PIŠE: Amila Husić
U srcu tradicionalnog Balkana, događaji za LGBTI zajednicu su sve češći – usprkos sigurnosnim problemima. Kada govorimo o sigurnosti, uglavnom mislimo na napade na LGBTI zajednicu ili na pojedinačne osobe. Međutim ovdje ćemo se fokusirati na problem osiguravanja LGBTI događaja poput Povorke, Kvirhane, ali i najobičnijih druženja, ako se uopšte i ‘dopuste’.
Ako ste bili i na jednom od događaja koju organizira Bh. povorka ponosa, SOC, TOC ili neke druge organizacije, sigurno ste bili dočekani sa zaštitarom_kom, a na putu do mjesta održavanje ste vidjeli barem jednu ili dvije policijske patrole. Stoga sam razgovarala s osobama iz ovih organizacija, da saznamo kakva su njihova iskustva s osiguravanjem događaja koju organizaciju za našu šarenu zajednicu.
Izazovi prilikom organiziranja događaja za LGBTI zajednicu
Dina Bajraktarević, izvršna direktorica Tuzlanskog otvorenog centra, ističe da je za TOC najveći izazov upravo sigurnost. “Nakon iscrpnog rada na sigurnosnom planu, onda nastavljamo dalje s planiranjem događaja. Najveći resursi i kapaciteti su usmjereni na obezbjeđivanje događaja, a sve kako bi LGBTI zajednica imala siguran prostor u kojem im se nudi mogućnost da budu autentični u svojim identitetima.” Pored toga, ističe pronalazak prostora kao drugi izazov po značaju, zbog ograničenih mogućnosti u manjoj zajednici.
Ispred Sarajevskog otvorenog centra, govorila je Amina Imamović, koordinatorica programa, koja pitanje sigurnosti navodi kao preliminarni uslov za dalje planiranje događaja: “Sigurnost se veže za sva ostala pitanja o kojima moramo voditi brigu. Ona diriguje i sam tempo organizacije događaja. To se odnosi i na lokaciju i reputaciju mjesta održavanja – ovo pitanje nam je važno jer težimo tome da se sve osobe koje prisustvuju našim aktivnostima osjećaju sigurno i dobrodošlo.” Pored toga, Amina ističe logističke i finansijske izazove kao značajnije. “Logistički podrazumijeva da lokacija na kojoj će se održati aktivnost bude pristupačna svima. Finansijski izazovi s kojima se susrećemo odnose se na troškove prostora za održavanje aktivnosti i plaćanje troškova za sigurnost (zaštitarska agencija, ograde i sl.)”
Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa kao najveći izazov potencira sveprisutnu homofobiju i transfobiju koje stvaraju potrebu da se posebno vodi briga o aspektu sigurnosti za LGBTIQ+ događaje. “S tim u vezi postoji izazov da se nađu sigurni prostori koji su ujedno prijateljski nastrojeni prema LGBTI zajednice, odnosno kojima “ne smeta” da ih se percipiraju kao takvi”, istaknuli su. Pored generalnog malog izbora sigurnih prostora, Bh. povorku posebno zabrinjavaju situacije gdje su određene ustanove, čak i javne ustanove, pronalazile razloge da im ne dozvole održavanje javnih LGBTI događaja u njihovim prostorijama, uprkos mogućnosti organiziranja privatnih. Iz OO posebno izdvajaju i drugi aspekt sigurnosti, koji nije samo fizički: “Malo je razumijevanje prema potrebi za LGBTIQ+ sigurne prostore gdje zajednica može da se socijalizuje, upoznaje i druži. Gdje se ne moraju pribojavati da budu tu sapartnerom_icom, da s nekim plešu, grle se, drže za ruke ili ljube, te da mogu da obuku šta žele, a da se ne boje društvene osude koja vrlo često može rezultirati nasiljem.” Pored toga, financijski izazov je sveprisutan: “Mi kao neformalni kolektiv nemamo velika sredstva na raspolaganju te ih gotovo u cijelosti usmjeravamo na organiziranje Povorke. Zbog toga nemamo financijska sredstva za zakup prostora te se samim tim dosta oslanjamo na prostore čiji vlasnici/e su zaista saveznici/e i žele da svoje prostore ustupe za organizaciju LGBTIQ+ događaja. Nažalost, kao što smo ove godine vidjeli na primjeru Banja Luke, vlasnici/e tih prostora isto tako mogu biti predmetom napada, baš zbog tog otvorenog savezništva.” Pri tom Povorka ističe da se uzima u obzir fizička pristupačnost prostora kako bi se zajednica osjećala sigurno i mogla uživati u sadržaju bez straha.
Iskustvo saradnje sa policijom i privatnim zaštitarskim agencijama – razumijevanje i profesionalan odnos ili suprotno?
Zahvaljujući radu i naporima Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa i savezničkih organizacija postoji pozitivan pomak u radu i komunikaciji s ministarstvima unutrašnjih poslova, posebno u Kantonu Sarajevu gdje se održava Bh. povorka ponosa.
Iako je OO Bh. povorke ponosa tokom ovogodišnje organizacije povorke i drugih događaja imao pozitivna iskustva s policijom, za koji kažu da je obio profesionalan i korektan, kakav je i za očekivati, ipak ne smatraju da se može govoriti o generalnom napretku u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, zbog poznatog unutrašnjeg državnog uređenja i podjele nadležnosti. Kako kažu iz Organizacionog odbora: “Još uvijek se često suočavamo s tim da ovisi koji je pojedinac na kojoj poziciji moći. Nemili, nasilni događaji u mjesecu martu, u Banja Luci su nam pokazali da unatoč zakonskoj obavezi, nadležni MUP RS nije izvršio svoju ustavnu dužnost zaštite građana/ki unutar njihove jurisdikcije.” Također ističu da je prisustvo policije na javnim događajima nažalost neophodno, ne zbog događaja, već zbog homofobije te transfobije pojedinaca i skupina koji mogu da rezultiraju nasiljem. “Ali to prisustvo ne bi trebalo biti demonstracija moći i militarizacija društva. Što se često viđalo kroz naše događaje, da za jednu malu diskusiju gdje dođe desetak osoba budu tri marice i pet zaštitara. Blagi pomak je bio ove godine na našim događajima i samoj povorci, gdje je smanjen broj policajaca/ki ili gdje ih je više bilo u civilu.”
Kada je riječ o privatnim zaštitarskim agencijama, do sada OO Bh. pvorke ponosa nije imao problema. “Suvislo je govoriti o sporadičnim slučajevima uposlenika/ca agencija koji nekvalitetno izvršavaju svoju radnu obavezu, ali svakako su takvi slučajevi uvijek bili iskomunicirani s odgovornim licima, tako da zaključak je da s privatnim zaštitarskim agencijama nema većih problema i zadovoljni smo njihovim radom.” Ipak iz Povorke napominju da teže da mjere zaštite budu svedene na minimum te da se LGBTIQ+ događaji počnu dešavati kao i bilo koji drugi.
Što se tiče dodatnih mjera sigurnosti za održavanje Povorke ponosa, do sada nisu morali da otkažu, odgode ili promijene planove održavanje povorke. “Teško je tako nešto presuditi jer mi ne možemo znati kolika je sigurnosna prijetnja i kakve sigurnosne mjere su neophodne i koliko su opravdane. Činjenica jeste da su se posebne mjere sigurnosti, a samim tim i njihovi troškovi smanjivali tokom godina.” istaknuli su iz Organizacionog odbora. “Ove godine, na primjer, nismo imali zahtjev za betonskim ogradama i tražen je manji broj privatnih zaštitara nego prethodnih godina. Oni koji su prisustvovali povorci ove godine su sigurno primijetili kako je Povorka bila dosta otvorenija prema građanima_kama i gradu – što je oduvijek naša namjera. Činjenica je da su tokom ove i prethodne dvije godine troškovi dodatnih mjera sigurnosti pokriveni od strane diskrecionih sredstava koji su na raspolaganju premijeru Kantona Sarajevo.” Kao razlog pozitivnog trenda podrške prepoznali su javne dužnosnike_ce koji razumiju značaj povorke i bili spremni da iz javnih sredstava pokriju troškove, u skladu s međunarodnim demokratskim standardima i principima.
Ipak u iskustvu OO BH Povorke, postoji jedan izuzetak, svima dobro poznat. “Događaj koji jeste zabranjen odlukom nadležnih organa je bila projekcija filma i diskusija koja je bila planirana u Banja Luci 18. marta ove godine. Kontekst te odluke o zabrani i posljedice koje je imala je sasvim drugačije od ovoga što je prethodno rečeno. Mi se nadamo da će nadležni organi u Republici Srpskoj obaviti svoju ustavnu dužnost i rasvijetliti cijelu okolnost napada koji se desio na članove i članice OO Bh. povorke ponosa kao rezultat odluka MUP-a RS o otkazivanju događaja i sve ono što je prethodilo toj odluci.”
Za razliku od OO BH Povorke ponosa, SOC i TOC su imala prijatnija iskustva sa organima javne zaštite i nisu zatražene dodatne mjere osiguranja ili zaštite, iako bi uglavnom unaprijed planirali trošak privatne zaštitarske agencije.
TOC je uvijek imao profesionalnu i korektnu komunikaciju s policijom. “Čak nas i sami policajci_ke pitaju da li se osjećamo sigurno i imamo li neki razlog ili sumnju u narušavanju naše sigurnosti prilikom događaja” kaže Dina. Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog Kantona je imenovalo dvije kontakt osobe za rad na LGBTI pitanjima i s LGBTI osobama, što olakšava komunikaciju i rad TOC-a na LGBTI događajima. Iako nisu imali iskustvo otkazivanja ili odgađanja događaja zbog dodatnih mjera osiguranja, imali su iskustva otkazivanja prostora sat vremena prije. “Ali je to imalo veze s homofobičnim stavom vlasnika, a ne pitanja sigurnosti” kaže nam Dina.
Slična su iskustva i s privatnom zaštitarskom agencijom „Sector“ s kojima TOC ima razvijenu saradnju. “Jako prijateljski nastrojeni prema nama i nikada nismo imali problem pri komunikaciji za sigurnost događaja. Imamo mogućnost da se konsultujemo s njima prije prijave samog događaja, a kako bismo utvrdili koje sigurnosne mjere moramo imati.” Dina ističe da prilikom rada na terenu nisu primijetili nikakve homofobične ili pogrdne komentare od strane ljudi koji obezbjeđuju događaj. “Uvijek se osjećamo sigurno i zaštićeno.”
Do sada SOC ima dobro iskustvo suradnje s policijom. “Primijetili smo da policija potencira od ove godine relaksiranje mjera osiguravanja događaja koje mi prijavljujemo policiji. Ta intencija je primjetna kroz atmosferu koja se kreira kada je tu manje policije” prenosi Amina Imamović. “Zaštitarske agencije angažujemo kada su nam nužne – za masovnije javne događaje, dok smo prije imali dvostruku zaštitu i na privatnim događajima.”
SOC se direktno također nije susretao s ‘nemogućim’ zahtjevima koji su se ticali sigurnosti, s kojima se susretala Bh. povorka ponosa, iako su se susretali sa zahtjevima koji su uključivali određene zahtjeve koji se ne traže od organizatora događaja koji nisu LGBTI npr. veći broj zaštitara_ki od onog za koje procije da su potrebni. “Nažalost organizacija LGBTIQ+ javnih događaja, neovisno o obimu događaja, i dalje se tumači kao visoko rizičan događaj – iz naše pozicije nisu nam baš najjasniji kriteriji zašto se baš svaki događaj tretira kao visoko rizičan, jer nije isti (medijski) odjek recimo Kvirhane kao festivala i nekog manjeg partija koji ni na koji način nije bio zastupljen u medijima” istaknula je Amina. “Dodatni zahtjevi koji se nameću organizatorima_cama javnih događaj često iziskuju financijska sredstva koja mnogim formalnim i neformalnim grupama i/ili aktivistima nisu dostupna što utiče na održavanje takvih aktivnosti.”
U konačnici, sigurnosne mjere, policija i privatno angažovani zaštitaru su i dalje sastavni dio organizovanja i održavanja LGBTI događaja – barem u bližoj budućnosti. Ono što ne smijemo zaboraviti jeste da su smanjenje ovih mjera oduvijek bile dio borbe za LGBTI prava jer one nisu ogledalo LGBTI zajednice već šireg društva.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
