Krivični zakon FBIH, fokusiraćemo se i na ekonomska i socijalna prava istospolnih parova te na prava trans* osoba u BiH.
Saša: SOC će 2015. pojačati i svoj rad sa LGBT zajednicom. Redovna druženja, radionice i umjetničke događaje ćemo upotpuniti sa dva bitna elementa. Od 2015. nudićemo i besplatno pravno zastupanje od strane partnerskih advokata/ica u slučaju nasilja i diskriminacije, a žrtvama nasilja ponudićemo i besplatnu psihološku pomoć. Došlo je vrijeme da prestanemo biti samo vreće za udaranje, nego da odlučno odgovorimo na nasilje i diskriminaciju. U ovoj godini, namjeravamo nastaviti jačati i naš program Ženskih prava, i vrlo smo uzbuđeni/e i radosni/e što nastavljamo tradiciju Ženskih studija “Žarana Papić” kroz novi dvosemestralni obrazovni, akademsko-aktivistički program Feminističke škole “Žarana Papić”, prateći i nadograđujući bitan 16-godišnji rad organizacije Žene ženama. Nastavićemo i sa, dosad vrlo uspješnim i posjećenim, trećim ciklusom predavanja Neko je rekao feminizam?, prezentacijom godišnjeg izvještaja o stanju ljudskih prava žena u BiH u 2014. godini, a novitet je politička Akademija liderstva, ravnopravnosti spolova i politika koja će uključivati zastupnice i zastupnike kantonalnih i entitetskih parlamenata, te državnog parlamenta, i članice i članove stranačkih tijela.
LGBT.ba: Šta želite sebi, a šta LGBT zajednici u BiH u 2015?
Emina: Bojim se da otkrijem privatne želje – šta ću ako se ispune? (smijeh) Želim da barem zadržim ovaj nivo optimizma u kojem vidim sljedeći scenario: BiH postaje funkcionalna država. Minimum koji je potreban za to je promjena paradigme u kojoj žive i rade državni službenici_ce, te vizija i motiv političara_ki komplementarna moći koju imaju za ostvarenje razvoj bh. društva. Kad se to desi, onda će se mnoge druge stvari posložiti: i za radnike_ce, i za trudnice, i za Rome_kinje, i za povratnike_ce, a i za lezbejke, gejeve, biseksualne i transrodne osobe. Ono što želim svim građanima_kama, pa i LGBT zajednici, jeste da se to i desi.
Saša: 2015. će sigurno biti jedna intenzivna i naporna godina. Zato sebi i svojoj maloj porodici želim pokoji vikend odmora i uživanja, bez brige i posla. LGBT zajednici želim da hrabro korača kroz život, da osvaja svoje slobode, i da tako postaju bolji ljudi. I nezavisno od toga šta ih je možda razočaralo, želim da uvijek budu nasmijani/e i spremni/e da oproste, te da nikad ne odustanu od sebe.
